Jednom kad hrvatski gra\u0111anin u\u0111e u mirovinu, ima \u010dak 37 posto izgleda da \u0107e biti siroma\u0161an. Kao da to samo po sebi nije dovoljno zloguko, postoji i gore: biti samac u mirovini. \u010cak 60 posto starijih od 65 godina koji \u017eive sami u riziku su ne samo od ozbiljne materijalne oskudice, ve\u0107 i od socijalne isklju\u010denosti koja mo\u017ee biti jednako ubita\u010dna.<\/p>\n\n\n\n
Zbog toga se sve vi\u0161e umirovljenika odlu\u010duje dosko\u010diti besparici, u\u010dmalosti i usamljenosti, vra\u0107aju se na posao. Ali, kad se radi o pojednostavljenju svakodnevice, Hrvati jo\u0161 uvijek nismo dovoljno fleksibilni. Priznao nam je to i umirovljenik Juraj iz Zagreba<\/strong>, koji ka\u017ee da \u017eivi sam u 79 kvadrata starogradnje u centru. “Grijem se na plin, pla\u0107am veliku pri\u010duvu, internet i TV paket, imam i auto. Zimi su mi re\u017eije i po 300 eura, a mirovina mi je 610 eura. Ne ostaje mi niti za pristojno jesti”, rekao je nedavno za Moje vrijeme<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Na pitanje za\u0161to iz velikog stana s visokim stropovima, na \u010detvrtom katu bez lifta, ne ode u manji, noviji stan u zgradi s liftom, ili \u010dak u zelenilo na rubu grada, ka\u017ee da mu to nije ni na kraj pameti. Razlozi su, ka\u017ee, uspomene na pokojnu suprugu, blizina trgovina, tr\u017enica na koju je navikao. A i ne da mu se prodavati, kupovati, seliti. Tako razmi\u0161lja ve\u0107ina hrvatskih umirovljenika.<\/p>