Broj umirovljenika koji \u017eive s cimerima u posljednjih se deset godina utrostru\u010dio, dijelom i zbog sve vi\u0161ih cijena najma. O tome se \u010desto govori kao o tragi\u010dnom simptomu dru\u0161tvenog propadanja: stariji ljudi prisiljeni su dijeliti stan u godinama kada bi, navodno, trebali u\u017eivati u zaslu\u017eenom miru.<\/p>\n\n\n\n
No ja te umirovljenike ne \u017ealim. Naprotiv, divim im se i pomalo im zavidim. Uz rizik da zvu\u010dim nelojalno prema svojim trenuta\u010dnim sustanarima (mu\u017eu i troje djece), jedva \u010dekam da im se jednog dana pridru\u017eim.<\/p>\n\n\n\n
Ljudi su evoluirali da \u017eive zajedno u malim skupinama. To je na\u0161e prirodno stanje. Ima svojih mana: drugi ljudi znaju biti iznimno iritantni, ali \u010dak je i to dobro za du\u0161u. To je ono zrno pijeska u \u0161koljci od kojeg na kraju nastaje biser.<\/p>\n\n\n\n
\u017divot u bliskoj zajednici s drugima, osobito s platonskim prijateljima, a ne s partnerima ili djecom, vje\u017eba emocionalne mi\u0161i\u0107e koji u samo\u0107i brzo atrofiraju. U\u010di nas toleranciji, fleksibilnosti i vedrini. U\u010di nas prihva\u0107ati \u010dinjenice da drugi ljudi imaju vlastite neobi\u010dne \u017eelje, navike i mi\u0161ljenja. I da se tu gotovo ni\u0161ta ne mo\u017ee promijeniti.<\/p>\n\n\n\n
Svaki put kada netko ponovno uprska ljubavnu vezu ili stavi vilice u perilicu okrenute naopako, morate duboko udahnuti i iz dubine sebe izvu\u0107i jo\u0161 jednu kantu strpljenja. Ali upravo se tako ta zaliha i puni. \u0160to vi\u0161e \u017eivite s drugima, to ste u tome bolji.<\/p>\n\n\n\n
\u017divjela sam u zajedni\u010dkim ku\u0107anstvima od 19. do 33. godine, odustav\u0161i od tog sretnog aran\u017emana tek kad sam se udala. I tada smo \u017eivjeli vrata do vrata s mu\u017eevim najstarijim prijateljem i njegovom novom suprugom pa su rane godine braka i odgoja djece bile uvelike zajedni\u010dki pothvat. Djeca su tr\u010dala amo-tamo izme\u0111u stanova dok su odrasli tr\u010dali za njima i \u010distili. Svi su obroci kuhani u loncima za deset ljudi, \u0161kolske vo\u017enje su se dijelile, a \u010dim bi djeca zaspala, s olak\u0161anjem bismo se prepustili vinu i razgovoru.<\/p>\n\n\n\n
Za\u0161to bi u\u017eici zajedni\u010dkog \u017eivota bili rezervirani samo za mlade ili sredovje\u010dne? Za\u0161to bi se od umirovljenika o\u010dekivalo da neizbje\u017eno klize u samo\u0107u? Jo\u0161 je gore ako sami to o\u010dekuju. Djeca odu od ku\u0107e, partner umre, stari prijatelji nestaju jedan po jedan. Milijuni ljudi \u017eive sami, neki vi\u0161e od mjesec dana ne progovore niti s po\u0161tarom. U usporedbi s tom perspektivom, useljenje s cimerima nije samo financijski razumno, to je \u010din emocionalnog samoodr\u017eanja.<\/p>\n\n\n\n
Prakti\u010dni problemi su, naravno, druga pri\u010da. Nije lako prona\u0107i stanove ili ku\u0107e prikladne za vi\u0161e umirovljenika, koji bi istodobno bili pristupa\u010dni i cjenovno prihvatljivi. Znam to jer sam se i sama time bavila, razmi\u0161ljaju\u0107i kako osigurati budu\u0107nost svoje starosti.<\/p>\n\n\n\n
Dijeljenje stana u starijoj dobi gotovo se nikada ne predstavlja kao realna opcija pa se takvi stanovi ni ne grade, \u0161to tu opciju \u010dini jo\u0161 manje izvedivom. Taj za\u010darani krug jedan je od razloga za\u0161to, unato\u010d nedavnom porastu, samo 2,4 posto umirovljenika dijeli dom s cimerom.<\/p>\n\n\n\n
\u017divot u samo\u0107i moderna je boljka. Mnogi ka\u017eu da imaju prostor i vrijeme za sebe, ali to je skupa obmana. Samo\u0107a nije luksuz kakvom je predstavljamo. Dru\u0161tvo jest. (Jemima Lewis, The Telegraph<\/a><\/em>)<\/p>\n\n\n\nZanima nas va\u0161a pri\u010da<\/h3>\n\n\n\n