{"id":150692,"date":"2026-03-12T18:27:16","date_gmt":"2026-03-12T17:27:16","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=150692"},"modified":"2026-03-15T19:26:02","modified_gmt":"2026-03-15T18:26:02","slug":"mladi-u-hrvatskoj-napustaju-roditeljski-dom-najkasnije-u-eu-tek-nakon-31-godine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2026\/03\/mladi-u-hrvatskoj-napustaju-roditeljski-dom-najkasnije-u-eu-tek-nakon-31-godine\/","title":{"rendered":"Mladi u Hrvatskoj napu\u0161taju roditeljski dom najkasnije u EU &#8211; tek nakon 31. godine"},"content":{"rendered":"\n<p>Kako bez mamine kuhinje? Tko \u0107e mi oprati rublje? Nisam li premlad za samostalan \u017eivot i toliku odgovornost? Sve su to pitanja koja padaju na pamet mladim Hrvatima, ako mlado\u0161\u0107u smatramo tridesete pa \u010dak i \u010detrdesete.<\/p>\n\n\n\n<p>Naime, od svih europskih pti\u0107a, hrvatski najkasnije polije\u0107u iz roditeljskog gnijezda: u prosjeku s 31,3 godine, s tim da se &#8220;djevojke&#8221; isele oko tridesete, a &#8220;mladi\u0107i&#8221; \u010desto nakon \u0161to proslave 33. ro\u0111endan u svojoj moma\u010dkoj sobici. U prosjeku, Hrvati odlaze od roditelja 13 godina nakon punoljetnosti, 12 godina nakon zavr\u0161etka srednje \u0161kole.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Hrvati su zaostaju pet godina<\/h2>\n\n\n\n<p>Prema Eurostatu, Hrvatska je daleko iznad europskog prosjeka od 26,2 godine.  Razlike me\u0111u dr\u017eavama su vi\u0161e nego jasne. Imate li sre\u0107u roditi se na sjeveru Europe, vjerojatno \u0107ete ve\u0107 sa 22 biti napola samostalni, a sa 25 bit \u0107ete \u201csvoj \u010dovjek\u201d. Najranija osamostaljenja tako bilje\u017ee Finska (oko 21,4 godine), Danska (21,7 godina) i \u0160vedska (21,9 godina). To su zemlje s jakim subvencijama za studente i mlade radnike koje su na vrijeme razmi\u0161ljale o priu\u0161tivom stanovanju.<\/p><div id=\"mojev-3733629142\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n\n\n\n<p>Suprotno tome, uz Hrvatsku, me\u0111u dr\u017eavama s najkasnijim odlaskom od roditelja su Slova\u010dka, Gr\u010dka, Italija i \u0160panjolska. U njima je skoro pa nepristojno ostaviti majku u suzama dok se selite u susjednu ulicu ili, ne daj bo\u017ee, kvart, a &#8220;tek&#8221; ste navr\u0161ili 30 i kusur godina. Ako je u pitanju podstanarstvo, tim te\u017ee. Jer ni\u0161ta kao podstanarstvo u na\u0161oj zemlji ne miri\u0161e na nekretninski neuspjeh.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Cjelo\u017eivoti stambeni limb<\/h2>\n\n\n\n<p>Dodu\u0161e, postoji tu i pokoje ekonomsko opravdanje na koje ne mo\u017eemo zatvoriti o\u010di. Cijene najma rastu br\u017ee od pla\u0107a, a kupnja stana bez kredita i roditeljske participacije je nemogu\u0107a. U Europskoj uniji najamnine su od 2010. godine porasle za gotovo 28 posto, dok su primanja mladih rasla znatno sporije. Nije zato \u010dudo da mnogi ostaju s roditeljima i iz financijske nu\u017ede; osobito ako ne mogu prona\u0107i stabilan posao koji omogu\u0107uje samostalan \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n<p>Osim toga, u rentijerskoj naciji kakva je Hrvatska, ako i imate vi\u0161e nekretnina, prednost naj\u010de\u0161\u0107e dobiva iznajmljivanje i zarada, a ne rje\u0161avanje stambenog pitanja mladih. To dodatno podi\u017ee cijene i ono malo stanova \u0161to se pojavi na tr\u017ei\u0161tu, pa mnogi ostaju zaglavljeni u vje\u010dnom stambenom limbu koji se mo\u017ee protegnuti i na starost jer, ironi\u010dno, ni kapaciteti u stara\u010dkim domovima nisu dostatni.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">&#8220;\u017deni se sine, dok si jo\u0161 u pedesetima&#8221;<\/h2>\n\n\n\n<p>Da, stanovanje s roditeljima je u velikom dijelu stvar mentaliteta, pogotovo u kulturama u kojima se majke-\u017ertve izdi\u017eu na pijedestal pa se u svojim sedamdesetima zabrinu i po\u010dnu nagovarati osijedjele sinove na \u017eenidbu. Jer tko \u0107e im kuhati i prati jednom kad njih ne bude?<\/p>\n\n\n\n<p>No, kao \u0161to smo rekli, nije sve u nezdravim obiteljskim odnosima i mentalitetu. \u010cak i u bogatijim dr\u017eavama trend ide u istom smjeru: u Njema\u010dkoj, primjerice, i dalje oko \u010detvrtine 25-godi\u0161njaka \u017eivi s roditeljima, iako je prosje\u010dna dob osamostaljivanja ondje znatno ni\u017ea nego na jugu Europe. Posljedice su jasne: brakovi se sklapaju kasnije, a djece je sve manje. I ta djeca, uslijed domino-efekta, postaju sve ovisnija o roditeljima.<\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n<div id=\"mojev-343459081\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Iako njihovi vr\u0161njaci na sjeveru Europe \u017eive sami ve\u0107 po\u010detkom dvadesetih, mnogi Hrvati ostaju kod roditelja duboko u dvadesetima pa i tridesetima.<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":150701,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[3532,929],"class_list":["post-150692","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti","tag-roditelji-i-djeca","tag-stanovanje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/150692","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=150692"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/150692\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":150704,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/150692\/revisions\/150704"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/150701"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=150692"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=150692"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=150692"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}