U 71. godini \u017eivota, umirovljena srednjo\u0161kolska profesorica engleskog jezika otkriva da joj je najve\u0107e \u017ealjenje to \u0161to je desetlje\u0107ima pristajala na tu\u0111e zahtjeve i prohtjeve i ignorirala vlastite \u017eelje, osje\u0107aje i granice. U ispovijesti isti\u010de kako ne \u017eali zbog niti jednog svojeg postupka, nego upravo zbog toga \u0161to svoje potrebe stavljala na zadnje mjesto.<\/p>\n\n\n\n
\u201dBila sam ona koja je uvijek bila tu. Uvijek. Jutarnja smjena koju nitko nije \u017eelio, obiteljska ve\u010dera koju je trebalo organizirati, prijatelj koji zove u pono\u0107 jer mu se \u017eivot opet raspada, kolega kojem treba zamjena, roditelj kojeg treba voziti na preglede, partner koji tra\u017ei da sve funkcionira bez problema. Bila sam tu za sve to, bez prigovora, bez oklijevanja i bez da sam se ikada zapitala ono pitanje koje si danas, sa 70 godina, ne prestajem postavljati: a \u0161to je sa mnom?”, opisuje profesorica za VegOut<\/em><\/a>.<\/p>\n\n\n\n “Znam da to sada mo\u017eda zvu\u010di kao samosa\u017ealjenje, nezahvalnost, ne\u0161to \u0161to bi psiholog doveo u pitanje i podsjetio me da sam bila cijenjena i da sam doprinosila dru\u0161tvu. I sve je to istina. Ali istina je i ovo: \u010detiri desetlje\u0107a sam igrala ulogu osobe u koju se svi mogu pouzdati, dok sam napu\u0161tala onu osobu za koju sam zapravo trebala graditi svoj \u017eivot – sebe”, opisuje.<\/p>