{"id":15148,"date":"2018-05-10T19:49:55","date_gmt":"2018-05-10T17:49:55","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=15148"},"modified":"2019-04-17T18:29:11","modified_gmt":"2019-04-17T16:29:11","slug":"ivica-vidovic-stvarno-ne-znam-sto-bih-s-popularnosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2018\/05\/ivica-vidovic-stvarno-ne-znam-sto-bih-s-popularnosti\/","title":{"rendered":"Ivica Vidovi\u0107: Stvarno ne znam \u0161to bih s popularno\u0161\u0107u"},"content":{"rendered":"

Ivica Vidovi\u0107<\/strong> u ovom se intervjuu pani\u010dno migoljio, osje\u0107aju\u0107i se vjerojatno – sude\u0107i po njegovim reakcijama, uzdasima, jojkanjima, po\u0161tapalicama, koje su sve pri posljednjoj redakturi o\u010di\u0161\u0107ene iz teksta, iako bi krasno svjedo\u010dile o njegovoj medijskoj ugro\u017eenosti – kao osu\u0111enik na smrt”, pisao je zagreba\u010dki Studio 1984. godine<\/strong>. Intervju s popularnim i nikad zaboravljenim glumcem, prenosimo u cijelosti.<\/p>\n

On nije principijelno neljubazan (otprve \u0107e prije\u0107i na ti) pa da u startu odbije slu\u017ebeni razgovor, jer mu se, eto, kao stanovitom broju intelektualaca, ne da ponavljati op\u0107a mjesta. Dapa\u010de, pristat \u0107e na razgovor u kojem \u0107e, odmah na po\u010detku, po\u010deti zapomagati u stilu: \u201eAjme, nemoj mene!\u201c ili \u201eNisam ti ja pametan\u201c ili \u201e\u0160to me mu\u010di, ljudi moji!\u201c<\/p>\n

No, ipak \u0107e istrajati \u201ena mukama\u201c i izdr\u017eati do kraja, \u010dak \u0107e inzistirati na nekoliko susreta ne bi li pomogao intervjuistu. Ali, \u010dini se, iz svoje ko\u017ee ne mo\u017ee! U privatnom razgovoru razvezat \u0107e, sipati duhovitosti s osobenim ju\u017enja\u010dkim osje\u0107ajem za groteskno, a \u010dim se na\u0111e o\u010di u o\u010di s mikrofonom i \u201e\u017emiganjem te proklete lampice na kasetofonu\u201c (njegove rije\u010di) \u2014 pona\u0161at \u0107e se gore nego u susretu s kobrom.<\/p>\n

Pisac ovog razgovora osje\u0107ao se, na kraju balade, jednako bolesnim kao i Ivica Vidovi\u0107 od silnog inzistiranja na egzaktnosti njegovih odgovora. Ivica je, pak, zdu\u0161no poku\u0161avao pomo\u0107i – uzeo je \u010dak pitanja i na njih odgovarao pismeno (tako da su svi odgovori du\u017ei od pet re\u010denica plod njegova no\u0107na rada na intervjuu i posebne koncentracije).<\/p>\n

Na kraju, barem se meni tako \u010dini, ovaj je tekst ispao kao svojevrstan odraz Ivice Vidovi\u0107a kao glumca evropskoga ranga, a na\u0161i su re\u017eiseri otkrili i eksploatirali samo jednu, jedinu njegovu \u017eicu. Onu kojom je tako sjajno pogodio portrete svojih gubitnika – od legendarnog itedeovskog Kaspara, do sada\u0161njeg povoda za razgovor, inspektora Vinka \u2014 faha iz kojeg se ne mo\u017ee izvu\u0107i. Premda flegmati\u010dno tvrdi kako mu nije ni stalo.<\/p>\n

Inspektor Vinko jest, na neki na\u010din, Don Quijote zagreba\u010dke sredine, kojemu razni Sancho Panse (Klempo, \u010cavlek) prijateljski daju savjete ‘kako pre\u017eivjeti’. Je li bilo lako proniknuti u takvu ulogu? Naime, dojam je da ti stoji saliveno kao rukavica.<\/strong><\/p>\n

U mnogim sredinama ima takvih optimista. Naime, svaki \u010dovjek poku\u0161ava na svoj na\u010din posti\u0107i ne\u0161to u \u017eivotu. Mo\u017eda je smije\u0161no biti takav Don Kihot i juriti na vjetrenja\u010de kad se na kraju, uvijek na\u0111e\u0161 na zemlji. Ali, u tome je neobi\u010dnost Vinka, koji vjeruje da po\u0161tenjem sve stvari kad-tad do\u0111u na svoje mjesto. Naivna osoba!<\/p>\n

On ne pada pod utjecaj ovog ili onog prijatelja, nije sklon o manipuliranju, ni izvla\u010denju koristi. Prema tome, vrlo je moralna osoba. Ipak \u0107e opstati, kao \u0161to i mnogi drugi ljudi opstaju i u te\u017eim situacijama. Mislim da su Golik i Sene\u010di\u0107 namjerno bacili u \u017eivot jednu takvu osobu da je se, mo\u017eda, malo prisjetimo, jer su, \u010dini mi se, takve osobe ve\u0107 davno izumrle!<\/p>\n

Kao dinosauri?<\/strong><\/p>\n

To je prepo\u0161ten, uredan \u010dovjek, bez ikakve pomisli na ne\u0161to ru\u017eno, toliko je po\u0161ten! \u010cini se kao da takvih ljudi nema, ali ima ih, vjerojatno, i danas takvih. Sada se vode polemike po novinama, po raznim organizacijama u kakvu smo situaciju do\u0161li? Mo\u017eda smo i zbog takvih ljudi kao \u0161to je taj lik do\u0161li u takve situacije! Nisu, jednostavno, znali srediti neke stvari.<\/p>\n

Kada sam rekla da ti taj lik stoji saliveno kao rukavica, htjela sam pitati: osje\u0107a\u0161 li se dobro u njegovoj ko\u017ei?<\/strong><\/p>\n

Dakako. Glumci, dodu\u0161e, ne biraju likove, nego likovi biraju glumce! Kre\u0161o me vjerojatno i pogodio za tu ulogu, \u0161to ja znam! Ne da sam se malo trudio, trudio sam se mnogo na snimanju… Ali, valjda sam predodre\u0111en za takve uloge. Heee…<\/p>\n

Serija postavlja u glavnom liku Vinka pitanje morala. Kako argumentirati takvu osobu da, u ovo na\u0161e vrijeme sklono cinizmu, ne postane vrijedna \u017ealjenja? Jer on je tu na granici, koliko smo vidjeli u prvim epizodama, sa\u017ealjenja. Skloni smo ga \u017ealiti.<\/strong><\/p>\n

Da, ali on nije budala! On je mo\u017eda nemo\u0107an i mo\u017eda ne zna… Dobro, zna putove kojima bi do\u0161ao do realizacije ne\u010dega, ali to \u0107e se vidjeti iz serije \u2014 ne mo\u017ee ostvariti sve \u0161to bi htio. I to ne zbog sebe, nego zbog drugih okolnosti koje se oko njega zbivaju.<\/p>\n

Kako argumentirati tu njegovu nevinost i naivnost? Jer, u neku ruku, to je ipak nevinost i naivnost, nije li tako? Kako to kao glumac argumentira\u0161?<\/strong><\/p>\n

Nije on ba\u0161 tako naivan. Zna \u0161to je dobro, \u0161to je lo\u0161e, pa ve\u0107 po tome nije naivan, jer zna razliku. Ve\u0107 ako lo\u0161e odbija, a od dobrog se ne mo\u017ee toliko dobro \u017eivjeti – u\u010dinio je izbor!<\/p>\n

I ako sam rekla da je, mo\u017eda, vrijedan \u017ealjenja, o\u010digledno je da ga je Golik za\u0161titio svojim blagim osje\u0107ajem humora. On ne ispada smije\u0161an.<\/strong><\/p>\n

Ne znam ja kakav je, jer ja sebe ne volim mnogo gledati i druk\u010dije do\u017eivljavam ulogu od gledaoca. Nije potrebno biti komi\u010dan da bi se netko drugi nasmijao!<\/p>\n

Rekao si ve\u0107 u Studiju da je Vinko Alica u zemlji \u010dudesa. Mo\u017ee\u0161 li pro\u0161iriti metaforu?<\/strong><\/p>\n

To je pomalo bukvalno re\u010deno… ali ima i u tome istine da je on takav lik. Jer uistinu se iznena\u0111uje i iznena\u0111en je situacijama. Naime, prije svega, autori su ga gurali kao takvo lice u takve situacije, pa samo po sebi ono ispada tragikomi\u010dno. Pomalo smije\u0161no. To ne ovisi samo o tom liku, nego i o likovima s kojima dolazi u kontakt u toku serije.<\/p>\n

Odgovor je nekako nedore\u010den.<\/strong><\/p>\n

Nikada ja ni\u0161ta do kraja ne ka\u017eem!<\/p>\n

\u010citao si knjigu Alica u zemlji \u010dudesa?<\/strong><\/p>\n

Boga ti, to je knjiga na\u0161ega djetinjstva!<\/p>\n

Je li ti ona pomogla dok si radio ulogu?<\/strong><\/p>\n

Ne, za ime boga!<\/p>\n

Kako si se onda sjetio ba\u0161 te metafore?<\/strong><\/p>\n

Znam da taj lik hoda isto tako po izmi\u0161ljenim zemljama, propadne kroz ne\u0161to. Pa nije se Vinko objeru\u010dke prihvatio du\u017enosti inspektora kad su mu je predlo\u017eili, slu\u010dajno je do\u0161lo do toga! I nije on dragovoljno prihvatio tu ulogu. On je ba\u010den u situaciju.<\/p>\n

Za ve\u0107inu tvojih uloga postoji pohvala: \u201eKao da ne glumi, nego igra samoga sebe.\u201c Sla\u017ee\u0161 li se s time? To se \u010desto ponavlja.<\/strong><\/p>\n

Pa ne mo\u017ee \u010dovjek igrati samoga sebe!? Mo\u017ee dio sebe igrati! Kao \u0161to svaki \u010dovjek nosi stotinu osobina u sebi i pitanje je u kojoj \u0107e mjeri odre\u0111ena osobina iza\u0107i van, tako je i glumac sazdan – da uloga iza\u0111e iz njega. Osim toga, \u010dini mi se da treba \u010dekati da uloga prije do\u0111e k tebi, nego da ti ide\u0161 k njoj. Uloga \u0107e ve\u0107 do\u0107i k tebi kao takva, ako me razumije\u0161!<\/p>\n

Tko je taj koga ti stalno daju da igra\u0161?<\/strong><\/p>\n

A \u010duj, kad ja uvijek… govorio sam o predodre\u0111enosti za uloge… \u010dini mi se da uvijek igram neke autsajderske li\u010dnosti!<\/p>\n

I\u00a0 meni se to \u010dini: Za\u0161to?<\/strong><\/p>\n

\u0160ta ja znam! Nisam kriv, kad ne biram sam sebi uloge!<\/p>\n

Drugi te tako vide?<\/strong><\/p>\n

Dakako da vide!<\/p>\n

Mislim da ne otkrivam novost kad ka\u017eem da su te mnogi re\u017eiseri strpali u fah \u201epitomih, tu\u017enih, tu\u010denih, ga\u017eenih, smu\u0161enih, sjetnih romanti\u010dara i \u010dudaka\u201c, na neki na\u010din \u201etragikomi\u010dnog klovna i gubitnika \u017eivota\u201c.<\/strong><\/p>\n

Pa ima u tome ne\u0161to istine, ali nema u potpunosti. Svatko se nastoji otrgnuti od tih nekakvih svojih fahova, je li, to je najgore – predodrediti se samo u fahove! Kad su i re\u017eiseri nerijetko nedovoljno hrabri da se upuste u avanture neke druk\u010dije vrste!<\/p>\n

A\u00a0 ni ti se ba\u0161 ne bori\u0161 protiv toga?<\/strong><\/p>\n

Ma ne mogu se… kako \u0107u se ja boriti? Ne mogu igrati Hamleta, za ime boga!?<\/p>\n

Misli\u0161?<\/strong><\/p>\n

Ne! (Prvi put odgovori odlu\u010dno.)<\/p>\n

Siguran si u to?<\/strong><\/p>\n

Pa ne znam, bio bih smije\u0161an!<\/p>\n

Negdje sam pro\u010ditala tvoju izjavu: \u201eVi\u0161e bih volio igrati negativce.\u201c Sje\u0107a\u0161 li se te misli?<\/strong><\/p>\n

Da, da! Zlo\u010deste ljude stra\u0161no bih volio igrati (zluradi osmijeh). Uuuh! Svaki \u010dovjek ima u sebi dio dobrote, blagosti i zlo\u0107e, pokvarenosti, dobro\u0107udnosti… \u0161to ja znam \u010dega sve ne. Samo \u0161to ne\u0161to izlazi napolje, a ne\u0161to ostaje zatomljeno. Pa i ti koji put zna\u0161 biti… doma, kad ti do\u0111e, zar ne (zlo\u010desto)? I prema drugima, kako to ve\u0107 biva (dvosmisleno)… \u010covjek se lako transformira u ne\u0161to drugo.<\/p>\n

I spada da to stvarno dobro zatomljuje\u0161, kad nitko ne do\u0111e na ideju da ti ponudi zlo\u010desto\u0107u za igranje, \u0161to drugo da zaklju\u010dim?<\/strong><\/p>\n

Ma ne mo\u017ee\u0161 to tako, zakomplicirali smo ga, stvarno!<\/p>\n

Izjavio si tako\u0111er da ono \u0161to voli\u0161, re\u017eiseri ti ne nude.<\/strong><\/p>\n

Uglavnom, ima mnogo vi\u0161e uloga koje nisam odigrao, nego onih koje sam igrao!<\/p>\n

Koje si \u017eelio ili koje si bio sposoban odigrati?<\/strong><\/p>\n

Pa, \u0161ta ja znam jesam li sposoban, vidjelo bi se! Radim \u0161to mi se da, ako ho\u0107u, ali \u0161to bih htio \u2014 te\u0161ko mogu…<\/p>\n

Koje bi uloge, dakle, htio igrati?<\/strong><\/p>\n

Romea Brauna, Tali\u010dnog Toma i Asteriksa!<\/p>\n

Negdje si izjavio da nikada nisi bio stopostotno siguran u sebe, da se divi\u0161 ljudima koji su sigurni u sebe, ali da ti ne mo\u017ee\u0161…<\/strong><\/p>\n

Da, ali to ne mislim u vezi sa sobom osobno, nego u vezi s ulogom i zavr\u0161etkom posla na ulozi. Divim se ljudima koji su toliko sigurni u uspje\u0161nost uloge koju su kreirali. Ja sam jedan od onih koji uvijek sumnja u ne\u0161to \u0161to je napravio. Nikada nisam stopostotno ni zadovoljan, ni siguran u dobar rezultat.<\/p>\n

\u010cak i nakon protoka vremena, kad uspore\u0111uje\u0161 tu ulogu s drugima?<\/strong><\/p>\n

Pa, poslije, zna\u0161… jer kod nas se uglavnom daju odre\u0111ene novinske kritike i primjedbe na premijerne predstave, a to je najgore… poslije to nikoga ne zanima! Osim nekih teatarskih ljudi, nikoga ne dira daljnji tok ili \u017eivot predstave. A premijerom predstava tek po\u010dinje \u017eivjeti i razvijati se. Petnaesta predstava mo\u017ee biti sasvim druk\u010dija od premijere i neusporedivo bolja! A na\u0161i se kriti\u010dari, koji gledaju samo premijerne predstave, onda posvade s kazali\u0161tem, donesu svoj sud, i tako…<\/p>\n

Misli\u0161 da je ocjena kritike neumitna?<\/strong><\/p>\n

Prirodno. Nekad su se pisale kritike i na petu predstavu, na \u0161esnaestu, dvadeset petu… ako je do\u0161lo do dvadesetpete!<\/p>\n

Kada se tako pisalo?<\/p>\n

U doba \u0160enoe!<\/p>\n

Davno je to bilo, na\u017ealost! Zna\u010di, \u0161to se ti\u010de nesigurnosti, nisi mislio na osobne osobine?<\/strong><\/p>\n

Ne, neee, mislio sam na profesionalne!<\/p>\n

Da, jer \u010ditaju\u0107i arhivske \u010dlanke, pa \u010dak i \u017eivotopis koji se ponavlja u nekim \u010dlancima, nisam stekla dojam da si ba\u0161 introvertna osoba, s obzirom na biografske \u010dinjenice tvoga djetinjstva, splitskog osobito – izbacivanja iz gimnazije, \u0161umarske \u0161kole, odlaska s Dvornikom i novosadske avanture…<\/strong><\/p>\n

Nemoj to s Borisom! To je on svagdje pri\u010dao, smije\u0161no je! Novine su svirile i lirile o tome. Poslije \u0107u ti ja ispri\u010dati kako je bilo.<\/p>\n

<\/p>\n

S Borisom u Novi Sad<\/h3>\n

Ivi\u010dina se verzija ipak sla\u017ee, u bitnim to\u010dkama, s onom Borisa Dvornika, njegova prijatelja iz mladih dana i Titovih mornara – splitskog kazali\u0161ta koje im je pokazalo da i “daske \u017eivot zna\u010de”.<\/p>\n

Prije dvadeset devet godina, dalekih pedesetih, dva su se mladi\u0107a uputila u nepoznato \u2014 u Srednju gluma\u010dku \u0161kolu u Novom Sadu. Prvi put pu\u0161teni s lanca, kako u smijehu pri\u010da Vidovi\u0107. Putovanje je trajalo danima, i bilo je kao stvoreno za adolescentnu zabavu na svoj i tu\u0111i ra\u010dun. Dva derana s tipi\u010dnim mediteranskim osje\u0107ajem za okrutnu zabavu, s nevinim smije\u0161kom na licu stvarala su \u010duda u kupeu.<\/p>\n

Sjedokosi, stariji suputnik poku\u0161avao je smirivanjem, molbama, prijetnjama, da bi, kona\u010dno, odustao i oti\u0161ao, glavom bez obzira, u drugi odjeljak. U Novom Sadu, oni su se upristojili i pojavili pred ispitnom komisijom u kojoj je \u2014 o, iznena\u0111enja! sjedio njihov, “supatnik” iz vlaka. Da skratimo pri\u010du, Dvornik je polo\u017eio prijemni ispit, a Vidovi\u0107 se tu\u017eno vratio u Split.<\/p>\n

Poslije je Boris, mo\u017eda da me utje\u0161i, tvrdio kako mu je direktor, Bata Konjovi\u0107, rekao kako nisu mogli primiti obojicu zbog bojazni da \u0107e se njihova gluma\u010dka \u0161kola pretvoriti u – Nagasaki! <\/div>\n

\"\"

Boris Dvornik (1939-2008) kao Me\u0161tar i Milan \u0160trlji\u0107 (Velo misto)<\/p><\/div>\n

Rad na Inspektoru Vinku je bio, o\u010dito, dugotrajan i mukotrpan. Jesi li pratio sve faze, od scenarija nadalje, ili si samo utr\u010dao u ulogu?<\/strong><\/p>\n

U\u0161ao sam u zavr\u0161noj fazi, kad je Kre\u0161o napravio knjigu snimanja. Po\u010deli smo raditi dvadesetak dana prije snimanja, jer je Kre\u0161o vrlo studiozan re\u017eiser, i voli da sve bude gotovo i definirano. Probali smo dvadesetak dana, gotovo kao u kazali\u0161tu. Tako da smo potpuno spremni do\u010dekali snimanje, \u0161to se ti\u010de i teksta i likova!<\/p>\n

Je li ti govorio o svojim razlozima? Za\u0161to je ba\u0161 tebi dao tu ulogu? Kako ju je vidio?<\/strong><\/p>\n

Ne, za\u0161to bi mi govorio!? Pa, malo smo pri\u010dali o tome, ali \u010dim sam pro\u010ditao scenarij, vidio sam kakav je to lik, i odmah smo se slo\u017eili. Nije to ba\u0161 bilo tako jednostavno igrati. Zapravo, takve obi\u010dne likove prili\u010dno je te\u0161ko igrati. Ali, sasvim sam ga prihvatio kao takvog!<\/p>\n

Zato \u0161to se ta doza neodoljive dobrote nalazi u svim ljudima?<\/strong><\/p>\n

I zbog toga je neobi\u010dan lik. Vidi se da nije korumpirana li\u010dnost. Bez ikakvih je primisli, nemo\u0107an je, ne mo\u017ee on tu ni\u0161ta.<\/p>\n

Jasno ti je da predstoji prijete\u0107i val popularnosti nakon te serije, osobito tebe kao glumca koji igra\u0161 inspektora Vinka, da \u0107e taj inspektor biti o\u010dito popularan i da \u0107e se nadovezati na Servantesa i na O\u010dalinka?<\/strong><\/p>\n

Pa zna\u0161 da sada na to ne mislim, jer upravo radim ne\u0161to drugo, probam, sva sre\u0107a! Tko \u0107e na slavu gubiti vrijeme!? Glumci ne misle na te stvari, na posljedice TV-serija. Bit \u0107u zaokupljen Djecom sunca Maksima Gorkog u Gavelli. Opet me dopalo da glumim jedan sli\u010dan lik. Komad nije igran kod nas, a Gorki ga je napisao u zatvoru 1905, prije velike oktobarske revolucije.<\/p>\n

Ima malo \u010cehova, ima tu svega i odli\u010dan je komad! Igram kemi\u010dara koji se bavi pronala\u017eenjem nekih stvari, zatvorenog u sebe, koji je prili\u010dno bitan u radnji. Vrlo zgodan lik! Ima elemenata od nekih uloga koje sam ve\u0107 igrao, od njihove zbr\u010dkanosti i izgubljenosti!<\/p>\n

Zna\u010di o medijskoj popularnosti ne bere\u0161 brigu?<\/strong><\/p>\n

Stvarno ne znam \u0161to \u0107u s tim! Mislim da se ne mo\u017ee vi\u0161e ni\u0161ta zna\u010dajno dogoditi u mome \u017eivotu.<\/p>\n

To je ona vrst popularnosti koju nikada nisi do\u017eivio kao glumac u kazali\u0161tu, \u010dak ni kao glumac na filmu – jedna vrst eufori\u010dne popularnosti koja naglo dolazi…<\/strong><\/p>\n

Kako do\u0111e, tako ode!<\/p>\n

I\u00a0 to ne zahvaljuju\u0107i tebi i tvom dugogodi\u0161njem radu, nego TV-mediju. Kakav stav ima\u0161 prema tome?<\/strong><\/p>\n

Vidi\u0161, ti si odmah dala odgovor u pitanju. Tako onda stavi!<\/p>\n

To te uop\u0107e ne doti\u010de?<\/strong><\/p>\n

Glumac je u kazali\u0161tu mnogo odgovorniji za sebe i za rezultate svoje glume. Na filmu i TV, u nekoj je mjeri u rukama re\u017eisera, snimatelja i, na kraju, monta\u017eera. Na snimanju treba imati ve\u0107u dozu strpljenja… No, u oba slu\u010daja treba u\u010diniti \u0161to mu se ka\u017ee i \u0161to je u mogu\u0107nosti njegova talenta! Neki put ispadne dobro, nekada manje dobro, a nekada se i proma\u0161i…<\/p>\n

Glumim zato \u0161to \u017eelim glumiti! To mi je posao. To je jedna od igara u kojoj se najradije tro\u0161im. \u010covjek je od ro\u0111enja glumac. Ali gluma nije \u017eivot, jer se on umjetno pravi u svim medijima. Gluma je za mene velika i ozbiljna igra u kojoj se primjenjuje \u017eivot!<\/p>\n

Jesi li svjestan svojih “evropsko-gluma\u010dkih” sposobnosti?<\/strong><\/p>\n

Neee.<\/p>\n

Mnogi te ocjenjuju kao glumca evropskog ranga.<\/strong><\/p>\n

Nisam svjestan ni splitsko-zagreba\u010dko-hrvatskih!<\/p>\n

\u0160to to zna\u010di?<\/strong><\/p>\n

Kad na toj relaciji samo igram!<\/p>\n

Zna\u010di li to da si svjestan kako bi ne\u0161to u\u010dinio, bio malo prodorniji, malo sigurniji, kako bi tra\u017eio uloge – ono \u0161to ti ka\u017ee\u0161 da ne tra\u017ei\u0161…<\/strong><\/p>\n

Ni\u0161ta ne mo\u017eemo u\u010diniti! Pa to ni ne ovisi o nama! Jednostavno, ne znam kako neku ulogu mogu dobiti ili ne dobiti, ako me ne zovu. Ili ako nisam u kazali\u0161tu gdje \u0107e mi je ponuditi! Ne znam drugi na\u010din. Tu sam pomalo kao Vinko. Ti misli\u0161 o menad\u017eerskoj sposobnosti (otkriva\u010dki)? Nisam nikada! Jedine su moje mo\u0107i u teatru: pravljenje uloga!<\/p>\n

Pitanje je – koliko je ta sposobnost u na\u0161em teatru imala mogu\u0107nosti da do\u0111e do izra\u017eaja? Mislim da nije do kraja.<\/strong><\/p>\n

Ima jo\u0161 vremena! Uuuh, koliko jo\u0161 ima vremena!<\/p>\n

I\u00a0 zato sam na po\u010detku poku\u0161ala pitati ono o fahu i ladici u koju su te smjestili re\u017eiseri.<\/strong><\/p>\n

To je kod glumca tako dobro ure\u0111eno. On prolazi poslije Akademije – od svoje dvadeset pete, tridesete, \u010detrdesete, pedesete, pa dokle mu je vijek trajanja – kroz sve fahove i sve \u017eivotne granice. Ipak, ne mo\u017ee\u0161 stalno igrati istu ulogu s trideset i sa \u010detrdeset godina. To je, barem mislim, dobro ure\u0111eno u toku glum\u010deva vijeka.<\/p>\n

\"\"

Ivica Vidovi\u0107, Jagoda Kaloper i Milena Dravi\u0107 (WR: Misterije organizma, 1971.)<\/p><\/div>\n

No, fah gubitnika, u koji su te strpali, mo\u017ee\u0161 tako igrati cijeloga \u017eivota! To nema veze s dobnom granicom. Ako \u017eeli\u0161 igrati negativce, kako ka\u017ee\u0161, za\u0161to se nisi vi\u0161e potrudio da ih dobije\u0161?<\/strong><\/p>\n

Zadovoljan sam splitskom serijom uloga. Zato jer sam igrao tri potpuno, barem ja tako mislim, razli\u010dite vrste uloga, Pirandellov komad \u010covjek, zvir i kripost, adaptiran, \u010dakaviziran i u re\u017eiji Van\u010de Kljakovi\u0107a, Sve\u010dana ve\u010dera u pogrebnom poduze\u0107u Ive Bre\u0161ana, u re\u017eiji Bo\u0161ka Violi\u0107a, i Albatros Ranka Marinkovi\u0107a, u re\u017eiji Marina Cari\u0107a. Sami po sebi, to su tri razli\u010dita komada i tri uloge koje sasvim odudaraju jedna od druge u karakteru, na\u010dinu igranja, pa \u010dak i samom tekstu.<\/p>\n

Radi\u0161 vrlo intenzivno i u Splitu.<\/strong><\/p>\n

Zato jer godinu dana u Gavelli nisam imao uloge. A u Splitu je takva vrst teatra koji ima malen ansambl i gaji politiku anga\u017eiranja glumaca i re\u017eisera sa strane, tako da gotovo nema predstave bez gostiju. I to je vrlo dobro, jer su otvoreni prema vani.<\/p>\n

Postoji li ikakva \u0161ansa da glumac u Zagrebu – osim u Gavelli, gdje si po\u010deo i opet se na\u0161ao, ili u ITD-u, u kojem si proveo najplodnije dane svoga \u017eivota – skrene u neko drugo kazali\u0161no iskustvo?<\/strong><\/p>\n

Ne valja \u0161to mora\u0161 biti ba\u0161 \u010dlan nekog ansambla da zaigra\u0161 u tom kazali\u0161tu. Mislim da bi se ljudi trebali malo vi\u0161e mije\u0161ati, da su teatri postali bunkeri. Te\u0161ko osvojive tvr\u0111ave! Za\u0161to glumci iz Komedije ne bi mogli igrati u HNK, iz HNK u Gavelli i razbiti tu zatvorenost?<\/p>\n

A\u00a0 status slobodnjaka – kategorija koju nitko vi\u0161e ne spominje?<\/strong><\/p>\n

Vidi\u0161 kakva je situacija, da je to nemogu\u0107e!<\/p>\n

Samo jo\u0161 da te pitam…<\/strong><\/p>\n

Nemoj, molim te, napravi sve suho, bez ikakvih detalja… ja bih te molio, stvarno… bez mudrosti.<\/p>\n

\/autorica: Katja \u0160uti\u0107 \/ Studio, prosinac 1984. \/ Yugopapir<\/a>\/<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Glumim zato \u0161to \u017eelim glumiti! To mi je posao. To je jedna od igara u kojoj se najradije tro\u0161im. \u010covjek je od ro\u0111enja glumac. Ali gluma nije \u017eivot, jer se on umjetno pravi u svim medijima. Gluma je za mene velika i ozbiljna igra u kojoj se primjenjuje \u017eivot!<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":15149,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[84],"tags":[201,1226,328],"class_list":["post-15148","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-show","tag-glumci","tag-ivica-vidovic","tag-retro"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/15148","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=15148"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/15148\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/15149"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=15148"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=15148"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=15148"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}