Helikopter roditelji prate svaki korak djece i preuzimaju kontrolu nad gotovo svim podru\u010djima njihova \u017eivota. Mnogi od njih to te\u0161ko priznaju, a kad im odraslo dijete okrene le\u0111a, \u010desto se \u010dude i negiraju stalnu intervenciju. No \u0161to se prije preispitaju i priznaju da im je potrebna zdravija granica, to \u0107e dugoro\u010dno izgraditi bolji odnos. Ili barem ne\u0107e potpuno zatvoriti vrata.<\/p>\n\n\n\n
Svjedo\u010denje odrasle \u017eene mnogo govori \u0161to za psihofizi\u010dki razvoj mlade osobe zna\u010di apsolutna roditeljska kontrola. “Odrasla sam u ku\u0107i gdje su me roditelji strogo kontrolirali sve do dana kad sam se, s 21 godinom, odselila. Mama je bila glavna, a otac se slagao sa svime \u0161to bi ona rekla ili napravila. Po\u010dnimo od toga da mi je birala prijatelje. Ako joj se netko nije svi\u0111ao, \u010dak i kad su to bila djeca iz moje srednje \u0161kole ili kvarta, i nisu imala problema sa zakonom ili drogom, s tom osobom nisam smjela biti prijateljica.”<\/p>\n\n\n\n
“Kontrolirala mi je mi\u0161ljenje. Zamjerala mi je da se sva\u0111am s njom, iako se radilo samo o razlici u stajali\u0161tima. Kontrolirala je i \u0161to jedem. Prisiljavala me jesti i ono \u0161to nikako nisam podnosila, poput repe. Od nje je \u010desto pripremala salatu i tople priloge. Rekla sam joj da to ne volim, a ona bi mi odgovorila da sam smije\u0161na i da, ako je to skuhala, moram pojesti. Sve \u0161to je ona ne\u0161to voljela jesti, morala sam voljeti i ja”, svjedo\u010di ova k\u0107i anonimno na Quori<\/em>.<\/p>