Jo\u0161 je pro\u0161le godine paleta bukovih drva ko\u0161tala 160 eura. Kako doznajemo u razgovoru s umirovljenicom Vazmenkom (83), ro\u0111enom Gorankom, ove godine ta ista paleta ko\u0161ta ve\u0107 180 eura. Za ljude s jednom mirovinom, koji moraju lo\u017eiti istim tempom kao i kad ih je dvoje, to zna\u010di svake godine sve ve\u0107e siroma\u0161tvo, jer im mirovina ne raste tom brzinom.<\/p>\n\n\n\n
\u201dLani sam osam paleta nacijepana drva platila 1280 eura. Ove godine to je 160 eura vi\u0161e. To je umirovljeniku, osobito samcu, postalo prete\u0161ko. Govorimo o dvije prosje\u010dne mirovine, no u na\u0161em kraju su mirovine \u017eenama daleko ispod prosjeka, njima za to trebaju i tri mirovine. Ve\u0107ina \u017eena moje dobi u mladosti nije odmah po\u010dela raditi, a kasnije su se zaposlile u drvnoj industriji, u tvornici na minimalcu. Ja primam 474 eura, pa ra\u010dunajte\u201d, otkriva nam.<\/p>\n\n\n\n
\u201dGdje ih je dvoje, lak\u0161e je kupiti gotova drva, a ako je mu\u0161karac zdrav i mo\u017ee cijepati, to je najpovoljnija opcija. Susjed Ton\u010di je od lokalne \u0161umarije kupio dvostruko vi\u0161e drva nego ja, trupce je platio samo 300 eura. Dalje \u0107e sve odraditi sam. Ali mi koji smo prisiljeni kupiti ve\u0107 nacijepana drva tu uslugu masno pla\u0107amo. Sre\u0107om, sin mi je dodao 500 eura, a ostalo sam u\u0161tedjela kroz cijelu godinu\u201d, ka\u017ee gospo\u0111a Vazmenka.<\/p>