U brojnim pismima koja nam \u0161alju \u010ditatelji stariji od 50 godina \u010desto se ponavlja ista neugodna tema: naru\u0161eni odnosi s odraslom djecom. Mnogi pi\u0161u da ne razgovaraju mjesecima ili godinama i strepe da \u0107e tako i ostati, a najte\u017ee je onima koji zbog toga ne vi\u0111aju ni vlastite unuke.<\/p>\n\n\n\n
No jasno je da se kvalitetan odnos gradi od po\u010detka, tijekom odrastanja djece, a obitelji koje kasnije ne odr\u017eavaju blisku vezu imaju nekoliko zajedni\u010dkih obrazaca pona\u0161anja roditelja. \u0160est naj\u010de\u0161\u0107ih pogre\u0161aka koje mogu dovesti do lo\u0161eg ili nepostoje\u0107eg odnosa u odrasloj dobi djeteta za CNBC<\/a> <\/em>otkriva savjetnica za roditeljstvo Reem Raouda.<\/p>\n\n\n\n Poslu\u0161nost i povezanost dvije su potpuno razli\u010dite stvari. Povezanost gradi odnos kojem se dijete \u017eeli vra\u0107ati i donosi vi\u0161e suradnje nego \u0161to bilo kakva kontrola ikada mo\u017ee. Roditelj koji uspje\u0161no gradi povezanost ne mora imati posljednju rije\u010d niti tra\u017eiti trenutnu poslu\u0161nost; va\u017enije im je zadr\u017eati odnos u kojem se dijete otvara i kad pogrije\u0161i nego optu\u017eivati i dokazivati da su u pravu. Zato odolijevaju porivu da odmah vi\u010du i ispravljaju dijete, ve\u0107 umjesto toga predlo\u017ee zajedni\u010dko tra\u017eenje rje\u0161enja.<\/p>Poku\u0161avaju kontrolirati dijete<\/h2>\n\n\n\n