Na\u0161a sugovornica Branka iz okolice Zagreba ima 69 godina i prima 860 eura mirovine. Ka\u017ee da ju je smrt supruga prije 11 godina zatekla nespremnu za sve \u0161to je uslijedilo; za tugu, samo\u0107u i ra\u010dune koji nisu prestali dolaziti.<\/p>\n\n\n\n
“Mu\u017e je umro s 59 godina. Ne samo da nije imao \u0161tednju nego me ostavio u dugovima”, prisje\u0107a se. Dugove je, ka\u017ee, zatvorila tek nakon \u0161to je prodala njegov motor i skupu opremu u koju je godinama ulagao novac. “Jedva sam se oporavila, a onda sam oti\u0161la u mirovinu. To u Hrvatskoj izgleda kao po\u010detak kraja, primanja su mi pala za 60 posto”, govori.<\/p>\n\n\n\n
Dodaje kako je u prvim godinama mirovine otpremninu potro\u0161ila na nu\u017eno renoviranje stana te je kupila novi laptop i mobitel. “Kad padnete samo na mirovinu, jo\u0161 ako ste samac, prosje\u010dna primanja lako se potro\u0161e na osnovno.”<\/p>\n\n\n\n
“Nekoliko sam godina tako \u017eivjela od prvog do prvog, a onda sam shvatila da moram po\u010deti \u0161tedjeti jer u suprotnom nikad ne\u0107u uspjeti ostvariti ono \u0161to sam osje\u0107ala kao du\u017enost prema pokojnom suprugu i njegovim roditeljima, a to je ure\u0111enje obiteljskog groba\u201d, ka\u017ee Branka.<\/p>\n\n\n\n
Prisje\u0107a se kako spomenici nikada nisu bili jeftini te da si njegovi roditelji za \u017eivota nisu mogli priu\u0161titi plo\u010du ni spomenik. “Mi smo nakon njihove smrti u dogovoru sa \u0161ogoricom preuzeli odr\u017eavanje njihovog groba i zakleli se da \u0107emo ga urediti, no smrt je za supruga do\u0161la prerano. I on je pokopan tamo, a biti \u0107u i ja. Zato sam osje\u0107ala moralnu obvezu, ali i veliku \u017eelju da to izguram do kraja”, pri\u010da.<\/p>\n\n\n\n
Potom se dotakla cijena. “Ima jeftinijih i skupljih varijanti. \u017deljela sam granit jer mi je najljep\u0161i, a i vje\u010dan je. Raspitala sam se i ra\u010dunala na oko 3.000 eura za pokrovnu plo\u010du i spomenik s gravurom. \u0160tedjela sam vi\u0161e od dvije godine”, priznaje.<\/p>\n\n\n\n
“Anga\u017eirala sam profesionalce po preporuci. Do\u0161li su na izmjeru i odmah mi dali ponudu za radove pa sam od po\u010detka znala cijenu i rokove. Dio iznosa platila sam unaprijed, a ostatak kod zavr\u0161etka posla. Radovi su bili gotovi unutar tri mjeseca, kako je i dogovoreno. Znam da neki izvo\u0111a\u010di mogu biti i br\u017ei, ali oni su u tom razdoblju imali puno posla, pa mi je bilo va\u017eno da se dr\u017eimo dogovora i da posao bude kvalitetno obavljen. Na kraju je sve pro\u0161lo korektno i bez neugodnosti”, rekla je.<\/p>\n\n\n\n
Spomenik je na kraju platila 3.200 eura. \u201dTo je zna\u010dilo godine velikih odricanja, otkidala sam po 100 do 200 eura od mirovine. \u017divjeti kao samac od \u010detiristo eura koliko vam uz \u0161tednju ostane kad platite zimske re\u017eije, gotovo je nemogu\u0107e, a znam da su ljudi s malim mirovinama primorani. Da nisam imala sna\u017ean motiv, ne bih to izdr\u017eala”, povjerava nam umirovljenica Branka.<\/p>\n\n\n\n