{"id":154380,"date":"2026-05-29T10:33:53","date_gmt":"2026-05-29T08:33:53","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=154380"},"modified":"2026-05-29T10:41:51","modified_gmt":"2026-05-29T08:41:51","slug":"kako-su-umirovljenici-upropastili-europu-i-svoju-djecu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2026\/05\/kako-su-umirovljenici-upropastili-europu-i-svoju-djecu\/","title":{"rendered":"Kako su umirovljenici upropastili Europu i svoju djecu"},"content":{"rendered":"\n

Neko\u0107 je nejednakost u Europi uglavnom bila vodoravna. Bogatiji zapad vozio je BMW i ljetovao u inozemstvu, dok je siroma\u0161niji istok popravljao ku\u0107anske aparate i \u010dekao u redovima za kruh. Ipak, tri desetlje\u0107a gospodarskog rasta u neko\u0107 komunisti\u010dkim zemljama u\u010dinila su neumjesnima stare viceve o rumunjskim automobilima \u010dija je najve\u0107a brzina bila \u201cnizbrdo\u201d, pi\u0161e The Economist<\/a><\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Danas europska nejednakost ima i okomitu dimenziju, onu koja se prote\u017ee gore-dolje obiteljskim stablima. Mladi koji zbog vrtoglavih cijena stanovanja ne mogu oti\u0107i iz djevoja\u010dke ili moma\u010dke sobice u roditeljskom domu pitaju se ho\u0107e li ikada kao odrasli u\u017eivati u \u017eivotnom standardu koji su poznavali kao djeca.<\/p>\n\n\n\n

Je li me\u0111ugeneracijska solidarnost me\u0111ugeneracijska prijevara?<\/h2>\n\n\n\n

Ljudi u tridesetima, zaposleni i optere\u0107eni visokim porezima, financiraju mirovine starijih koji su se povukli s tr\u017ei\u0161ta rada u najboljim godinama. Tro\u0161kovi povezani sa starenjem gutaju \u010detvrtinu BDP-a Europske unije, a taj se udio te\u0161ko mo\u017ee smanjiti dok Stari kontinent postaje jo\u0161 stariji. Biti mlad u Europi zna\u010di osje\u0107ati se kao nesvjesni sudionik me\u0111ugeneracijske prijevare.<\/p>\n\n\n\n

Ako europska socijalna dr\u017eava izgleda poput piramidalne sheme, njezini faraoni su bejbibumeri<\/em>. Ta brojna generacija ro\u0111ena u dva desetlje\u0107a nakon 1945., danas otprilike izme\u0111u 60. i 80. godine \u017eivota, voljela bi u\u0107i u povijest kao prva u vi\u0161e stolje\u0107a koja nije zapo\u010dela rat izme\u0111u razli\u010ditih dijelova kontinenta.<\/p>\n\n\n\n

Sociolozi \u0107e, bez sumnje, slaviti \u0161ezdesete godine, kada su bumeri <\/em>\u0161ovinizam poku\u0161ali zamijeniti rock\u2019n\u2019rollom<\/em>. Ekonomisti \u0107e prema njima biti manje blagi. Bumeri <\/em>su si dodijelili izda\u0161ne mirovine, oslanjaju\u0107i se na demografske trendove koji su u me\u0111uvremenu nestali. Tro\u0161kovi su Europu u\u010dinili tromom.<\/p>\n\n\n\n

Dana\u0161nji djedovi i bake naslijedili su kontinent koji se obnavljao nakon rata, a ostavit \u0107e ga u stanju koje ponovno zahtijeva popravak, ovaj put i zbog \u0161tete koju su sami pomogli stvoriti.<\/p>\n\n\n\n

Mladima nije ostalo ni\u0161ta<\/h2>\n\n\n\n

Najvidljiviji plijen u toj me\u0111ugeneracijskoj otima\u010dini jesu nekretnine, koje su bumeri <\/em>kupovali za male novce, a danas vrijede milijune. Istina, zadu\u017eivali su se po vrlo visokim kamatnim stopama, ali su zatim profitirali kada su cijene nekretnina nastavile rasti i nakon \u0161to su hipoteke bile otpla\u0107ene.<\/p>\n\n\n\n

\u010cak i kada se ura\u010duna inflacija, cijene stanovanja u Europi porasle su za \u010detvrtinu u samo deset godina, dok su najamnine rasle br\u017ee od prihoda. Posljedica nije samo to \u0161to se bumeri <\/em>osje\u0107aju kao financijski genijalci, iako su uglavnom imali sre\u0107e, nego i to \u0161to su mladi izgurani iz vlasni\u0161tva nad stanovima.<\/p>\n\n\n\n

Udio Europljana koji duboko u srednjoj dobi \u017eive u roditeljskom domu s vremenom stalno raste. Te\u0161ko je pretpostaviti da je to uvijek posve dobrovoljno, ma koliko mamina kuhinja bila dobra. Me\u0111u ro\u0111enima osamdesetih gotovo \u010detvrtina jo\u0161 je \u017eivjela kod ku\u0107e s 30 godina. To je upola vi\u0161e nego me\u0111u onima ro\u0111enima dva desetlje\u0107a ranije. Vlasni\u0161tvo nad domom neko\u0107 je bilo put prema financijskoj neovisnosti. Danas se nasljedstvo \u010dini boljom okladom, ako ikada stigne.<\/p>\n\n\n\n

Mladi pla\u0107aju tro\u0161ak starenja<\/h2>\n\n\n\n

Europa nije jedino mjesto sa starim ljudima u skupim domovima. No njezina socijalna dr\u017eava, koja obe\u0107ava sigurnost od kolijevke do groba, ve\u0107i je dio tro\u0161ka starenja prebacila na mlade. U ve\u0107ini drugih bogatih zemalja, uklju\u010duju\u0107i Sjedinjene Dr\u017eave, Japan i Ju\u017enu Koreju, osobe starije od 65 godina ve\u0107inu prihoda dobivaju tako \u0161to jo\u0161 ne\u0161to rade i koriste privatne mirovinske fondove koje su same financirale tijekom karijere.<\/p>\n\n\n\n

Europljani rano napu\u0161taju posao, dugo \u017eive i o\u010dekuju da dr\u017eava, odnosno sada\u0161nji porezni obveznici, plate ra\u010dun za njihove mirovinske planove.<\/p>\n\n\n\n

Ceh \u0107e platiti i oni jo\u0161 nero\u0111eni<\/h2>\n\n\n\n

U Americi su milijarde i milijarde dolara akumulirane u privatnim mirovinama osigurali kapital za fondove rizi\u010dnog i privatnog kapitala, \u0161to je ameri\u010dkim tvrtkama omogu\u0107ilo rast u globalne divove. U ve\u0107ini europskih zemalja dana\u0161nje mirovine pla\u0107aju dana\u0161nji radnici, uz o\u010dekivanje da \u0107e sutra\u0161nji, jo\u0161 nero\u0111eni radnici, preuzeti \u0161tafetu i financirati vlastite roditelje kad ostare.<\/p>\n\n\n\n

Dio toga financira se i dr\u017eavnim deficitima, koje \u0107e tako\u0111er jednoga dana morati vra\u0107ati oni koji se jo\u0161 nisu ni rodili. To zna\u010di manje kapitala za europske tvrtke, \u0161to je jedan od razloga za\u0161to ih je tako malo me\u0111u velikima u sektorima poput tehnologije. Umjesto toga, postoji golem nepokriven tro\u0161ak koji priti\u0161\u0107e javne financije.<\/p>\n\n\n\n

Piramida se okrenula, me\u0111ugeneracijska solidarnost propala<\/h2>\n\n\n\n

Ni\u0161ta od toga nije bilo problem dok su rasli i gospodarstvo i stanovni\u0161tvo, kako se poslijeratna generacija sje\u0107a iz svoje mladosti. No rast stanovni\u0161tva sada se zaustavlja, me\u0111u ostalim i zato \u0161to su upravo bumeri <\/em>zapo\u010deli trend ra\u0111anja malo djece. <\/p>\n\n\n\n

1960. godine u zapadnoj Europi vi\u0161e od pet radnika uzdr\u017eavalo je svakog umirovljenika. Danas na jednog umirovljenika dolazi samo 2,5 radnika. Posljedica je to da dana\u0161nji mladi znaju kako \u0107e, barem djelomi\u010dno, morati sami \u0161tedjeti za mirovinu, kao Amerikanci, i to povrh pla\u0107anja mirovina svojim roditeljima.<\/p>\n\n\n\n

Jedina druga lako dostupna mogu\u0107nost za pobolj\u0161anje omjera radnika i umirovljenika jest velik uvoz migranata. No poku\u0161aji u tom smjeru pomogli su zatrovati europsku politiku ja\u010danjem neugodnih stranaka populisti\u010dke desnice.<\/p>\n\n\n\n

Nije ovo kontinent za mlade<\/h2>\n\n\n\n

Nitko bumerima ne zamjera produljeni \u017eivotni vijek. No starije dru\u0161tvo je dru\u0161tvo koje se usmjerava na neposrednu sada\u0161njost, a ne na budu\u0107nost. Medijalna dob bira\u010da na posljednjim francuskim predsjedni\u010dkim izborima bila je 52 godine, me\u0111u ostalim zato \u0161to stariji \u010de\u0161\u0107e izlaze na birali\u0161ta od mladih. To je manje od desetlje\u0107a udaljeno od efektivne dobi umirovljenja. Zato ne iznena\u0111uje da su politi\u010dari prioritete starijih pretvorili u vlastite prioritete.<\/p>\n\n\n\n

Kada su prora\u010duni tijesni, novac se uvijek mo\u017ee prona\u0107i za za\u0161titu mirovina i domova za starije. Mnogo je lak\u0161e progurati rezove u obrazovanju i inovacijama. \u201cBudu\u0107nost demokracije sve vi\u0161e odlu\u010duju bira\u010di koji je nemaju\u201d, \u017eali se Maxime Sbaihi<\/strong>, ekonomist u Clubu Landoy<\/em>, francuskom demografskom think-tanku<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Stvari su se mo\u017eda mogle promijeniti nakon pandemije koronavirusa kada su mladi godinama podnosili dru\u0161tvena ograni\u010denja uglavnom kako bi za\u0161titili starije. No usluga im zasad nije vra\u0107ena, premda Europa danas ima i povjerenika za \u201cme\u0111ugeneracijsku pravednost\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Raymond Aron<\/strong>, francuski mislilac, svojedobno je upozorio da \u0107e dru\u0161tvo koje stari \u201cprogoniti duh abdikacije\u201d. Taj umorni osje\u0107aj dana\u0161njim se Europljanima \u010dini itekako stvarnim dok prolaze pokraj jo\u0161 jednog vrti\u0107a koji se pretvara u dom za starije.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Zanima nas va\u0161a pri\u010da<\/h3>\n\n\n\n

\u017delite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i vi\u0111enje ove teme s nama i na\u0161im \u010ditateljima, mo\u017eete to u\u010diniti putem web obrasca Povjerljivo<\/a>. Napi\u0161ite svoju pri\u010du!<\/p>\n\n\n\n

<\/div><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Europa sve vi\u0161e postaje kontinent po mjeri starijih: bumeri su si osigurali mirovine i nekretnine, dok mladi pla\u0107aju ra\u010dun njihovog starenja. Nekada je teret jedne mirovine u Hrvatskoj dijelilo vi\u0161e od pet radnika. Danas ga dijeli tek 1,4 radnika, pa svaki zaposleni, grubo re\u010deno, na svojim le\u0111ima nosi oko 70 posto jedne mirovine.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":123919,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4947],"tags":[205,3094,957,18],"class_list":["post-154380","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mirovina","tag-demografija","tag-europa","tag-mirovina","tag-mirovine"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/154380","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=154380"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/154380\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":154387,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/154380\/revisions\/154387"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/123919"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=154380"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=154380"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=154380"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}