Biti baka i djed danas vi\u0161e ne zna\u010di isto \u0161to i nekada, kad se podrazumijevalo da \u0107e bake doma\u0107ice ili one koje su u penziju odlazile u ranim pedesetima, \u010duvati unuke do pred\u0161kole. Dana\u0161njim bakama i djedovima, koji rade do 64. ili 65. godine \u017eivota, to je neizvedivo, no mnogi priznaju da si ni u mirovini ne pri\u017eeljkuju svakodnevnu obvezu \u010duvanja djece. <\/p>\n\n\n\n
Razmi\u0161ljanja na ovu temu s nama su podijelile baka Maja<\/strong>, te Sanja<\/strong> i Ivana<\/strong> koje se ovoj ulozi nadaju u bliskoj budu\u0107nosti.<\/p>\n\n\n\n Zagrep\u010danka Maja, koja je baka postala s 56 godina, a danas ima 66, unuke \u010duva vrlo rijetko. \u201cDo 63. godine \u017eivota sam radila i to u smjenama, a nakon toga sam odlu\u010dila pola godine \u017eivjeti u Zagrebu, a pola godine u ku\u0107i na Kvarneru. Ovo je \u017eivot po mojoj mjeri i ne bih ga mijenjala. Djeci je u po\u010detku bilo malo krivo, htjeli su da \u010de\u0161\u0107e uska\u010dem s dadiljanjem, ali postavila sam granice kad sam shvatila kako to ide. Kad da\u0161 prst, oni bi ruku.\u201d<\/p>\n\n\n\n To potkrepljuje konkretnim situacijama. \u201dK\u0107i bi mi znala dovesti unuku na igru u petak, a kasnije bi me pitala mo\u017ee li je ostaviti do sutradan kako bi oni mogli u provod, i tako nekoliko puta. Na kraju sam joj rekla da to ubudu\u0107e odbijam jer ne \u017eelim vi\u0161e preskakati subotnje kave s dvije prijateljice na placu.\u201d<\/p>\n\n\n\n Obja\u0161njava i da je u trenutku umirovljenja ve\u0107 imala troje unu\u010dadi, no to je nije sprije\u010dilo da iz Zagreba preseli na more na punih pola godine. \u201cVolim ih beskrajno, ali nisam od onih baka koje bi se mogle svega odre\u0107i i biti stalno na raspolaganju. Unuke vi\u0111am kad sam u Zagrebu jer ljetuju kod druge bake i djeda u Istri. Volimo oti\u0107i na kola\u010de i u Zoolo\u0161ki ili neki muzej. To je odnos koji meni odgovara, a i djeca ga po\u0161tuju\u201d, otkriva nam.<\/p>\n\n\n\n Sanja, 53\u2011godi\u0161nja prodajna savjetnica iz Zagreba, ka\u017ee da njezina 27-godi\u0161nja k\u0107i planira imati djecu. \u201dKad bih u ovom razdoblju \u017eivota imala unuke, rado bih ih \u010duvala, ali vrlo povremeno jer jo\u0161 radim. Nikako ne bih voljela da mi djeca nametnu \u010duvanje unuka kao redovitu obvezu koja se ne odbija. Slobodno vrijeme \u017eelim posvetiti i sebi i stvarima u kojima u\u017eivam, kao \u0161to su \u0161etnje, odlasci na koncerte i kave s prijateljicama\u201d, rekla je.<\/p>\n\n\n\n Niti u mirovini se ne vidi kao baka koja unuke vrti\u0107ke dobi <\/strong>\u010duva na puno radno vrijeme. <\/strong>\u201dMislim da za tako ne\u0161to ne bih imala dovoljno energije, \u010dak i ako bih bila odli\u010dnog zdravlja. Smatram i da je za mla\u0111u djecu vrti\u0107 puno bolja opcija jer se tamo ranije socijaliziraju, steknu prijatelje, br\u017ee usvoje pravila pona\u0161anja i disciplinu\u201d, ka\u017ee Sanja.<\/p>\n\n\n\n Za kraj isti\u010de: \u201dNaravno da bih se trudila unucima pru\u017eiti \u0161to vi\u0161e pa\u017enje i lijepih trenutaka. Ve\u0107 se sada veselim kad zami\u0161ljam to.\u201d<\/p>\n\n\n\n O ovoj smo temi razgovarali i s 53 godi\u0161njom arhitekticom Ivanom, ro\u0111enom Spli\u0107ankom sa zagreba\u010dkom adresom, koja u \u010duvanju unu\u010dadi vidi pravi smisao \u017eivota. \u201cSin ima 23 godine, a k\u0107i 19. Oboje imaju partnere, ali jo\u0161 nemaju djecu. Suprug i ja dolazimo iz tradicionalnih obitelji i jedva \u010dekamo unu\u010dad koju smo spremni \u010duvati koliko god bude u na\u0161oj mo\u0107i.\u201d<\/p>\n\n\n\n Za sada ozbiljnije \u010duvanje ne bi bilo mogu\u0107e jer jo\u0161 uvijek rade. \u201dSada ne bismo mogli zamijeniti jaslice ili vrti\u0107, ali vikende i godi\u0161nje odmore rado bismo provodili s unucima u vikendici na moru. No ako podmladak do\u0111e kad budemo u mirovini, osobno bih ih \u010duvala \u2018na puno radno vrijeme\u2019, naravno, ako bi roditelji to \u017eeljeli\u201d, ka\u017ee Ivana.<\/p>\n\n\n\n Isti\u010de i kako iza takvog razmi\u0161ljanja stoji obiteljska tradicija. \u201cKad su na\u0161a djeca bila mala, suprugov otac, na\u0161 nono, ve\u0107 je bio u mirovini. Ne mogu vam opisati koliko mi je zna\u010dila njegova danono\u0107na, svesrdna pomo\u0107. Sina je \u010duvao do tre\u0107e godine, a k\u0107er do druge. Do danas je ostao uklju\u010den u njihove \u017eivote.\u201d<\/p>\n\n\n\n Da do\u010dara koliko je bio predan, prisjetila se jedne epizode: \u201cDok sam bila na porodiljnom s k\u0107eri, nono je bio s nama na moru. Oti\u0161la bih sa sinom na pla\u017eu, a on bi mi donio k\u0107er na dojenje, i vratio se s njom ku\u0107i u hlad. Ni\u0161ta mu nije bilo te\u0161ko. Ni suprug ni ja nismo morali uzimati bolovanja. Vodio ih je lije\u010dniku, davao im lijekove. Ako sam bila na poslu, o svemu bi me uredno izvijestio porukama.\u201d<\/p>\n\n\n\n Danas nono, isti\u010de Ivana, ima preko osamdeset godina i jo\u0161 se uvijek \u017eivo zanima za svaki korak unu\u010dadi. \u201cImaju divan odnos i silno je ponosan na svaki njihov uspjeh. Kad god mi se djeca jave s puta ili nekog doga\u0111anja nikad ne propustim proslijediti mu fotografije. Stvarno cijenim njegov anga\u017eman i jednako bih sve napravila za svoje unuke. A vjerujem, i moj suprug\u201d, zaklju\u010duje Ivana.<\/p>\n\n\n\n \u017delite li vi\u0161e ovakvog sadr\u017eaja? Ako ve\u0107 niste, dodajte MojeVrijeme.hr me\u0111u Googleove preferirane izvore klikom na ovu poveznicu<\/a> i ozna\u010dite kva\u010dicom MojeVrijeme.hr.<\/p>\n\n\n\n <\/div><\/p>\n\n\n\nMaja (66): Oti\u0161la sam iz Zagreba iako imam troje unu\u010dadi<\/h2>\n\n\n\n
Unuke voli, ali ne \u017eeli biti stalno dostupna<\/h2>\n\n\n\n
Sanja (53): Ni u mirovini se ne vidim kao baka na puno radno vrijeme<\/h2>\n\n\n\n
Ivana (53): Unucima bih posvetila svaki slobodan trenutak<\/h2>\n\n\n\n
Obiteljska tradicija<\/h2>\n\n\n\n