Prema hrvatskom Obiteljskom zakonu, punoljetno dijete du\u017eno je uzdr\u017eavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za \u017eivot ili ih ne mo\u017ee ostvariti iz svoje imovine. Ta se obveza nekad podrazumijevala, no bila su to vremena kad je barem jedno dijete ostajalo \u017eivjeti u roditeljskoj ku\u0107i te se o\u010dekivalo da njegova obitelj brine o starijima u ku\u0107anstvu.<\/p>\n\n\n\n
No kako se dru\u0161tvo mijenja, ne samo u Hrvatskoj nego i globalno, stariji sve \u010de\u0161\u0107e \u017eive sami, dok su djeca zauzeta vlastitim \u017eivotima u koje se stariji sve rje\u0111e \u017eele ili usude mije\u0161ati. \u201dDok mogu, borit \u0107u se i snalaziti sama. Ako onemo\u0107am, \u017eelim u dom za starije da nikome ne budem na teret\u201c, izjave su koje se sve \u010de\u0161\u0107e \u010duju me\u0111u na\u0161im umirovljenicima.<\/p>\n\n\n\n
I oni koji su svjesni da im mirovina ne\u0107e biti dovoljna za smje\u0161taj u domu, sve \u010de\u0161\u0107e sami pronalaze rje\u0161enja: \u0161tede za dublju starost ili su u nu\u017edi spremni prodati imovinu kako bi platili domski smje\u0161taj i njegu. Pritom isti\u010du da su njihova djeca preoptere\u0107ena vlastitim tro\u0161kovima \u017eivota te im te\u0161ko mogu financijski pomagati.<\/p>\n\n\n\n
\u201dMoji su roditelji mogli ra\u010dunati na mene i suprugu jer smo \u017eivjeli u istoj ku\u0107i. Oboje su imali mo\u017edani udar i bili te\u0161ko pokretni, majka godinu, a otac \u010dak tri godine. No nismo ih smjestili u dom, danono\u0107no smo bdjeli nad njima. To od svoje djece, koja su odselila u grad, imaju obitelji i \u017eive sto na sat, supruga i ja ne mo\u017eemo o\u010dekivati, niti to \u017eelimo. \u0160tedimo za dom jer \u0107e moja mirovina biti dostatna, ali njezina ne\u0107e\u201c, rekao nam je Rudolf Malnar (75) iz Gorskog kotara.<\/p>\n\n\n\n
Umirovljenik Branko Wolf (85) i njegova supruga morali su donijeti jo\u0161 radikalnije rje\u0161enje. Od rane mladosti, otkako su iselili trbuhom za kruhom, \u017eive u Njema\u010dkoj, no ako onemo\u0107aju, spremni su se rastati od k\u0107eri, unu\u010dadi i praunu\u010dadi te preseliti u privatni dom za starije u Primorsko-goranskoj \u017eupaniji.<\/p>\n\n\n\n
\u201dU Njema\u010dkoj dom ko\u0161ta 3000 eura, a u Hrvatskoj vi\u0161e nego dvostruko manje. Mirovine nam za njema\u010dki dom nisu dostatne, a ne \u017eelimo da nas djeca bedinaju jer ne \u017eive s nama, niti \u017eelimo da nam tamo dopla\u0107uju smje\u0161taj. Zapisali smo se u privatni dom u Hrvatskoj\u201c, otkrio nam je.<\/p>\n\n\n\n
Uz sve navedeno, hrvatski sustav dugotrajne skrbi jo\u0161 se u velikoj mjeri oslanja na obitelj. Prema OECD-ovu istra\u017eivanju provedenom u Hrvatskoj, ne\u0161to vi\u0161e od polovice obiteljskih njegovatelja skrbi za vlastite roditelje ili roditelje bra\u010dnog partnera, a gotovo tri \u010detvrtine njegovatelja \u010dine \u017eene.<\/p>\n\n\n\n
Podatak o prosje\u010dnoj dobi njegovatelja mo\u017eda najbolje pokazuje koliko se stari obiteljski model promijenio: ona iznosi 62 godine, a gotovo 45 posto njegovatelja ve\u0107 je u mirovini. \u017divotni vijek sve je du\u017ei pa i to utje\u010de na podr\u0161ku unutar obitelji. O nemo\u0107nim roditeljima zato vi\u0161e ne skrbe mladi, nego ljudi koji su i sami ve\u0107 u dobi kada im treba neki oblik pomo\u0107i. Sve \u0107e to pove\u0107avati potrebu za dostupnijom organiziranom skrbi, ali i svijest da se za vlastitu starost treba po\u010deti brinuti na vrijeme. <\/p>\n\n\n\n