Kad djeca odrastu, odnos s roditeljima prirodno se mijenja. No neki postupci odrasle djece, iako nisu namjerni niti zlonamjerni, kod roditelja mogu stvoriti osje\u0107aj da su postali nepotrebni, gurnuti u stranu, zanemareni ili \u010dak manje voljeni. To mo\u017ee polako nagrizati povezanost i bliskost koju su godinama gradili.<\/p>\n\n\n\n
Odrasla djeca mo\u017eda uop\u0107e ne primijete da svojim postupcima povrje\u0111uju roditelje, dok ih majke i o\u010devi do\u017eivljavaju osobno i krajnje su razo\u010darani jer imaju osje\u0107aj da vi\u0161e nemaju va\u017eno mjesto u \u017eivotu onih koji su im najbli\u017ei srcu.<\/p>\n\n\n\n
Va\u017eno je zato da obje strane osvijeste situacije koje roditelje najvi\u0161e poga\u0111aju i ostavljaju dojam da su “izgubili” vlastitu djecu. <\/p>\n\n\n\n
Odrasla djeca ni ne primijete da ve\u0107 na prvu odbacuju savjete roditelja, iako oni naj\u010de\u0161\u0107e samo \u017eele biti izvor podr\u0161ke. Mo\u017eda roditelji vi\u0161e nisu odgovorni za odgoj, svakodnevnu brigu i pomo\u0107, ali roditeljska potreba da pomognu nikada potpuno ne nestaje. Kad dijete automatski odbije savjet ili reagira kao u tinejd\u017eerskim godinama, roditelj se mo\u017ee osje\u0107ati nepotrebno i neva\u017eno.<\/p>\n\n\n\n
Naravno, odrasla djeca ne moraju prihvatiti svaki savjet, ali otvoren razgovor i po\u0161tovanje prema iskustvu roditelja mogu sa\u010duvati odnos.<\/p>\n\n\n\n
Na\u0161 svijet jako se razlikuje od onoga u kojem su na\u0161i roditelji odrasli, ali to ne zna\u010di da njihova iskustva nemaju vrijednost. Kada odrasla djeca umanjuju ono kroz \u0161to su roditelji pro\u0161li ili tvrde da njihovo vrijeme nije usporedivo s dana\u0161njim, roditelji se mogu osje\u0107ati kao da njihov \u017eivot nije va\u017ean. Svatko \u017eeli biti vi\u0111en i shva\u0107en, a posebno od vlastite obitelji. Razli\u010dite generacije mogu imati razli\u010dite poglede, ali osnovna ljudska potreba za razumijevanjem ostaje ista.<\/p>\n\n\n\n
Razlike me\u0111u generacijama \u010desto dovode do toga da odrasla djeca kritiziraju roditeljske navike, na\u010din razmi\u0161ljanja ili svakodnevne odluke. Mo\u017eda im smetaju sitnice poput na\u010dina komunikacije, odijevanja, pona\u0161anja ili odr\u017eavanja doma, ali ismijavanje tih navika roditelje mo\u017ee povrijediti. Kritika rijetko mijenja ljude, ali stvara razdor. <\/p>\n\n\n\n
Kad odrasla djeca zaborave ro\u0111endane, godi\u0161njice ili druge va\u017ene dane, roditelji se mogu osje\u0107ati povrije\u0111eno. Ne zbog poklona, nego zbog izostanka pa\u017enje. I kratka poruka ili poziv mogu ih usre\u0107iti i pru\u017eiti im osje\u0107aj da ih dijete vidi kao osobu, a ne samo kao nekoga tko ga je odgojio.<\/p>\n\n\n\n
Odrasla djeca imaju vlastite \u017eivote, obveze i obitelji, \u0161to je prirodan dio odrastanja, ali roditeljima i dalje treba osje\u0107aj povezanosti. Kada kontakt postane rijedak, mogu se pitati \u0161to se doga\u0111a i gdje su oni u \u017eivotima djece. Ne tra\u017ee roditelji uvijek velike posjete ili stalnu dostupnost, dovoljan je poziv, poruka ili samo fotografija koji pokazuju da nisu zadnja rupa na svirali.<\/p>\n\n\n\n
Odrasla djeca imaju pravo razgovarati o te\u0161kim iskustvima iz djetinjstva i poku\u0161ati ih razumjeti, ali stalno vra\u0107anje na iste pogre\u0161ke mo\u017ee stvoriti osje\u0107aj da roditelj nikada ne mo\u017ee popraviti odnos. Kad se stare pogre\u0161ke neprestano spominju bez \u017eelje za razumijevanjem i iscjeljenjem, obje strane ostaju zarobljene u pro\u0161losti umjesto da grade bolji odnos.<\/p>\n\n\n\n
Svaka obitelj funkcionira druga\u010dije, ali odrasla djeca roditelje nerijetko uspore\u0111uju s roditeljima prijatelja, partnera ili poznanika. Zbog takvih se usporedbi roditelji mogu osje\u0107ati nedovoljno dobrima i po\u010deti preispitivati jesu li uop\u0107e bili dobri roditelji,. Zato je umjesto fokusiranja na ono \u0161to nedostaje va\u017enije prepoznati trud, namjeru i sve ono \u0161to roditelji pru\u017eaju.<\/p>\n\n\n\n
Zahvalnost je jedna od najjednostavnijih, ali najva\u017enijih stvari u svakom odnosu. Kad odrasla djeca ne poka\u017eu zahvalnost za trud, pomo\u0107 i ljubav roditelja, roditelji mogu imati osje\u0107aj da se sve \u0161to su \u010dinili podrazumijeva. Ponekad samo jedna iskrena re\u010denica poput “hvala ti” mo\u017ee puno zna\u010diti.<\/p>\n\n\n\n
Obiteljske tradicije mijenjaju se kroz vrijeme, ali one ja\u010daju osje\u0107aju pripadnosti i povezanosti. Kada ih odrasla djeca potpuno zanemare, roditelji to mogu do\u017eivjeti kao odbacivanje dijela zajedni\u010dke pro\u0161losti. Tradicije se ne moraju odr\u017eavati na isti na\u010din kao prije, ve\u0107 mogu dobiti novi oblik, ali ljubav koja stoji iza njih mo\u017ee ostati ista.<\/p>\n\n\n\n
Odrasla djeca \u010desto se \u0161ale na ra\u010dun roditeljskih navika, od na\u010dina odijevanja, odr\u017eavanja doma i <\/strong>drugih sitnih svakodnevnih rutina, ne shva\u0107aju\u0107i da to mo\u017ee povrijediti. Postoji razlika izme\u0111u smijeha s nekim i ismijavanja nekoga. Ono \u0161to djetetu izgleda kao bezazlena \u0161ala, roditelju mo\u017ee zvu\u010dati kao poruka da ne\u0161to s njim nije u redu.<\/p>\n\n\n\n Kako roditelji stare, njihove se potrebe prirodno mijenjaju i \u010desto im treba vi\u0161e emocionalne ili prakti\u010dne podr\u0161ke. Odrasloj djeci mo\u017ee biti te\u0161ko prihvatiti da roditelji vi\u0161e nisu jednako vitalni kao prije, ali ignoriranje tih promjena mo\u017ee dodatno udaljiti dvije strane. Stariji roditelji najvi\u0161e trebaju osje\u0107aj da su i dalje voljeni, korisni i povezani s ljudima koji su im najva\u017eniji.<\/p>\n\n\n\n Pi\u0161ite nam i vi kakav je va\u0161 odnos s odraslom djecom te \u0161to vas mo\u017ee najvi\u0161e zaboljeti ili razveseliti.<\/p>\n\n\n\nNe primje\u0107uju kad se potrebe roditelja mijenjaju<\/h2>\n\n\n\n
Zanima nas va\u0161a pri\u010da<\/h3>\n\n\n\n