Radnike se od po\u010detka karijere uglavnom u\u010di da moraju \u0161tedjeti za starost. Ve\u0107 se i djecu u\u010di da trebaju stvoriti zalihu koja \u0107e im omogu\u0107iti mirniji \u017eivot kada prestanu raditi. No kada ta mirovina do\u0111e, mnogi se i dalje libe zagrabiti u u\u0161te\u0111evinu. Umjesto da u\u017eivaju u \u017eivotu, i dalje \u0161tede za djecu ili za nepredvidljive scenarije.<\/p>\n\n\n\n
Je li to ispravan na\u010din \u017eivota u starosti? To pitanje postavlja i financijska filozofija \u201cumrijeti s nulom na ra\u010dunu\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Izvorno poznata kao Die With Zero<\/em>, popularizirana je knjigom Billa Perkinsa, menad\u017eera hedge <\/em>fonda i poduzetnika. On smatra da mnogi ljudi pretjerano \u0161tede iz straha pa u starost u\u0111u s vi\u0161e novca nego \u0161to ga realno mogu iskoristiti za \u017eivot kakav su \u017eeljeli. A neki i dalje nastavljaju \u0161tedjeti.<\/p>\n\n\n\n Filozofija \u201cumrijeti s nulom na ra\u010dunu\u201d ne zagovara nepromi\u0161ljeno tro\u0161enje. Njezina je poruka da novac ne treba slu\u017eiti samo gomilanju \u0161to ve\u0107e mirovinske zalihe ili ostav\u0161tine, nego i iskustvima dok osoba jo\u0161 ima zdravlja, volje i vremena. To mogu biti putovanja, hobiji, obiteljska dru\u017eenja, u\u010denje novih vje\u0161tina ili drugi doga\u0111aji koji imaju ve\u0107u vrijednost dok ih \u010dovjek mo\u017ee aktivno pro\u017eivjeti.<\/p>\n\n\n\n Zagovornici takvog pristupa upozoravaju da se neke stvari ne mogu odgoditi za kasnije jer vrijeme ne \u010deka nikoga, a biologija nema razumijevanja. Veliko putovanje, zahtjevniji izlet, aktivan hobi ili du\u017ee vrijeme provedeno s obitelji mo\u017eda ne\u0107e imati istu vrijednost ili vi\u0161e ne\u0107e biti izvedivi kada osoba u\u0111e u duboku starost.<\/p>\n\n\n\n Drugi va\u017ean dio filozofije \u201cumrijeti s nulom na ra\u010dunu\u201d odnosi se na nasljedstvo. Perkins tvrdi da novac \u010desto ima ve\u0107u vrijednost kada se djeci ili \u010dlanovima obitelji pomogne ranije, dok im je pomo\u0107 stvarno potrebna. Isto vrijedi i za imovinu.<\/p>\n\n\n\n Va\u0161oj djeci treba gradili\u0161te na djedovini dok su mladi, a ne kada i sami budu za mirovinu. Isto vrijedi za financijsku pomo\u0107 pri kupnji prve nekretnine, \u0161kolovanju, pokretanju posla ili rje\u0161avanju ve\u0107eg \u017eivotnog tro\u0161ka. Ono \u0161to djeci date u tridesetima se ra\u010duna. Desetlje\u0107ima kasnije nasljedstvo im ne\u0107e zna\u010dajnije promijeniti \u017eivot niti im mo\u017ee biti odsko\u010dna daska.<\/p>\n\n\n\n Dakako, mnogi hrvatski umirovljenici nemaju u\u0161te\u0111evinu o kojoj bi mogli ovako odlu\u010divati. No dio starijih gra\u0111ana ima nekretninu, zemlju, vikendicu ili drugu imovinu. Treba li sve \u010duvati za nasljednike, treba li dio darovati za \u017eivota ili dio ipak koristiti za vlastiti \u017eivot? Ako se mirovina ne koristi, rije\u010d je o mrtvom kapitalu. A u mirovini \u0107e mo\u017eda biti i prekasno za u\u017eivanje u onome \u0161to smo stekli ili naslijedili.<\/p>\n\n\n\n Kako ljudi stare, manje putuju, rje\u0111e se upu\u0161taju u skuplje aktivnosti i prirodno smanjuju dio \u017eivotnih tro\u0161kova. Zbog toga dio umirovljenika u prvim godinama mirovine tro\u0161i manje nego \u0161to je o\u010dekivao.<\/p>\n\n\n\n Ipak, to ne zna\u010di da lakomisleno treba zaboraviti na rizike i odbaciti sve osigura\u010de. Tro\u0161kovi lije\u010denja, dugotrajne skrbi, pomo\u0107i u ku\u0107i, doma za starije, mogu se pojaviti kasnije i bitno promijeniti financijsku sliku.<\/p>\n\n\n\n Zato doslovno shva\u0107anje ideje \u201cumrijeti s nulom na ra\u010dunu\u201d nije dobra stvar. Valja procijeniti vlastite prihode, tro\u0161kove, dugove, imovinu, zdravstvene rizike i obiteljske okolnosti pa tek onda odlu\u010diti koliko novca treba ostati za sigurnu starost, a koliko se mo\u017ee koristiti za sada\u0161nji \u017eivot ili pomo\u0107 djeci.<\/p>\n\n\n\n Filozofija \u201cumrijeti s nulom na ra\u010dunu\u201d nije univerzalni recept za umirovljenike, nego povod za razmi\u0161ljanje o odgovornosti prema sebi i drugima. Dobro je pitati se koliko trebamo ostaviti iza sebe nakon smrti. Mo\u017eda je jo\u0161 va\u017enije razmisliti \u0161to \u0107e ostati neiskori\u0161teno zbog navike, straha ili uvjerenja da se na\u0161a vrijednost mjeri iznosom ili kvadratima koji ostaju nasljednicima. Ipak jedno je pitanje najva\u017enije postaviti na vrijeme, dok ne bude prekasno: \u0160to propu\u0161tamo?<\/p>\n\n\n\nNeka se iskustva ne mogu odgoditi<\/h2>\n\n\n\n
Pomo\u0107 za \u017eivota je vrjednija od nasljedstva<\/h2>\n\n\n\n
Hrvati \u010duvaju za nasljednike<\/h2>\n\n\n\n
I na rizike treba misliti<\/h2>\n\n\n\n