Ne tako davno, jer mnogi se jo\u0161 sje\u0107aju, ljudi su manje bacali, vi\u0161e popravljali, kuhali kod ku\u0107e i pa\u017eljivije koristili ono \u0161to su imali. Neke od tih starih navika danas ponovno postaju vrijedne ne samo jer smanjuju tro\u0161kove, ve\u0107 donose osje\u0107aj da hrana, stvari i vrijeme imaju ve\u0107u vrijednost.<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107ina kolegica i kolega iz na\u0161e zagreba\u010dke redakcije ka\u017ee da su njihove mame, dok su bili djeca, prije svakog putovanja pohale piletinu, a ne bi stigli ni do Karlovca, a ve\u0107 bi netko pitao: “Mo\u017eemo jesti?”<\/p>\n\n\n\n
Danas ve\u0107ina na put ponese tek grickalice ili usput stane na benzinskoj ili odmori\u0161tu, a neki \u010dak si\u0111u s autoceste do prve pekarnice. Ponekad pripreme i sendvi\u010de, ali ne uvijek, osobito kad se vra\u0107aju ku\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
\u201dSupruga i ja uvijek ka\u017eemo da \u0107emo stati negdje putem, no nerijetko se iznerviramo zbog toga. Tako smo se za Praznik rada vra\u0107ali s djecom iz Istre, bila je velika gu\u017eva i svi smo ogladnjeli pa smo stali u Marche<\/em>. Sve se pojedina\u010dno nije \u010dinilo skupo, a na kraju smo za nas \u010detvero potro\u0161ili vi\u0161e od 70 eura. Sendvi\u010di ko\u0161tali bi nas manje od 10 eura. Zbilja olako bacamo novac\u201c, zaklju\u010duje kolega.<\/p>\n\n\n\n Doma\u0107i sendvi\u010d, vo\u0107e, pecivo ili ne\u0161to skuhano unaprijed nekada su bili uobi\u010dajen dio svakog putovanja. Ljudi nisu kupovali skupu hranu usput jer su bili svjesni da je ono \u0161to su pripremili kod ku\u0107e ukusnije, svje\u017eije i zdravije. Ta jednostavna navika putovanje mo\u017ee u\u010diniti ugodnijim, ali i znatno jeftinijim.<\/p>\n\n\n\n Nekada se nije podrazumijevalo da cijeli dom mora biti jednako topao ili rashla\u0111en. Grijale su se prostorije u kojima se boravi, zatvarala vrata soba koje su se manje koristile jer se pazilo na potro\u0161nju energije. I danas mala promjena navike mo\u017ee zna\u010diti ni\u017ee ra\u010dune bez velikog gubitka udobnosti.<\/p>\n\n\n\n Danas nije rijetkost da ljudi i usred zime u stanovima i ku\u0107ama nose kratke rukave. Nekada je to bilo nezamislivo pa se prije nego \u0161to bi se poja\u010dalo grijanje jednostavno odjenuo topliji d\u017eemper, deblje \u010darape ili jo\u0161 jedan sloj odje\u0107e. Mo\u017eda bi se i te navike vrijedilo ponovno prisjetiti – ne mora se uvijek prilago\u0111avati temperatura na\u0161im prohtjevima, ponekad se mo\u017eemo prilagoditi i mi.<\/p>\n\n\n\n Mali vrt, nekoliko tegli na balkonu ili za\u010dinsko bilje na prozoru mogu biti koristan po\u010detak. Nekada su ljudi uzgajali barem dio povr\u0107a, vo\u0107a i za\u010dina koje su koristili u kuhinji, a danas se ta navika vra\u0107a jer osim u\u0161tede donosi svje\u017eiju, ekolo\u0161ki proizvedenu hranu i zadovoljstvo stvaranja ne\u010dega vlastitim rukama.<\/p>\n\n\n\n Nekada se u trgovinu i\u0161lo s planom i kupovalo se samo potrebno. Danas su trgova\u010dki lanci sve ve\u0107i, ponuda sve \u0161ira, a razna isku\u0161enja na svakom koraku. Nije nikakva rijetkost \u010duti da netko u\u0111e po nekoliko stvari, a iza\u0111e s punom ko\u0161arom i potro\u0161i znatno vi\u0161e nego \u0161to je namjeravao.<\/p>\n\n\n\n Ostaci hrane bakama su bili prilika za novi obrok. Od starog kruha radile su druga jela, od povr\u0107a juhe i variva, a ostaci ru\u010dka koristili su se za ve\u010deru i sljede\u0107i dan. Smanjiti bacanje hrane ne zahtijeva velike promjene, nego samo malo vi\u0161e pa\u017enje pri planiranju i \u010duvanju namirnica.<\/p>\n\n\n\n Staklenke od zimnice, d\u017eema ili umaka, kao i limenke od zamjenske kave ili keksa, nekada su se prale i ponovno koristile za spremanje hrane, ali i drugih sitnica u ku\u0107anstvu. U vremenu kad se mnogo toga kupuje jednokratno, vra\u0107anje toj navici mo\u017ee biti jednostavan na\u010din da manje tro\u0161imo i manje bacamo.<\/p>\n\n\n\n Ovo nije poziv na povratak vi\u0161ednevnim pripremama zimnice – kuhanju pedeset staklenki pekmeza, umaka i kiseljenju povr\u0107a jer za to danas nemaju svi ni vremena, a ni mjesta za skladi\u0161tenje. No zamrznuti vo\u0107e i povr\u0107e kad je najzrelije, najjeftinije i najukusnije jednostavna je navika koju mo\u017eemo vratiti u svakodnevicu, bez obzira uzgajamo li vlastite namirnice ili ih kupujemo na tr\u017enici.<\/p>\n\n\n\n Ku\u0107ni popravci, \u0161ivanje, pletenje, izrada rukotvorina i druge prakti\u010dne vje\u0161tine nekada su se prenosile iz generacije u generaciju. Danas se ponovno cijene jer omogu\u0107uju stvaranje, popravljanje i dulje kori\u0161tenje stvari, a osim u\u0161tede mijenjaju i odnos prema predmetima koje posjedujemo.<\/p>\n\n\n\n Najvrjednije kod ovih starih obi\u010daja jest to \u0161to nisu bili samo na\u010din \u0161tednje, nego su predstavljali druga\u010diji odnos prema \u017eivotu – manje rasipanja, vi\u0161e pa\u017enje i ve\u0107e po\u0161tovanje prema onome \u0161to imamo. Ne moramo se odre\u0107i svega modernog; ponekad je dovoljno vratiti tek pokoju dobru staru naviku otkriti koliko zadovoljstva mo\u017ee donijeti jednostavniji i svjesniji na\u010din \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n \u0160to biste dodali ovom popisu?<\/p>\n\n\n\nNe grijte i ne hladite prostorije koje ne koristite<\/h2>\n\n\n\n
Odjenite se prema godi\u0161njem dobu<\/h2>\n\n\n\n
Uzgajajte barem dio vlastite hrane<\/h2>\n\n\n\n
Kupujte samo ono \u0161to vam treba<\/h2>\n\n\n\n
Hranu smatrajte previ\u0161e vrijednom da biste je bacili<\/h2>\n\n\n\n
Ponovno koristite sve \u0161to ve\u0107 imate<\/h2>\n\n\n\n
Zamrznite sezonske namirnice<\/h2>\n\n\n\n
Nau\u010dite prakti\u010dne vje\u0161tine koje traju cijeli \u017eivot<\/h2>\n\n\n\n
\u0160to manje tro\u0161imo, to vi\u0161e cijenimo<\/h2>\n\n\n\n
Zanima nas va\u0161a pri\u010da<\/h3>\n\n\n\n