Jedan korisnik hrvatskog dijela Reddita kupio je ku\u0107u \u010diji je vlasnik nedavno umro. Ku\u0107u je, vidljivo je to iz njegove objave, kupio od k\u0107eri nekada\u0161njeg vlasnika koja je iz o\u010deva doma odnijela tek nekoliko stvari. Ostatak je prepustila novom vlasniku uz obja\u0161njenje da \u0107e ih on, kao mla\u0111i \u010dovjek, lak\u0161e izbaciti.<\/p>\n\n\n\n
O\u010dito, k\u0107i nije bila vezana uz ku\u0107u, a nije previ\u0161e marila ni za uspomene na oca. U ku\u0107i su ostale brojne osobne stvari pa \u010dak i pokojnikove papu\u010de i vojna uniforma. Novi vlasnik prihvatio se \u010di\u0161\u0107enja i za nekoliko sati ispraznio prostor u kojem je prethodni stanar proveo desetlje\u0107a. No nakon svega zarobila ga je misao o prolaznosti \u017eivota i stvarima koje ostavljamo iza sebe.<\/p>\n\n\n\n
\u201eKada sam sve to poizbacivao, okrenuo sam se i malo me opralo da sam 30 godina \u010dovjekova \u017eivota, njegove uspomene dobre i lo\u0161e, izbrisao za \u010detiri sata, kao da nikada nije postojao\u201c, napisao je. Dodao je da su nestale sve stvari koje su pokojniku nekada o\u010dito ne\u0161to zna\u010dile.<\/p>\n\n\n\n
Njegova je objava pokrenula \u0161iroku raspravu o punim ormarima, vitrinama, podrumima i tavanima koji nakon smrti vlasnika ostaju njihovoj djeci i drugim nasljednicima. Hrvati, za razliku od \u0160ve\u0111ana, nisu spremni pod kraj \u017eivota zbrinuti i ra\u0161\u010distiti svoje stvari. Naprotiv, kao da s godinama sve vi\u0161e i vi\u0161e skupljamo. Mnogi su se prisjetili sli\u010dnih iskustava u vlastitim obiteljima.<\/p>\n\n\n\n
Jedan sudionik rasprave spomenuo je posu\u0111e, nakit, satove, figurice, slike i glazbene instrumente koje su stariji \u010dlanovi obitelji godinama kupovali i \u010duvali. \u201eImamo ljude od 70 ili 80 godina koji jo\u0161 imaju ru\u010dnike iz Njema\u010dke koji se nikad nisu koristili jer su odli\u010dni i \u010duvaju se za posebnu priliku\u201c, napisao je.<\/p>\n\n\n\n
Na to je stigao kratak odgovor: \u201e\u010cuvali su ih za posebnu priliku koja nikad nije do\u0161la.\u201c Drugi je korisnik napisao da ga je rasprava potaknula da prestane \u010duvati stvari bez razloga: \u201eInspirirao si me, idem otvoriti onaj viski u vitrini.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Neki su se prisjetili i \u010di\u0161\u0107enja ku\u0107a nakon smrti bake ili djeda. \u201eMislim da sam plakao vi\u0161e nego kad je umrla, vide\u0107i pune ormare svega i sva\u010dega novog i neotpakiranog. Za\u0161to to nisi koristila, \u017eeno? Zar je mogu\u0107e da nisi u\u017eivala u svemu \u0161to si imala i za \u0161to si od usta odvajala?\u201c<\/p>\n\n\n\n
Zapravo, mnogi su se prisjetili kako su njihove bake i roditelji godinama \u010duvali nekori\u0161tene stolnjake, posteljinu, ru\u010dnike, kristalne \u010da\u0161e, odje\u0107u i posu\u0111e. Nakon njihove smrti dio toga zavr\u0161io je kod rodbine, dio na prodaji, a, na\u017ealost, velik dio u kontejnerima i na otpadu.<\/p>\n\n\n\n
Posve druk\u010diji odnos prema stvarima krije se iza \u0161vedskog obi\u010daja nazvanog d\u00f6st\u00e4dning<\/em>, odnosno predsmrtno \u010di\u0161\u0107enje. Rije\u010d je o postupnom pregledavanju vlastitih stvari i uklanjanju svega \u0161to vi\u0161e nema svrhu, kako pune ormare, podrume i tavane jednoga dana ne bi morali ra\u0161\u010di\u0161\u0107avati djeca, rodbina ili prijatelji.<\/p>\n\n\n\n \u0160vedska umjetnica i autorica Margareta Magnusson smatra da obitelji i prijateljima, bez obzira na to koliko nas vole, ne bismo trebali ostaviti teret ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanja svega \u0161to smo desetlje\u0107ima skupljali. Savjetuje da se po\u010dne s odje\u0107om i obi\u010dnim predmetima, a fotografije, pisma i druge uspomene ostave za kraj. Pritom postavlja jednostavno pitanje: \u201eHo\u0107e li itko koga poznajem biti sretniji ako ovo sa\u010duvam?\u201c Vi\u0161e o tomu pro\u010ditajte na ovoj poveznici<\/a>.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Hrvati \u010desto desetlje\u0107ima gomilaju stvari koje nakon smrti ostaju djeci i drugim nasljednicima. Puni ormari, tavani i podrumi tada se ra\u0161\u010di\u0161\u0107avaju u nekoliko sati, dok \u0160ve\u0111ani takav teret nastoje ukloniti jo\u0161 za \u017eivota.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":157100,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[4986,2432,4985],"class_list":["post-157098","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-gomilanje-stvari","tag-nasljedstvo","tag-starine"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/157098","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=157098"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/157098\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":157103,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/157098\/revisions\/157103"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/157100"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=157098"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=157098"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=157098"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}