{"id":158767,"date":"2026-08-24T16:28:30","date_gmt":"2026-08-24T14:28:30","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=158767"},"modified":"2026-08-24T17:10:17","modified_gmt":"2026-08-24T15:10:17","slug":"marina-65-snaha-i-unuk-obnavljaju-farmu-jadala-sam-se-kravicama-bile-su-mi-lijek","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2026\/08\/marina-65-snaha-i-unuk-obnavljaju-farmu-jadala-sam-se-kravicama-bile-su-mi-lijek\/","title":{"rendered":"Marina, snaha i unuk obnavljaju farmu: ‘Jadala sam se kravicama, bile su mi lijek’"},"content":{"rendered":"\n

Umirovljenica Marina Jane\u0161 (65) <\/strong>iz zaseoka Vrhi u Gorskom kotaru imala je 34 godine kad je napustila uredski posao i odlu\u010dila se baviti sto\u010darstvom. Od roditelja je dobila i prve \u017eivotinje s kojima je zapo\u010dela vlastito gospodarstvo, koje je s godinama pro\u0161irila do impresivnih razmjera.<\/p>\n\n\n\n

Razlog takve \u017eivotne odluke bila su prije svega djeca.\u00a0Nakon srednje ekonomske \u0161kole radila je u kancelariji nekada\u0161njeg Goranprodukta, no kad je postala majka, uvidjela je da su djeca u vrti\u0107 mogla krenuti tek s tri godine. Sam vrti\u0107 nije bio blizu, a obiteljski automobil koristio je suprug za odlazak na posao udaljen petnaestak kilometara.<\/p>\n\n\n\n

Uzela \u010dak tri kredita<\/h2>\n\n\n\n

U jednom je trenutku presjekla i odlu\u010dila posao razvijati kod ku\u0107e, neovisno o tome \u0161to \u0107e to zna\u010diti za njezin \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n

“Kad sam donijela odluku, krenula sam korak po korak. Roditelji su mi dali dvije koze i svinju i to su bile prve \u017eivotinje na mom gospodarstvu. Po\u010detak je bio te\u017eak jer je trebalo puno ulo\u017eiti u stoku, mehanizaciju i objekte. Tada jo\u0161 nije bilo poticaja na koje danas mogu ra\u010dunati OPG-ovi, a kamate na kredite bile su visoke. Jedini poticaj dobivao se za ko\u0161nju, ali iznos nije bio zna\u010dajan”, prisjetila se po\u010detaka.<\/p>\n\n\n\n

“Podigla sam \u010dak tri kredita, dva je trebalo pla\u0107ati mjese\u010dno, a jedan polugodi\u0161nje. Kamata je bila visokih sedam posto prema dana\u0161njim kriterijima. Tim sam novcem dala dograditi \u0161talu, kupila mehanizaciju, a malo-pomalo stizale su i nove \u017eivotinje. Najve\u0107u pomo\u0107 imala sam od supruga, no on je radio kao policijski slu\u017ebenik u smjenama i nije mogao uvijek usko\u010diti s poslom”, rekla nam je.<\/p>\n\n\n\n

17 goveda, \u0161est magaraca, 30 ovaca, koze, svinje i koko\u0161i<\/h2>\n\n\n\n

A koliko je posao bio zahtjevan, najbolje govori broj \u017eivotinja koje je tijekom gotovo tri desetlje\u0107a uzgajala na imanju. “Najprije smo nabavili jo\u0161 koza i jari\u0107a, a onda sam krenula i s govedima. Imala sam devet muznih krava, tovila sam bikove i uzgajala junice za rasplod. U jednom trenutku imali smo i po 17 komada goveda. Osim toga, imala sam po \u0161est magaraca, \u010detiri svinje, oko 30 ovaca, a od peradi koko\u0161i.”<\/p>\n\n\n\n

Otvaranje OPG-a<\/h2>\n\n\n\n

Nakon desetak godina bavljenja sto\u010darstvom, kada je po\u010detkom 2000-ih uveden sustav obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, iz lokalne savjetodavne slu\u017ebe pozvali su je da otvori OPG, a u gradskoj upravi u \u010cabru pomogli su joj ispuniti potrebne dokumente.<\/p>\n\n\n\n

“Uz sav posao, sada sam vodila i registre, posebno za goveda, posebno za ovce i koze, svinje i magarce. Trebalo je nabavljati potvrdu o pripustu magaraca, voditi evidenciju za lije\u010denje \u017eivotinja kod veterinara, a za odlazak i dolazak \u017eivotinja na gospodarstvo trebalo je ishoditi i putne listove”, nabraja poslove s papirologijom koje je sama odra\u0111ivala.<\/p>\n\n\n\n

“Za moj, a vjerujem i mnoge OPG-ove u ovoj djelatnosti, velik je udarac bilo uvo\u0111enje obveze klanja goveda u klaonici. Trebalo je platiti veterinarski pregled, prijevoz i klanje, a onda jo\u0161 meso voziti ku\u0107i i prodavati ga kad ga mesar ne bi otkupio. Nisu to bili mali iznosi. Na kraju nam se isplatilo klanje obaviti u Sloveniji. \u010cak i uz pla\u0107anje potrebnog certifikata da je govedo zdravo i putnih listova, bilo nam je jeftinije odvesti ga na klanje u susjednu dr\u017eavu”, napominje.<\/p>\n\n\n\n

“Kad ima\u0161 farmu, nema\u0161 slobodan dan”<\/h2>\n\n\n\n

Uz sav posao, koji je zimi po\u010dinjao ve\u0107 u \u010detiri ujutro jer je prije mu\u017enje krava trebalo o\u010distiti snijeg do \u0161tale i gnojnika, Marina je, ka\u017ee, voljela ovaj posao. “Kad bih bila ljuta, tu\u017ena ili zabrinuta, izjadala bih se svojim kravicama i to je bilo poput apaurina. Niti bi mi odgovarale, niti bi me savjetovale, niti bi prigovarale”, smije se i dodaje kako su djeca voljela djetinjstvo na imanju sa \u017eivotinjama, a kako su rasli, sve su vi\u0161e pomagali, i to s voljom.<\/p>\n\n\n\n

\"Marina
Marina Jane\u0161 i unuk Antonio hrane kokice (foto: Gordana Arh)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

“Bili smo zadovoljni iako trideset godina nismo vidjeli mora, \u0161to me najvi\u0161e ti\u0161tilo zbog djece. Krave se moralo pomusti, nisam si mogla priu\u0161titi ni bolest ni bolovanje. Kad ima\u0161 farmu, nema\u0161 slobodan dan. Ali ima\u0161 druge blagoslove”, isti\u010de.<\/p>\n\n\n\n

\u017divotni udarac prije 11 godina<\/h2>\n\n\n\n

A onda se 2015. godine, kada je imala 54 godine, njezin \u017eivot preko no\u0107i promijenio. Iznenadnom smr\u0107u supruga izgubila je \u010dovjeka koji joj je desetlje\u0107ima bio najve\u0107a pomo\u0107 i oslonac u \u017eivotu i na gospodarstvu.<\/p>\n\n\n\n

“Jo\u0161 sam nekoliko godina dr\u017eala ve\u0107inu \u017eivotinja, ali vi\u0161e nisam mogla nastaviti istim tempom i morala sam smanjiti gospodarstvo zbog zdravlja. Zadnju kravu nisam imala srca zaklati i prodati. Bila je sa mnom 17 godina i dala sam je uspavati”, prisje\u0107a se. Tada je formalno oti\u0161la u obiteljsku mirovinu.<\/p>\n\n\n\n

Obitelj planira novu farmu koko\u0161i<\/h2>\n\n\n\n

U me\u0111uvremenu je u ku\u0107u stigla snaha Ana Marija<\/strong>, a rodio se i unuk, danas osmogodi\u0161njak. “Antonio je na svijet do\u0161ao dok smo jo\u0161 dr\u017eali brojne \u017eivotinje i svaki dan sam ga vodila u \u0161talu. Sve ga je zanimalo”, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

Danas na gospodarstvu dr\u017ei jo\u0161 samo koko\u0161i, tridesetak njih, za vlastite potrebe. Ipak, \u010dini se da se na imanju polako sprema novi po\u010detak. Sinovi su u radnom odnosu, no snaha ima volju uz nju ponovno pro\u0161iriti OPG i okrenuti se uzgoju nesilica.<\/p>\n\n\n\n

“Trenuta\u010dno smo u testnoj fazi, nabavljamo razli\u010dite vrste koko\u0161i me\u0111u kojima su Leghorn, Australorp, Lohmann Brown <\/em>i patuljasta Sebright<\/em>. Do prolje\u0107a planiramo odabrati vrste koje \u0107e se najbolje pokazati, a onda nabaviti jo\u0161 pedesetak nesilica. U \u010cabru i Delnicama su i dobre poljoprivredne savjetodavne slu\u017ebe pa se mo\u017eemo informirati prije nego \u0161to krenemo ozbiljnije. Volim raditi, a uz snahu i unuka sve je lak\u0161e i veselije”, istaknula je nositeljica OPG-a, dodaju\u0107i da planiraju i Anu Mariju upisati kao \u010dlanicu gospodarstva.<\/p>\n\n\n\n

Za svoj je dugogodi\u0161nji rad Marina dobila i priznanje Grada \u010cabra, no najve\u0107i poticaj za novi po\u010detak joj je upravo unuk Antonio. Voli \u017eivotinje i \u010desto pita baku kada \u0107e uz koko\u0161i ponovno nabaviti kravu. Tako se nakon desetlje\u0107a provedenih uz stoku ljubav prema \u017eivotinjama polako prenosi na novu generaciju.<\/p>\n\n\n

Ovaj \u010dlanak objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Marina Jane\u0161 napustila je uredski posao i gotovo 30 godina vodila veliku farmu. Sada sa snahom i unukom planira obnoviti obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u Gorskom kotaru.<\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":159025,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[3104,4258,1592],"class_list":["post-158767","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-gorski-kotar","tag-opg","tag-poljoprivreda"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/158767","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=158767"}],"version-history":[{"count":22,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/158767\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":159041,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/158767\/revisions\/159041"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/159025"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=158767"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=158767"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=158767"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}