Nezadovoljna vije\u0161\u0107u u kojoj smo objavili da je broj nepenaliziranih prijevremenih mirovina prema\u0161io broj penaliziranih, bijesna \u010ditateljica zasko\u010dila nas je pitanjem svih pitanja: “A \u0161to je s doprinosima ljudi koji ne do\u010dekaju mirovinu ili je primaju tek nekoliko godina? Za\u0161to o tome ne pi\u0161ete?”<\/p>\n\n\n\n
Iako na njega redovito odgovaramo ve\u0107 vi\u0161e od 12 godina, \u010ditatelji nam to pitanje \u010desto name\u0107u kao dokaz da mirovinski sustav nije pravedan i da se \u201enjihovi doprinosi kradu\u201c. No ono po\u010diva na pogre\u0161noj pretpostavci da se novac upla\u0107en u prvi mirovinski stup \u010duva na osobnom ra\u010dunu osiguranika.<\/p>\n\n\n\n
Na\u010delo generacijske solidarnosti jednostavno je: doprinosi dana\u0161njih radnika koriste se za isplatu dana\u0161njih mirovina, a radnici zauzvrat stje\u010du pravo da njihove mirovine financiraju budu\u0107e generacije zaposlenih.<\/p>\n\n\n\n
Ali ta solidarnost nije isklju\u010divo vertikalna i posve je nemogu\u0107e osobni saldo svesti na nulu. Isti sustav osigurava invalidske mirovine radnicima koji izgube radnu sposobnost te obiteljske mirovine bra\u010dnim drugovima i djeci preminulih osiguranika. Ni jedna od tih isplata ne ovisi samo o tome koliko su korisnik ili pokojni radnik stigli uplatiti. Ni o tome koliko je dugo neki umirovljenik \u017eivio. Netko mo\u017ee mirovinu primati 20 godina, a njegova ne\u0161to mla\u0111a udovica nastavit \u0107e je primati kao obiteljsku mirovinu idu\u0107ih 20 godina. Zvu\u010di poznato, zar ne?<\/p>\n\n\n\n
Problem sa solidarnosti je \u0161to se ona u Hrvatskoj dosta nakaradno shva\u0107a. Svi bi htjeli da su drugi solidarni prema njima, ali u obrnutom smjeru rado bi povukli ko\u010dnicu. Solidarnost, izme\u0111u ostalog, pokriva i rizik dugovje\u010dnosti. Netko ne do\u010deka mirovinu, netko je prima nekoliko mjeseci, a netko trideset i vi\u0161e godina.<\/p>\n\n\n\n
Prema podacima HZMO-a, u svibnju su mirovinu primala 131.224 korisnika u dobi od 80 do 84 godine te jo\u0161 127.369 korisnika starih najmanje 85 godina. Me\u0111u gotovo 259.000 korisnika starijih od 80 mnogi su kroz dugogodi\u0161nje isplate odavno primili vi\u0161e od vlastitih doprinosa. Nitko im nije obustavio mirovinu i rekao: “Nema vi\u0161e. Gotovo!” Jer to je osiguranje, a ne \u0161tednja.<\/p>\n\n\n\n
Poseban je paradoks kada pitanje o uplatama umrlih postavljaju korisnici instituta najni\u017ee mirovine. U svibnju ih je bilo \u010dak 332.722. Prema novijim, srpanjskim podacima, bez me\u0111unarodnih ugovora takvu mirovinu prima 282.713 korisnika. Prema pla\u0107ama i sta\u017eu prosje\u010dno su ostvarili 345,93 eura, ali im se kroz institut najni\u017ee mirovine<\/a> dodaje 131,09 eura pa primaju 477,02 eura. Samo ta solidarna nadogradnja ko\u0161ta oko 37,1 milijun eura mjese\u010dno. Nismo \u010duli za slu\u010daj da je netko rekao: “Ne hvala, ne treba.”<\/p>\n\n\n\n Koliko brzo vlastite uplate prestaju pokrivati isplatu pokazuje i simulacija mirovine radnika na minimalcu<\/a>. Nakon 35 godina rada uplatio bi oko 80.325 eura doprinosa, dovoljno za pribli\u017eno 12 godina i dva mjeseca najni\u017ee mirovine od 550,55 eura. Nakon toga bi svaka nova isplata prema\u0161ivala nominalni zbroj njegovih uplata. Nismo \u010duli za slu\u010daj da je netko iz ove skupine rekao: “Nemojte, bilo je dosta, ne \u017eelim dalje primati mirovinu. Moje uplate su potro\u0161ene.”<\/p>\n\n\n\n Hrvatski umirovljenici o\u010dekuju da im sustav uvijek vrati sve do posljednje lipe, bilo da je rije\u010d o njima ili njihovim bli\u017enjima. No ne protive se ni institutu najni\u017ee mirovine, ni invalidskoj mirovini, ni mirovini za djecu umrlih radnika koja se \u0161koluju, ni obiteljskim mirovinama, ali ni svim ostalim zahvatima koji su mirovinski sustav iz mirovinskog pogurali duboko prema socijalnom.<\/p>\n\n\n\n Od prvog mirovinskog stupa o\u010dekuje se da bude socijalno osiguranje, ali i mirovinska \u0161tednja. Da bude solidaran, ali i da mi ne moramo biti solidarni. Da uzme drugima vi\u0161e, ali da nama da jo\u0161 vi\u0161e. Ipak, za osobnu kapitaliziranu \u0161tednju slu\u017ee drugi<\/a> i tre\u0107i mirovinski stup<\/a>, u kojima se sredstva vode na osobnim ra\u010dunima i pod propisanim uvjetima naslje\u0111uju. Prvi stup nije \u0161tednja.<\/p>\n\n\n\n Postoji ne\u0161to \u0161to bi moglo osvijestiti hrvatske umirovljenike. Italija, Latvija, Norve\u0161ka, Poljska i \u0160vedska javne mirovine temelje na virtualnim ra\u010dunima. Na njima se evidentiraju doprinosi i pripisuje obra\u010dunski prinos, iako se stvarni novac koristi za teku\u0107e mirovine.<\/p>\n\n\n\nNasljedna \u0161tednja postoji, ali na drugom mjestu<\/h2>\n\n\n\n
Bodovi bi mogli postati virtualni ra\u010dun<\/h2>\n\n\n\n