{"id":159457,"date":"2026-08-30T20:15:51","date_gmt":"2026-08-30T18:15:51","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=159457"},"modified":"2026-08-30T20:29:36","modified_gmt":"2026-08-30T18:29:36","slug":"umro-je-jimmy-stanic-kak-vreme-ide-nek-ide-sudbina-jarac","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2026\/08\/umro-je-jimmy-stanic-kak-vreme-ide-nek-ide-sudbina-jarac\/","title":{"rendered":"Umro je Jimmy Stani\u0107: &#8216;Kak vreme ide, nek ide. Sudbina jarac&#8217;"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Stjepan Jimmy Stani\u0107, jedan od najdugovje\u010dnijih hrvatskih pjeva\u010da i zabavlja\u010d kakvih vi\u0161e gotovo nema, preminuo je u 98. godini. Vi\u0161e od sedam desetlje\u0107a pjevao je \u0161lagere, <em>jazz<\/em> i <em>evergreene<\/em>. No njegove nastupe publika nije dolazila samo slu\u0161ati. Dapa\u010de, o\u010dekivala je njegove viceve, anegdote i re\u010denice izgovorene izme\u0111u pjesama toliko ozbiljno da su bile jo\u0161 smje\u0161nije.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ro\u0111en je 1929. u Zagrebu, svirao je gitaru i kontrabas, nastupao po Jugoslaviji i europskim klubovima, a me\u0111u pjesmama po kojima \u0107e ostati upam\u0107en su \u201eProlazi sve\u201c, \u201eMoja kobila Suzy\u201c, \u201eDimnja\u010dar\u201c, \u201eKauboj Jimmy\u201c i \u201eJutro \u0107e promijeniti sve\u201c. Razgovore s Jimmyjem novinari su pamtili cijeli \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">\u201eKad vidim publiku, postanem nekaj sasvim drugo\u201c<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Novinar Ivan Kreutz posjetio ga je po\u010detkom 1968. u malenom dvori\u0161nom stanu u Vla\u0161koj ulici. Zidovi su bili prekriveni plakatima, fotografijama, aktovima i dvama akvarelima tu\u017enog klauna koje je Jimmy sam naslikao i potpisao inicijalima D\u017e. S.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u201eTo sam ja nacrtao. Ima malo tu\u017ean izraz lica, sli\u010dan mojemu, kaj ne? No, da, moje standardno dr\u017eanje je tu\u017eno, ali kad vidim publiku postanem nekaj sasvim drugo. Po\u010dnem se smijati\u201c, rekao je tada u razgovoru za Plavi vjesnik.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">\u201eKad malo popijem, onda ide brzo\u201c<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Njegov spori govor bio je va\u017ean dio nastupa. Viceve je pri\u010dao tako polako da se publika smijala i prije zavr\u0161etka. Tako je govorio odmalena, tvrdila je njegova majka.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u201e\u010cudno je, ja isto ne znam zakaj tak govorim. Ali uvek sam tak govoril\u201c, rekao je Jimmy, a onda, kao da mora dokazati da mo\u017ee i druk\u010dije, dodao: \u201eAli govorim ja i brzo&#8230; Kad malo popijem, onda ide brzo.\u201c<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">\u201eU \u0161pajzi uvek \u0161ljivovice ima\u201c<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Jimmy je te 1968. godine \u017eivio s majkom, koja je imala 79 godina i, prema njegovim rije\u010dima, nikada nije bila bolesna. Obja\u0161njenje njezine dugovje\u010dnosti nije tra\u017eio u medicinskim priru\u010dnicima.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u201eMama nikad nije bila bolesna. Znate zakaj? U \u0161pajzi uvek \u0161ljivovice ima, komovice, vin\u010deka. To dr\u017ei \u010doveka\u201c, zaklju\u010dio je. Uz razgovor se pohvalio i da je toga dana skuhao krumpir-gula\u0161 s kobasicama, dok je majka potvrdila da mu je i sarma bila fina.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">\u201eNe\u0107e\u0161 imati puno love, ali \u0107e uvijek kapati\u201c<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prvi profesionalni anga\u017eman dobio je 1951. godine u Biha\u0107u. Svirao je u lokalu u koji su zalazili voza\u010di i pili rakiju iz \u010da\u0161a od dva decilitra, a pjeva\u010d narodnih pjesama bio je dvometra\u0161 nadimka Tarzan. Nastupi su ga potom odveli u Travnik, Doboj, Tuzlu, Zenicu, Sombor i Vukovar.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u201eU Travniku mi je jedna gatara prorekla da ne\u0107u nikada imati puno love, ali \u0107e uvijek kapati. I tako je i bilo\u201c, ispri\u010dao je u razgovoru za Ve\u010dernji list. Pjevao je po cijeloj Europi, snimao plo\u010de i punio dvorane, ali nikada nije postao osobito bogat. Nekim gatarama treba vjerovati.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">\u201eA tko \u0107e nama platiti za to \u017ealovanje?\u201c<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Jimmyjev odnos prema autoritetima mo\u017eda najbolje opisuje zgoda iz 1957. godine. Njegov je orkestar imao dogovoren nastup u Bugarskoj kada je umro Mo\u0161a Pijade pa im je re\u010deno da kao jugoslavenski glazbenici ne bi smjeli svirati na dan \u017ealosti.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u201eA tko \u0107e nama platiti za to \u017ealovanje?\u201c dobacio je Jimmy. Zbog te je re\u010denice, prema njegovu kasnijem svjedo\u010denju za portal Ravno do dna, ostao bez putovnice. Ba\u0161 u to vrijeme Dizzy Gillespie navodno ga je pozivao da se pridru\u017ei njegovu orkestru, ali bez putovnice od toga nije bilo ni\u0161ta. Jimmy se i desetlje\u0107ima poslije opisivao kratko: \u201eJa stalno nisam podoban.\u201c<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">\u201eSvi pjevaju ljubavne, pa ajmo mi o jednoj kobili\u201c<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u201eMoja kobila Suzy\u201c nije nastala za skladateljskim stolom. Na jednom novogodi\u0161njem nastupu Jimmy je primijetio da su se gosti umorili i da \u0107e zaspati. Od glazbenika je zatra\u017eio F-dur i br\u017ei ritam te po\u010deo izmi\u0161ljati tekst.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u201eSvi pjevaju neke ljubavne pa hajmo mi o jednoj kobili\u201c, objasnio je. Publika je ustala i po\u010dela plesati, a improvizirani tekst poslije je ure\u0111en za snimanje. Pjesma koja je trebala razbuditi jednu pospanu novogodi\u0161nju zabavu pratila ga je do kraja \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">\u201eDanas je lak\u0161e snimiti plo\u010du nego plu\u0107a\u201c<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Jimmy je pripadao vremenu u kojem se prilika za snimanje nije dobivala preko broja pratitelja. Govorio je da se izvo\u0111a\u010d najprije morao dokazati i zaslu\u017eiti plo\u010du, a razliku izme\u0111u nekada\u0161nje i novije estrade sa\u017eeo je u jednoj re\u010denici.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u201eDanas je lak\u0161e snimiti plo\u010du nego plu\u0107a. Manje se \u010deka\u201c, rekao je u razgovoru za Gloriju. Sebe pritom nije do\u017eivljavao kao zvijezdu. Pjevanje mu je, govorio je, bilo zanimanje kao \u0161to je netko drugi fotograf ili voza\u010d. Ako se publici svi\u0111a, plje\u0161\u0107e. Ako joj se ne svi\u0111a, ne plje\u0161\u0107e.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">\u201eProsio sam je trinaest godina\u201c<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Barbaru Trohar upoznao je u Portoro\u017eu, kamo je ona stigla na sindikalni izlet, a on na nastup. Pitao ju je ho\u0107e li mu dati autogram. Odgovorila je da mo\u017eda ho\u0107e ako bude dobre volje, na \u0161to joj je ponudio \u201esredstvo za postizanje dobre volje\u201c, bocu dobrog vina.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u201eCijeli sam \u017eivot govorio \u2018ne\u2019, a Barbara me u travnju 1990. nau\u010dila da izgovorim \u2018da\u2019. To jedino \u2018da\u2019 dosad izgovorio sam, na\u017ealost, pred svjedocima i gosponom mati\u010darem. Ali, \u017eelim li biti iskren, moram re\u0107i da sam Barbaru prosio punih trinaest godina. Branila se rije\u010dima da je prosja\u010denje u nas zakonom zabranjeno\u201c, pri\u010dao je Jimmy.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">\u201e\u017denina uvijek mora biti zadnja\u201c<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Barbara mu nije bila samo supruga nego i partnerica na pozornici. Zajedno su pjevali, izvodili ske\u010deve i vodili razgovore u kojima bi ona glumila novinarku, a on odgovarao sve dok intervju ne bi skrenuo prema potenciji, braku ili nekoj novoj bra\u010dnoj nepogodi.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u201e\u017denina uvijek mora biti zadnja. Ja jo\u0161 dodam: \u2018Da, draga\u2019, zato se Barbara i ja nikad ne sva\u0111amo\u201c, rekao je za Jutarnji list. U drugom je razgovoru zaklju\u010dio da ljubav nije najva\u017enija stvar u braku, nego razumijevanje, maslinovo ulje i bakalar. Sva\u0111e nije preporu\u010divao. Samo \u201eda, draga\u201c i \u201eda, dragi\u201c, uz puno poljubaca.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">\u201eKak vreme ide, nek ide\u201c<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U Jimmyjevoj sobi u Vla\u0161koj ulici 1968. visjeli su brojni satovi, od malenih d\u017eepnih do velikih zidnih. Svi su radili, ali svaki je pokazivao drugo vrijeme. Jimmy ih nije namjeravao uskla\u0111ivati.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u201eMeni je va\u017eno da satovi idu. Nije bitno kaj pokazuju. Ja volim da se \u010duje kak idu. Kaj bum narihtaval svaki put. Kak vreme ide, nek ide. Nemre se okrenut. Nemre se glavom kroz zid. Poku\u0161avamo najbolje, ali sudbina jarac\u201c, rekao je.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Na kraju razgovora satovi su po\u010deli zvoniti, svaki u svoje vrijeme. Prema jednome bilo je petnaest do devet, prema drugome dvanaest i \u010detiri, a prema tre\u0107emu osam i petnaest. Prolazi sve.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jimmy Stani\u0107 preminuo je u 98. godini. Iza njega ostaju pjesme, vicevi i urnebesne izjave o braku, novcu, starenju i estradi.<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":159458,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[84],"tags":[724,2275],"class_list":["post-159457","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-show","tag-in-memoriam","tag-jimmy-stanic"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/159457","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=159457"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/159457\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":159465,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/159457\/revisions\/159465"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/159458"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=159457"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=159457"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=159457"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}