{"id":160737,"date":"2026-09-22T15:03:22","date_gmt":"2026-09-22T13:03:22","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=160737"},"modified":"2026-09-22T15:04:18","modified_gmt":"2026-09-22T13:04:18","slug":"kako-je-bilo-odrastati-u-jugoslaviji-jedan-crtic-krevet-u-kuhinji-i-skromno-ljetovanje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2026\/09\/kako-je-bilo-odrastati-u-jugoslaviji-jedan-crtic-krevet-u-kuhinji-i-skromno-ljetovanje\/","title":{"rendered":"Kako je bilo odrastati u Jugoslaviji? Jedan crti\u0107, krevet u kuhinji i jeftino more"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Krevet u kuhinji, nekoliko igra\u010daka, bicikl i crti\u0107 koji se \u010dekao u 19.15. Tako se jedan Zagrep\u010danin prisje\u0107a odrastanja u Jugoslaviji. Drugi pak pamte vrti\u0107, \u0161kolske lekcije o socijalizmu, kino i \u017eivot koji se doga\u0111ao bez mobitela, ali i bez mnogih stvari koje se danas smatraju neophodnima.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Jedinstveno jugoslavensko djetinjstvo, dakako, nije postojalo. Odrastanje u poslijeratnim pedesetima nije izgledalo kao mladost tijekom sedamdesetih, a \u017eivot zagreba\u010dkog \u0161kolarca te\u0161ko se mogao usporediti s djetinjstvom u siroma\u0161nom selu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Razlikovali su se gradovi, republike, obiteljske prilike i klase u navodno besklasnom dru\u0161tvu. Ipak, u osobnim sje\u0107anjima objavljenima na <em>Quori <\/em>ponavljaju se \u0161kola, igra, skromni stanovi, rijetka putovanja i televizijski program oko kojeg se okupljala obitelj.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Skromna garderoba, slatki\u0161a je bilo dovoljno<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Robert Pesserl iz Zagreba, pi\u0161e, odrastao je s majkom u stanu od 30 \u010detvornih metara. Njegov krevet nalazio se u kuhinji, a odje\u0107e, obu\u0107e i igra\u010daka bilo je onoliko koliko je trebalo, bez velikog izbora.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u201eNikada nisam bio gladan. Uvijek sam imao jedan par cipela, jedne \u010dizme i jedne tenisice. Nisam imao puno igra\u010daka, ali nekoliko sam ih imao. \u010cokolade i slatki\u0161a nije nedostajalo, a imao sam i bicikl\u201c, prisje\u0107a se.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Za ljetovanje nije trebalo bogatstvo<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ljetovanje nije zna\u010dilo hotel ni restoran. Ako bi oti\u0161ao na more, boravio bi u vikendici prijateljeve obitelji, dok su restorani bili mjesto na koje se i\u0161lo samo kada bi netko drugi platio. Ni televizor nije neprestano radio u pozadini. Program je po\u010dinjao tek poslijepodne, a drugi kanal emitirao je nekoliko ve\u010dernjih sati. \u201eSvakoga dana \u010dekali smo 19.15 jer je tada bio jedan crti\u0107\u201c, pi\u0161e Pesserl. Televizor u boji njegova obitelj nije imala sve do kraja osamdesetih.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"740\" height=\"444\" src=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/djeca-jugoslavije2-740x444.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-160738\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/djeca-jugoslavije2-740x444.jpg 740w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/djeca-jugoslavije2-636x381.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/djeca-jugoslavije2-768x461.jpg 768w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/djeca-jugoslavije2-1536x921.jpg 1536w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/djeca-jugoslavije2-1500x900.jpg 1500w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/djeca-jugoslavije2-1600x960.jpg 1600w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/djeca-jugoslavije2-590x354.jpg 590w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/djeca-jugoslavije2-400x240.jpg 400w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/djeca-jugoslavije2.jpg 1619w\" sizes=\"auto, (max-width: 740px) 100vw, 740px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">scr: screenshot: TVMyCentury \/ai<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">\u017divot nije bio kompliciran<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Rok Ru\u017ei\u0107, koji je u Jugoslaviji proveo prvih 12 godina \u017eivota, svoje djetinjstvo opisuje puno jednostavnije. I\u0161ao je u vrti\u0107, pred\u0161kolu i osnovnu \u0161kolu, imao prijatelje, igra\u010dke i crti\u0107e. \u201eNije uop\u0107e bilo lo\u0161e. Bilo je to uglavnom sasvim normalno djetinjstvo\u201c, navodi. Razliku u odnosu na djecu na Zapadu vidio je ponajprije u manjem izboru \u0161arenih plasti\u010dnih igra\u010daka i gaziranih pi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Ideologija koju djeca nisu slu\u0161ala<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Socijalizam, sje\u0107amo se i sami, nije ostajao pred vratima u\u010dionice. Djecu se pou\u010davalo o revoluciji, dru\u0161tvenom ure\u0111enju i Titu. Iako, Ru\u017ei\u0107 ka\u017ee da ih takve lekcije nisu osobito zaokupljale. \u201eKao djeca nismo za to mnogo marili\u201c, priznaje. Slu\u017ebeni je jezik pripadao nastavnicima i \u0161kolskim priredbama, dok su djeci ostajali prijatelji, igra i ono \u0161to \u0107e biti na televiziji.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">&#8220;Umro je drug Tito&#8221;<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Koliko se povijest odraslih razlikovala od dje\u010djeg pogleda pokazuje sje\u0107anje Josipa Alma\u0161ija na dan Titove smrti. Gledao je film s djedom kada je program prekinut zbog izvanrednih vijesti. Dje\u010dak se naljutio jer mu nisu dopustili da vidi zavr\u0161etak, a djed je zaplakao. Bio je nekada\u0161nji politi\u010dki zatvorenik kojega su nakon Drugog svjetskog rata osudili zbog slu\u017eenja u Hrvatskom domobranstvu. <\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"740\" height=\"410\" src=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/meri-cetinic-jugoslavija-740x410.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-9111\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/meri-cetinic-jugoslavija.jpg 740w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/meri-cetinic-jugoslavija-636x352.jpg 636w\" sizes=\"auto, (max-width: 740px) 100vw, 740px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Zdravko \u010coli\u0107, Meri Cetini\u0107 i \u0110or\u0111e Bala\u0161evi\u0107 pjevaju &#8220;Ra\u010dunajte na nas&#8221;<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u201eTko zna \u0161to \u0107e sada biti s nama\u201c, kazao je djed. Alma\u0161i je tek desetlje\u0107e poslije razumio njegov strah, iako svoje tada\u0161nje godine sa\u017eima kratko: \u201eKao dijete u Titovoj Jugoslaviji imao sam dobro djetinjstvo.\u201c<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Nesta\u0161ice osamdesetih<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Robert Pesserl s po\u010detka na\u0161e pri\u010de prisje\u0107a se i svakodnevice koju su donijele osamdesete. Nesta\u0161ice struje, goriva, kave, deterd\u017eenta, mesa, \u010dokolade i slatki\u0161a postajale su sve \u010de\u0161\u0107e. Po kobasice i sir odlazilo se autobusom u Ma\u0111arsku, po kavu i deterd\u017eent u Graz, a po odje\u0107u u Trst.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Vlasnici automobila gorivo su dobivali u ograni\u010denim koli\u010dinama, dok se parnim i neparnim datumima vozilo prema posljednjoj znamenki registracije. Djetinjstvo koje je po\u010delo uz bicikl i ve\u010dernji crti\u0107 zavr\u0161avalo je u redovima, redukcijama i obiteljskim putovanjima preko granice po ono \u010dega kod ku\u0107e nije bilo.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"740\" height=\"410\" src=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/jugoslavija-sedamdesetih3-740x410.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-19745\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/jugoslavija-sedamdesetih3.jpg 740w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/jugoslavija-sedamdesetih3-636x352.jpg 636w\" sizes=\"auto, (max-width: 740px) 100vw, 740px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Jugoslavija, 1972.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">&#8220;Imali smo mir bez mobitela i Facebooka&#8221;<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Danijel Zlatkovi\u0107 iz Beograda to vrijeme ipak prije svega pamti kao mirnije. To je, mogli bismo re\u0107i, i dominantno sje\u0107anje na\u0161ih \u010ditatelja. <\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"> \u201eImali ste sve vrijeme ovoga svijeta. Za odmor. Nije bilo mobitela, stalne povezanosti ni Facebooka\u201c, pi\u0161e, prisje\u0107aju\u0107i se kina i dru\u017eenja licem u lice. Ekrana je bilo malo i oni su okupljali ljude. Danas kada svatko ima nekoliko ekrana na nekoliko ure\u0111aja, ekrani nas razdvajaju i udaljavaju, zar ne?<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><div id=\"crveno\"><\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Zanima nas va\u0161a pri\u010da<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u017delite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i vi\u0111enje ove teme s nama i na\u0161im \u010ditateljima, mo\u017eete to u\u010diniti putem web obrasca <a rel=\"noreferrer noopener\" href=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/povjerljivo\/\" target=\"_blank\">Povjerljivo<\/a>. Napi\u0161ite svoju pri\u010du!<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><\/div><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Krevet u kuhinji, jedan crti\u0107 dnevno, malo igra\u010daka i \u017eivot bez mobitela. Odrastanje u Jugoslaviji bilo je jednostavnije, ali i sigurnije nego danas, misle mnogi. <\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":160739,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[1292,1712,188],"class_list":["post-160737","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-djetinjstvo","tag-jugonostalgija","tag-jugoslavija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/160737","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=160737"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/160737\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":160749,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/160737\/revisions\/160749"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/160739"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=160737"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=160737"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=160737"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}