Kasni je rujan, vru\u0107ine su napokon iza nas, a umirovljenici su odahnuli. U podne je zagreba\u010dka tr\u017enica, zbog rekonstrukcije Dolca premje\u0161tena na Splavnicu, prepuna. Cvje\u0107ari su sada na samom Trgu bana Jela\u010di\u0107a, a ondje smo zatekli i gospo\u0111u Bo\u017eicu, koja je kupovala ciklame za balkon i suncokrete za vazu.<\/p>\n\n\n\n
\u201dNa mnogo\u010demu \u0161tedim, ali povr\u0107u, cvije\u0107u i kapu\u010dinu ne. To su mi mali gu\u0161ti koje si jo\u0161 mogu priu\u0161titi. Ostalo bog zna \u0161to i ne mogu. Prava je kontradikcija \u017eivjeti u centru Zagreba, svaki dan \u0161etati prema Dolcu i prolaziti Ilicom pokraj petsto trgovina, a kao umirovljenik si iz njih ni\u0161ta ne mo\u0107i priu\u0161titi. Ni u jednu ne zalazim, niti idem u trgova\u010dke centre. Nedosti\u017eni su mi\u201d, govori nam gospo\u0111a Bo\u017eica.<\/p>\n\n\n\n
Pokazuje nam \u0161to je ve\u0107 kupila – tikvu za juhu, vezicu kopra i pola kilograma mahuna. Kad kupi cvije\u0107e, sjest \u0107emo, ka\u017ee, na kavu, ona \u010dasti.<\/p>\n\n\n\n
\u201dZa 34 godine rada u ugostiteljstvu primam ne\u0161to preko 610 eura. Od onih sam koji \u0107e prvo platiti re\u017eije, pa doma\u0107u hranu, cvije\u0107e, pa kavu u gradu, tim redoslijedom. Toga se ne odri\u010dem, ali vi\u0161e i ne pomi\u0161ljam na ni\u0161ta izvan toga\u201d, govori dok sjedamo na terasu kafi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Na pitanje mame li je ipak modne trgovine du\u017e glavne zagreba\u010dke ulice, odmahuje glavom. \u201dU trgovine s odje\u0107om zbilja ne zalazim, pro\u0111e i cijela godina da ne pogledam ni nove hla\u010de ni cipele. Kad su do\u0161le ove second hand<\/em> trgovine, jedna je bila u prizemlju moje zgrade. Bila mi je to novost i nisam se mogla na\u010duditi kako se danas \u017eena mo\u017ee jeftino odjenuti.\u201d<\/p>\n\n\n\n \u201dSje\u0107am se kad moja majka dala krojiti odijelo sa suknjom kod kroja\u010da, o bud\u017eetu se ozbiljno razgovaralo za stolom. Do vremena kad sam ja po\u010dela raditi, ve\u0107 je bilo vi\u0161e konfekcije, no nije bila jeftina. A danas rabljeni sako i suknju kupite za 2 ili 3 eura, a ako imate sre\u0107e, jo\u0161 je i pristojne kvalitete\u201d, govori dotjerana zagreba\u010dka umirovljenica.<\/p>\n\n\n\n Kroz ironi\u010dan osmijeh priznaje i da si je nakon nekoliko kupljenih komada rabljene odje\u0107e stvorila novi problem. \u201d\u010covjek kad vidi da je sve po jedan euro do\u0111e u napast svako malo u\u0107i i kupiti ne\u0161to, makar jednu stvar, ako treba i na silu\u201d, smije se.<\/p>\n\n\n\n \u201dOnda se tu nakupi odje\u0107e koju nosi\u0161 i ne nosi\u0161, na kraju kad pogledam tu hrpu ka\u017eem ‘\u0160to \u0107u, za Boga miloga, s tim krpetinama’. Zato sam se nakon prvotnog zanosa vratila na onu dobru staru izreku koja ka\u017ee manje je vi\u0161e\u201d, ka\u017ee iskreno.<\/p>\n\n\n\n \u017dao joj je \u0161to na ulicama vi\u0161e ne vi\u0111a pravu eleganciju. \u201d\u0160teta \u0161to dana\u0161nje djevojke ne znaju kako je kad ti \u0161najder<\/em> skroji haljinu u kojoj je \u017eenu milina vidjeti. Pogledajte oko nas koliko je djevojaka u \u0161irokim trenirkama i s kapulja\u010dama na glavi, kakva je to moda. Jel’ to vama lijepo?\u201d, pita dok klima glavom u znak neodobravanja.<\/p>\n\n\n\n \u201dJa i sa 74 godine pazim u \u010demu hodam po ulici. Ne\u0107u kupiti cipele koje ne sli\u010de na ni\u0161ta jer su jeftine. Radije \u0107u sedmu godinu nositi krasne Alpinine koje sam platila jo\u0161 u kunama. To je kvaliteta. Do\u0161la mi je neki dan unuka i rekla da joj se na natika\u010dama koje je kupila proljetos odvojio cijeli prednji dio potplata i mora ih baciti. Ko\u0161tale su 40 eura, zar je to malo? Jadni dana\u0161nji roditelji uz ovu potro\u0161nu robu i brzo mijenjanje trendova\u201c, ka\u017ee iz perspektive bake.<\/p>\n\n\n\n Promatra prolaznike, zami\u0161ljeno ka\u017ee da ima osje\u0107aj kako su ljudi sve vi\u0161e frustrirani jer gledaju druge koji \u017eive u luksuzu ili se barem tako prikazuju. \u201dNeko\u0107 sam i sama imala nerealne te\u017enje i vje\u010dito bila nezadovoljna. U penziju sam oti\u0161la s 58 godina i ma\u0161tala da \u0107u putovati i plandovati, ali realnost me brzo o\u0161inula. Sre\u0107om, brzo sam se dozvala k pameti. Davno sam se rastala i \u017eivim sama pa sam si poslo\u017eila prioritete, ali i ono u \u010demu danas u\u017eivam\u201c, govori.<\/p>\n\n\n\n Dotakle smo se i poznije starosti, ka\u017ee da se zapisala u dom za starije. \u201dDom bi, dok do\u0111em na red, mogao dodatno poskupjeti pa penzija ne\u0107e biti dovoljna. Zato \u0161tednju ne diram. Prije sam mogla ne\u0161to stavljati sa strane od svake penzije, deset eura je deset eura, ni\u0161ta je ni\u0161ta. Sada uz ove visoke cijene struje i plina, a osobito hrane, sve te\u017ee stavljam i euro sa strane\u201d, otkrila je.<\/p>\n\n\n\n \u201cZar nisu prekrasni ovi suncokreti, stan \u0107e odmah \u017eivnuti. Evo, ovo su moji gu\u0161ti. Na plac idem svaki ili svaki drugi dan i uvijek sjednem na kavu, sama ili s nekom poznanicom. Za\u0161to bih kukala? Imam svoj mir, nitko mi ne kvoca niti me tla\u010di. Da sam si barem ranije u \u017eivotu tako poslo\u017eila kockice u glavi, bila bih sretnija\u201c, zaklju\u010duje gospo\u0111a Bo\u017eica dok okre\u0107e lice prema ugodnom rujanskom suncu.<\/p>\n\n\n\n\u010cudi se djevojkama s kapulja\u010dom na glavi<\/h2>\n\n\n\n
‘Dozvala sam se k pameti’<\/h2>\n\n\n\n
Treba znati poslo\u017eiti kockice u glavi<\/h2>\n\n\n\n