Postoji re\u010denica koja mo\u017ee potpuno pokvariti radost primanja dara: \u201d\u010cuvaj ga kao oko u glavi, ko\u0161tao je 397 eura.\u201d Jednom izre\u010dena mo\u017eda i ne zvu\u010di posebno neugodno, ali kad se stalno ponavlja iznos, dar po\u010dinje zvu\u010dati kao ra\u010dun. <\/p>\n\n\n\n
Upravo se to dogodilo Valeriji iz Zagreba kada su svekrva i svekar njezinom \u0161estogodi\u0161njem sinu za ro\u0111endan donijeli tablet.<\/p>\n\n\n\n
\u201dRazumijem da je to skup poklon, ali nitko ih na njega nije nagovarao. Kupili su mu ga jer isti takav ima petogodi\u0161nji unuk njihove susjede koji stalno visi na njemu, zna sve igrice i zovu ga mali mag tehnologije. No tablet, dakako, ko\u0161ta i \u010dim je malome pru\u017eila vre\u0107icu s poklonom, bilo mi je jasno da je te\u0161ko pregrizla izdatak\u201d, opisuje nam Valerija situaciju.<\/p>\n\n\n\n
\u201dKad je Leo otvorio poklon, odmah mu je rekla: ‘Sad ga mora\u0161 \u010duvati, jesi me \u010duo? Baka ga je skupo platila.’ Zatim se okrenula prema meni i rekla kako je danas sve skupo i da je 397 eura stvarno ogroman iznos za tu stvar\u010dicu. U tom trenutku nelagoda je u meni ve\u0107 po\u010dela rasti. Zahvaljivala sam joj i govorila da se nisu trebali toliko istro\u0161iti\u201d, prepri\u010dava situaciju.<\/p>\n\n\n\n
\u201dZa ru\u010dkom je ponovno spomenula cijenu dara i rekla da bi stvar od 397 eura ‘trebala trajati dvadeset godina’. Trudila sam se oko ru\u010dka i zbilja nije bilo primjereno stalno nam nabijati na nos cijenu. Na kraju sam je, ve\u0107 vidno uzrujana, pitala treba li im dati novac za tablet\u201d, govori Valerija.<\/p>\n\n\n\n
\u201dNije se zaustavila, ve\u0107 je napomenula da toliko ne ko\u0161ta ni ve\u0161-ma\u0161ina. Pukla sam i prestala biti pristojna. Rekla sam joj da \u017eelim da tablet odnese ku\u0107i pa neka ga Leo koristi kod njih, pod njihovim nadzorom. Dala sam joj do znanja da ga kod ku\u0107e ionako ne\u0107e koristiti neograni\u010deno jer suprug i ja ne \u017eelimo da dijete vrijeme provodi pred ekranom te da se na\u0161e mi\u0161ljenje ne bi promijenilo ni da je tablet ko\u0161tao 400 ili 4.000 eura\u201d, ka\u017ee Valerija.<\/p>\n\n\n\n
Svekrva je, ka\u017ee, nakon toga za\u0161utjela i ostala gotovo uvrije\u0111ena. \u201dMeni je, me\u0111utim, ovo bila va\u017ena \u017eivotna lekcija. Nikada, ba\u0161 nikada, nikome ne treba spominjati koliko ste platili dar. Ako ste ga nekome poklonili, onda ste ga poklonili\u201d, zaklju\u010duje.<\/p>\n\n\n\n
Za bake i djedove darivanje unuka poseban je i razumljiv na\u010din pokazivanja ljubavi, ali dar bi ipak trebao ostati dar. Ako ste za njega izdvojili 15, 50 ili 150 eura, nema potrebe da dijete ili roditelji to osje\u0107aju kao dug koji moraju uzvratiti. Mala djeca jo\u0161 nemaju razvijen osje\u0107aj za vrijednost novca i njima je va\u017enije je li igra\u010dka zabavna, kao i da su baka i djed sretni \u0161to ih vide. Stalno podsje\u0107anje na cijenu mo\u017ee pokvariti i najbolje namjere.<\/p>\n\n\n\n
Jo\u0161 je va\u017enije zapamtiti da ni zagrljaj, poljubac ni posebno odu\u0161evljenje nisu ne\u0161to \u0161to unuci duguju bakama i djedovima zbog poklona. Neka su djeca srame\u017eljiva, neka se skrivaju iza roditelja, a neka se jednostavno ne sje\u0107aju bake i djeda ako ih rijetko vi\u0111aju. To ne mora biti odbacivanje. Odnos se \u010desto gradi polako, kroz igru, razgovor i zajedni\u010dko vrijeme, bez pritiska da dijete mora pokazati odre\u0111enu koli\u010dinu odu\u0161evljenja darom. Djeca nam ne duguju predstavu zbog dara.<\/p>\n\n\n\n
Problem nastaje kad ljubav op\u0107enito po\u010dnemo pretvarati u obiteljsku bilancu: koliko smo novca dali, \u0161to smo kupili, koliko smo puta \u010duvali djecu i \u0161to smo sve u\u010dinili za obitelj. Bake i djedovi, naravno, imaju pravo biti povrije\u0111eni ako njihov trud pro\u0111e nezapa\u017eeno, ali umjesto podsje\u0107anja na sve \u0161to su dali, puno je iskrenije re\u0107i \u0161to zapravo \u017eele.<\/p>\n\n\n\n
Ako biste voljeli vi\u0161e vremena provoditi s unucima, ljep\u0161e je i konstruktivnije re\u0107i: \u201dVoljela bih vas \u010de\u0161\u0107e vi\u0111ati\u201d, \u201dMogu li odvesti djecu u park?\u201d ili \u201dBiste li ih doveli na ru\u010dak?\u201d Time \u0107ete puno jasnije pokazati da vam je stalo. Na kraju krajeva, unuci vjerojatno ne\u0107e pamtiti koliko je ko\u0161tao poklon, nego kako su se osje\u0107ali uz vas.<\/p>\n\n\n\n