{"id":162533,"date":"2026-10-25T09:13:17","date_gmt":"2026-10-25T08:13:17","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=162533"},"modified":"2026-10-25T09:13:33","modified_gmt":"2026-10-25T08:13:33","slug":"odgojila-je-unuka-a-sada-pomaze-podizati-praunuka-napokon-mogu-biti-baka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2026\/10\/odgojila-je-unuka-a-sada-pomaze-podizati-praunuka-napokon-mogu-biti-baka\/","title":{"rendered":"Odgojila je unuka, a sada poma\u017ee podizati praunuka: ‘Napokon mogu biti baka’"},"content":{"rendered":"\n

Pat Zawko (67) \u017eivi u sjevernom dijelu ameri\u010dke savezne dr\u017eave New York i radi puno radno vrijeme kao medicinska sestra. Sa suprugom je odgojila unuka, a sada mu poma\u017eu podizati njezina praunuka. Svoju je pri\u010du ispri\u010dala za Business Insider<\/a>. Razgovor je skra\u0107en i ure\u0111en radi jasno\u0107e.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Suprug i ja odgajali smo unuka od njegova petog mjeseca do odrasle dobi. Sada mu poma\u017eemo odgajati sina, o kojem se brine kao samohrani otac.<\/p>\n\n\n\n

Odrasla sam u izrazito ruralnom kraju na sjeveru savezne dr\u017eave New York. Bila sam jedno od devetero djece, prva djevoj\u010dica nakon \u0161est dje\u010daka. Moja je baka jako utjecala na to kakva sam osoba danas. Na studij sam krenula tek s 29 godina i postala medicinska sestra. Nastavila sam se obrazovati i stekla doktorat.<\/p>\n\n\n\n

Sva su na\u0161a djeca posvojena. Tu smo odluku donijeli vrlo promi\u0161ljeno. Kad sam doznala da ne mogu imati biolo\u0161ku djecu, 1982. godine posvojili smo prvog sina. Imao je brojne zdravstvene probleme i vi\u0161e je puta boravio u psihijatrijskim ustanovama. Pla\u0107ali smo sva njegova lije\u010denja i boravke u ustanovama jer tada nije ispunjavao uvjete ni za kakvu financijsku potporu. Suprug i ja odlu\u010dili smo posvojiti jo\u0161 dvoje djece. Oboje danas vode vrlo uspje\u0161ne \u017eivote.<\/p>\n\n\n\n

Skrbni\u0161tvo nad unukom dobili smo dok je bio beba<\/h2>\n\n\n\n

Kad je na\u0161 najstariji sin imao 17 godina, s jednom je djevojkom pobjegao na Floridu gdje su dobili dijete. Oboje su se drogirali, a mi smo dobili skrbni\u0161tvo nad njihovim sinom kad je imao pet mjeseci. Na\u0161 je sin umro u 23. godini.<\/p>\n\n\n\n

Odgajati unuka zapravo nije bilo pitanje izbora. Morali smo u\u010diniti ono \u0161to je ispravno. Imao je posebne potrebe, \u0161to je donijelo posve nove zahtjeve u pogledu zdravstvene i psiholo\u0161ke skrbi te obrazovanja. Njegov je odgoj bio pun problema.<\/p>\n\n\n\n

\u0160est mjeseci nismo mu uspijevali osigurati zdravstveno osiguranje. Moj suprug nije odrastao u imu\u0107noj obitelji i cijeli je \u017eivot naporno radio, ali nikad nije dovodio u pitanje to \u0161to je u tu djecu ulagao novac koji je u\u0161tedio jo\u0161 mnogo prije nego \u0161to me upoznao.<\/p>\n\n\n\n

Unuk je krenuo sli\u010dnim putem kao njegov biolo\u0161ki otac. Jedna je mlada djevojka s njim zatrudnjela, a on je postao samohrani otac. Ostao je sam s bebom. U to smo vrijeme \u017eivjeli u Ohiju pa smo se vratili u saveznu dr\u017eavu New York kako bismo mu pomogli. Roditelji djetetove majke divni su ljudi i pru\u017eaju veliku financijsku, prakti\u010dnu i emocionalnu podr\u0161ku. Me\u0111u nama nikad nema napetosti. Biolo\u0161ka majka mojeg praunuka nije ga vidjela dvije i pol godine.<\/p>\n\n\n\n

Kad smo preuzeli brigu o unuku, moje drugo dvoje djece imalo je deset i jedanaest godina. Nismo imali nikakvu opremu za bebu niti osigurano \u010duvanje. Navikli smo spavati cijelu no\u0107 jer su nam djeca ve\u0107 bila prili\u010dno samostalna.<\/p>\n\n\n\n

Unukov dolazak naru\u0161io je obiteljsku ravnote\u017eu. Morali smo svojoj djeci pru\u017eiti potrebnu pa\u017enju, a istodobno smo imali bebu s druk\u010dijim potrebama.<\/p>\n\n\n\n

Moj unuk sada ima 25 godina. Kad smo ga po\u010deli odgajati, nitko nije govorio o financijskim i emocionalnim posljedicama za bake i djedove koji podi\u017eu unu\u010dad. Nitko nije zastao i razmotrio kako to utje\u010de na odnose u obitelji. Nismo mogli dobiti pomo\u0107. Produ\u017euje se razdoblje u kojem ste roditelj i osje\u0107ate da ne mo\u017eete biti baka jer tom djetetu morate biti roditelj.<\/p>\n\n\n\n

Na poslu sve \u010de\u0161\u0107e vi\u0111am bake i djedove, neke i starije od mene, koji dovode unu\u010dad. Ponekad oko njih tr\u010dkara \u010detvero ili petero mali\u0161ana.<\/p>\n\n\n\n

Mojem unuku, kojem je dijagnosticiran autizam, treba dosta podr\u0161ke. Roditeljstvo je za njega golema promjena i trebalo mu je puno podr\u0161ke i usmjeravanja.<\/p>\n\n\n\n

Praunuku napokon mogu biti baka<\/h2>\n\n\n\n

Sad kad moj unuk ima sina, napokon mogu biti baka. Dotad smo unuku bili jedini roditelji. Bilo je trenutaka kad sam osje\u0107ala da mi je uskra\u0107eno iskustvo bake jer smo morali preuzeti roditeljsku ulogu. \u017deljela sam ga razmaziti, a zatim poslati ku\u0107i, ali nisam mogla.<\/p>\n\n\n\n

Sada sam zapravo prabaka, a prvi put mogu iskusiti kako je biti baka. Presretna sam i odu\u0161evljena \u0161to napokon mogu imati tu ulogu. Mogu ga maziti, igrati se s njim, u\u010diti ga starim pjesmama, a zatim ga poslati ku\u0107i s tatom.<\/p>\n\n\n\n

Sa 67 godina i dalje radim puno radno vrijeme, dijelom zato \u0161to je odgajanje unu\u010dadi vrlo skupo. U bolnici \u010desto radim no\u0107ne smjene od 12 sati. Morala sam pla\u0107ati i lije\u010denje raka, \u0161to mi je potro\u0161ilo u\u0161te\u0111evinu za mirovinu. Velik dio \u017eivotne u\u0161te\u0111evine ulo\u017eili smo u to da unuk dobije sve \u0161to mu treba kako bi mogao samostalno \u017eivjeti i pridonositi dru\u0161tvu. Ima dom i automobil. Radi puno radno vrijeme. Uspje\u0161no se snalazi u roditeljstvu, \u0161to ni on ni ja nikad nismo ni sanjali da \u0107e biti mogu\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Znamo da smo u\u010dinili pravu stvar, ali pritom ne razmi\u0161ljate koliko \u0107e to opteretiti va\u0161e financije, posebno kad ste stariji i pribli\u017eavate se mirovini. Bakama i djedovima potrebna je pomo\u0107 cijele zajednice kako bi uspje\u0161no odgojili unu\u010dad. Nemamo vi\u0161e energije kao kad smo imali trideset godina.<\/p>\n\n\n\n

Djecu smo odgajali 35 godina<\/h2>\n\n\n\n

Trideset i pet godina odgajali smo djecu, a sada se moramo pobrinuti za sebe, \u0161to nije ni pribli\u017eno jednostavno kao \u0161to bi se moglo pomisliti. Sada osje\u0107amo posljedice i na zdravlju. Ali za tu se djecu vrijedilo toliko ulo\u017eiti.<\/p>\n\n\n\n

Moj praunuk ima tri godine i pomagati u njegovu odgoju najljep\u0161e je \u0161to sam ikad radila. On je svjetlo na\u0161eg \u017eivota. Ne \u017eive daleko od nas i maleni \u010desto ostaje kod nas. U njegovu \u017eivotu mo\u017eemo sudjelovati onako kako bi bake i djedovi trebali. Vjerojatno smo prisutniji od prosje\u010dne bake i djeda. On poznaje samo potpunu, bezuvjetnu ljubav.<\/p>\n\n\n\n

Kad do\u0111e k nama, zovemo ga \u201euragan\u201d jer napravi nered po cijeloj ku\u0107i. Kad ode, pospremimo i u\u017eivamo u tome. Mo\u017ee jednostavno biti dijete. Ne moramo se brinuti o njegovim lije\u010dni\u010dkim pregledima ni o upisu u vrti\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Moj drugi sin jednom je do\u0161ao i vidio da smo malenome dali smoki. Rekao je: \u201eNama nikad ne biste dopustili da to jedemo. Kako to da njemu dopu\u0161tate?\u201d Odgovorila sam mu da je to zato \u0161to se ne moram brinuti o svim ostalim stvarima. Shva\u0107am da mu jedan takav smoki ne\u0107e uni\u0161titi \u017eivot. Kad odgajate vlastitu djecu, toliko se brinete o svemu jer se bojite da \u0107ete napraviti pogre\u0161ku koja \u0107e im \u017eivot odvesti u krivom smjeru.<\/p>\n\n\n\n

Uvijek sam govorila da svakoj novoj generaciji mo\u017eemo omogu\u0107iti bolji \u017eivot. Ako moj praunuk bude \u017eivio bolje od svojeg oca, a njegov otac bolje nego \u0161to je \u017eivio njegov otac, to je cilj.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pat i suprug odgojili su unuka, a sada mu poma\u017eu podizati sina. Uz praunuka napokon u\u017eiva u ulozi bake, nakon godina roditeljskih briga i financijskih odricanja.<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":70681,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[979,5096],"class_list":["post-162533","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-bake","tag-bake-odgajateljice"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/162533","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=162533"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/162533\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":162535,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/162533\/revisions\/162535"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/70681"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=162533"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=162533"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=162533"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}