Kad na ulicama Zagreba, Splita ili Dubrovnika, a redovito i na Plitvi\u010dkim jezerima, ugledamo grupe starijih japanskih turista, skloni smo pomisliti: \u201dEvo bogatih japanskih penzi\u0107a.\u201d No ti simpati\u010dni putnici naj\u010de\u0161\u0107e nisu nikakvi milijuna\u0161i, ve\u0107 pripadnici japanske radni\u010dke klase koja je desetlje\u0107ima radila i \u0161tedjela. Za neke od njih putovanje u Europu mo\u017eda je i prvo veliko putovanje u \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n
Japanci su poznati po \u0161tedljivosti, a generacija koja danas odlazi u mirovinu radni je vijek uglavnom provela u razdoblju gospodarskog procvata, kad su mnogi imali stabilna zaposlenja i redovito izdvajali za mirovinu. Nakon dugogodi\u0161njeg rada mnogi su dobivali i jednokratne otpremnine, \u0161to im je omogu\u0107ilo dodatnu financijsku sigurnost, pa i priu\u0161tivost putovanja. No takva slika ne vrijedi za sve japanske umirovljenike.<\/p>\n\n\n\n
Prosje\u010dna starosna mirovina biv\u0161ih zaposlenika uklju\u010denih u sustav zaposleni\u010dkog osiguranja (Kosei Nenkin), zajedno s osnovnom mirovinom, iznosi oko 150.000 jena (oko 860 eura). Oni koji su bili osigurani samo u nacionalnom mirovinskom sustavu (Kokumin Nenkin) primaju prosje\u010dno oko 59.000 jena mjese\u010dno (oko 340 eura). Koliko se te\u0161ko mo\u017ee \u017eivjeti od takvih primanja, pokazuje pri\u010da 71-godi\u0161njaka iz japanskog grada Iwakija.<\/p>\n\n\n\n
Yoshihide Abe (71) \u017eivi sam u stanu od 13 kvadrata i prima oko 100.000 jena mirovine (oko 570 eura), ali zbog sve skupljeg \u017eivota mora nastaviti raditi. \u201dSvaki dan na spavanje idem ve\u0107 u 18 sati, a budim se u jedan sat nakon pono\u0107i jer moram i\u0107i na posao. Radim kao dostavlja\u010d novina i bilo bi jako nezgodno kada bih prespavao i zakasnio\u201d, rekao je za Fukushima Chuo Television<\/em>.<\/p>\n\n\n\n I uz rad u mirovini jedva podmiruje \u017eivotne tro\u0161kove samca. \u201dCijene hrane neprestano rastu, a poskupjeli su i struja i plin. S dolaskom hladnijih dana o\u010dekuje me i dodatni tro\u0161ak grijanja. Da nema novca koji zaradim raznose\u0107i novine, ne bih mogao \u017eivjeti\u201d, otvoreno priznaje 71-godi\u0161njak.<\/p>\n\n\n\n Koliko pa\u017eljivo mora raspolagati novcem, pokazuje i njegov svakodnevni jelovnik. \u201dZa ve\u010deru sam pripremio ri\u017eu koju sam skuhao kod ku\u0107e, preostali kroket iz pakiranja od dva komada koje sam platio 0,95 eura te porciju jela od pirjanog korijena \u010di\u010dka i povr\u0107a, za koju sam izdvojio 2,30 eura. Kupljene priloge dijelim na dva dijela kako bih ih mogao jesti za ru\u010dak i ve\u010deru. Kad danas idem u kupnju, sve je skuplje nego prije. Sve \u010de\u0161\u0107e mi se doga\u0111a da ne\u0161to stavim u ko\u0161aricu, a onda to<\/strong> ipak vratim na policu\u201d, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n Ispri\u010dao je i kako je tekao njegov radni vijek i \u017eivotne okolnosti. \u201dNakon zavr\u0161etka fakulteta u Tokiju zaposlio sam se u tvrtki povezanoj s nekada\u0161njim Japanskim nacionalnim \u017eeljeznicama. Budu\u0107i da sam bio najstariji sin u obitelji, pri izboru zaposlenja najva\u017enija mi je bila sigurnost. Mislio sam da tvrtka povezana s nacionalnim \u017eeljeznicama ne\u0107e propasti\u201d, prisje\u0107a se.<\/p>\n\n\n\n U toj je tvrtki proveo 25 godina, a nakon o\u010deve smrti odlu\u010dio se vratiti u rodni Iwaki kako bi se brinuo o majci koja je \u017eivjela sama. \u201dSmatrao sam da je to moja du\u017enost kao najstarijeg sina\u201d, obja\u0161njava.<\/p>\n\n\n\n Nakon povratka zaposlio se preko lokalne agencije za privremeno zapo\u0161ljavanje i sljede\u0107ih devet godina brinuo se o majci, koja je preminula 2011. godine. Tek tada je, ka\u017ee, po\u010deo sve ozbiljnije razmi\u0161ljati o vlastitoj starosti i \u017eivotu koji ga \u010deka nakon zavr\u0161etka radnog vijeka. \u201dKad sam bio mlad, uop\u0107e nisam razmi\u0161ljao o mirovini. Mislio sam da \u0107u mo\u0107i \u017eivjeti od mirovine, ali s vremenom sam po\u010deo shva\u0107ati da bi to moglo biti prili\u010dno te\u0161ko\u201d, kazao je.<\/p>\n\n\n\n Mirovina koju je primao nakon umirovljenja gotovo mu je u cijelosti odlazila na stanarinu i re\u017eije. Jedno je vrijeme bio zaokupljen kockanjem, zbog \u010dega mu je ostalo jo\u0161 ne\u0161to duga. Danas \u017eivi vrlo skromno i nastoji smanjiti sve tro\u0161kove. Uz pomo\u0107 neprofitne organizacije koja poma\u017ee starijim osobama u pronala\u017eenju smje\u0161taja, a koja mu je bila i jamac, preselio se u skroman stan s niskom mjese\u010dnom stanarinom.<\/p>\n\n\n\nKrajnje skroman jelovnik<\/h3>\n\n\n\n
Siguran posao zamijenio brigom za majku<\/h3>\n\n\n\n