\u010cini se gotovo kao san. Nakon desetlje\u0107a rada, pritisaka i u\u017eurbanog tempa, napokon dolazi mirovina. No, \u0161to kad taj san ne ispuni o\u010dekivanja? Gdje je ta bezbri\u017enost pra\u0107ena u\u017eivanjem u plodovima rada?<\/p>\n\n\n\n
Svi uvjeti mogu biti idealni; sigurna mirovina, dobro zdravlje, podr\u0161ka obitelji i prijatelja pa ipak neki umirovljenici osje\u0107aju kao da im je izmaknuto tlo pod nogama. Jedna \u010ditateljica pi\u0161e u komentarima na na\u0161im dru\u0161tvenim mre\u017eama: \u201eVe\u0107 nakon mjesec dana ushi\u0107enje je splasnulo. Sad imam dobru mirovinu, sjajnog supruga i bri\u017enu obitelj, ali nisam sretna. Utonula sam u tupilo. Znam da je problem u meni.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Iako bi mirovina trebala biti nagrada za \u017eivotni rad, za mnoge je to prijelaz u potpuno druga\u010diji svijet. Nema vi\u0161e obaveza, rokova i ciljeva. Za jedne je to blagoslov. Za osobe navikle na strukturiran \u017eivot to je nepravedna kazna.<\/p>\n\n\n\n
Osobe koje su tijekom radnog vijeka gradile uspje\u0161ne karijere u mirovini \u010desto osje\u0107aju gubitak smisla. Iskustvo, znanje, kontakti, obrazovanje, sve je to kapital koji nosimo u mirovinu. Neiskori\u0161ten mo\u017ee postati teret umjesto prednosti.<\/p>\n\n\n\n
Da odlazak u mirovinu nije za sve jednako iskustvo, pokazalo je i \u0161vedsko istra\u017eivanje na 5.913 osoba. Iako ve\u0107ini prestanak rada donosi olak\u0161anje i ve\u0107e zadovoljstvo \u017eivotom, kod ljudi koji su bili posebno vezani uz svoj posao zabilje\u017een je i ve\u0107i rizik od pogor\u0161anja mentalnog zdravlja. Ako ste desetlje\u0107ima bili netko na svom radnom mjestu, \u0161to ste sada kada tog mjesta vi\u0161e nema?<\/p>\n\n\n\n
Za\u0161to smo uop\u0107e, kao dru\u0161tvo, uvjereni da sa 65 godina trebamo prestati raditi i biti ono \u0161to jesmo? Tko je odredio da ljudi nakon 65. trebaju prestati tra\u017eiti nove \u017eivotne izazove? I na na\u0161em portalu \u010desto svjedo\u010dimo da neki ljudi ne \u017eele stati; ne zbog novca, ve\u0107 zbog potrebe za ispunjenjem i doprinosom.<\/p>\n\n\n\n
Je li to ure\u0111enje potkrovlja u prostor za goste? Sjajno! Mo\u017eda je to vrtlarenje? Odli\u010dno! Ili nastavak profesionalnog rada u mirovini? Fantasti\u010dno! Va\u017eno je prona\u0107i ne\u0161to \u0161to nas motivira i ispunjava. Sve je bolje od beskrajnog scrollanja<\/em> po dru\u0161tvenim mre\u017eama i pisanja toksi\u010dnih komentara.<\/p>\n\n\n\n Ponekad je dovoljno prona\u0107i novi izazov, nau\u010diti ne\u0161to \u0161to smo godinama odga\u0111ali ili se uklju\u010diti u \u017eivot zajednice. Nije nu\u017eno raditi velike stvari. Va\u017eno je imati razlog zbog kojeg se veselimo sutra\u0161njem danu.<\/p>\n\n\n\n Posebno je opasno kada svu svoju sre\u0107u po\u010dnemo tra\u017eiti u drugim ljudima. Primjerice, u unucima. Oni mogu biti golema radost, ali ne mogu i ne trebaju biti smisao na\u0161eg postojanja. Nije posao unuka da usre\u0107uju baku, ispunjavaju njezine dane i nadokna\u0111uju joj ono \u0161to joj nedostaje u vlastitom \u017eivotu. To je prevelik teret za dje\u010dja le\u0111a.<\/p>\n\n\n\n Unuci imaju pravo odrastati, imati svoje prijatelje, interese i \u017eivot koji se ne vrti oko bakinih emocionalnih potreba. Ako se baka osje\u0107a napu\u0161tenom svaki put kada je unuk ne nazove ili ne do\u0111e u posjet, ljubav lako postaje izvor pritiska i krivnje. Voljeti unuke zna\u010di i dopustiti im da budu djeca, a ne na\u0161i mali terapeuti i spasitelji od samo\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Isto vrijedi za odraslu djecu, supru\u017enike i prijatelje. Lijepo je kada nam drugi uljep\u0161avaju \u017eivot, ali nije po\u0161teno o\u010dekivati da ga \u017eive umjesto nas. Nitko ne mo\u017ee stalno biti dostupan i odgovarati za na\u0161e raspolo\u017eenje. Mirovina nije samo kraj jedne \u017eivotne faze; ona je prilika da se razvijete u osobu koja ste uvijek \u017eeljeli biti. Samo se treba usuditi. Nemojte kriviti druge \u0161to vas nisu usre\u0107ili, sre\u0107u morate prona\u0107i u sebi.<\/p>\n\n\n\n Takvo iskustvo s nama je podijelila i \u010ditateljica Glorija: \u201eStrahovala sam od mirovine jer sam navikla biti netko i ne\u0161to u profesionalnom smislu. Djecu sam odgojila da budu samostalna i poslala u svijet. Na trenutke sam mislila da je mirovina kraj mog \u017eivota. \u010cak sam i tugovala nekoliko mjeseci, a onda sam svjesno odlu\u010dila da moram stvoriti novi \u017eivot. Vrt, moja zbirka katusa, volontiranje i dru\u017eenje pru\u017eili su mi sre\u0107u za koju nisam ni znala da postoji. Otkrila sam i da \u0161uma lije\u010di. Samo treba iza\u0107i iz stana i usuditi se.\u201d (rmx)<\/em><\/p>\n\n\n\n\u0160to vam donosi radost?<\/h2>\n\n\n\n
Zanima nas va\u0161a pri\u010da<\/h3>\n\n\n\n