{"id":1698,"date":"2014-10-31T22:58:47","date_gmt":"2014-10-31T21:58:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=1698"},"modified":"2014-11-01T08:11:52","modified_gmt":"2014-11-01T07:11:52","slug":"kamo-idemo-nakon-smrti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2014\/10\/kamo-idemo-nakon-smrti\/","title":{"rendered":"Kamo idemo nakon smrti?"},"content":{"rendered":"

Razli\u010dite religije, mitologije i sustavi vjerovanja imaju i razli\u010dito mi\u0161ljenje o tome \u0161to se doga\u0111a poslije smrti. Prikupili smo ih na jednome mjestu i poslo\u017eili abecednim redom.<\/p>\n

Ateizam<\/h3>\n

S obzirom da se s \u201eone strane\u201c jo\u0161 nitko nije vratio da ispri\u010da svoja iskustva i da za \u017eivot poslije smrti nema ba\u0161 nikakvih dokaza, ateisti ne vjeruju u zagrobni \u017eivot. Bez obzira \u0161to je pomisao o vje\u010dnom \u017eivotu vrlo utje\u0161na, niti jedna koli\u010dina vjerovanja ne mo\u017ee ga u\u010diniti istinitim. Ateisti se stoga usredoto\u010duju na ovaj zemaljski \u017eivot, a poslije smrti na neki na\u010din i dalje \u201e\u017eive\u201c kroz svoja djela i u sje\u0107anjima svojih najmilijih. Tako\u0111er, tijelo se nakon raspadanja ponovno uklju\u010duje u prirodne procese i svi atomi koji su tvorili neko tijelo postaju dijelom nekog drugog organizma: drveta, kukca, ptice. Tako se mo\u017ee re\u0107i da je \u017eivot sam po sebi vje\u010dan, iako pojedine jedinke imaju ograni\u010deno vrijeme na zemlji.<\/p>\n

Budizam<\/h3>\n

Budisti o smrti imaju sli\u010dno mi\u0161ljenje kao i hinduisti \u010dije je vjerovanje Buddha uklju\u010dio u novu religiju koju je osnovao. U osnovi tog vjerovanja je reinkarnacija, dakle ponovno ro\u0111enje u nekom drugom tijelu. No, za razliku od hinduista, budisti ne vjeruje zapravo u vje\u010dnu du\u0161u, ve\u0107 u svojevrsni skup navika, sje\u0107anja i \u017eelja koji \u0107e se reinkarnirati u nekom novom tijelu. \u017divot u tjelesnom tijelu i za hinduiste i za budiste je zapravo negativan jer je tijelo izvor svih \u017eelja i \u017eudnji od kojih se valja osloboditi, odnosno posti\u0107i nirvanu. Kad se \u010dovjek uspije osloboditi svih \u017eudnji, ali i svih spona koje ga ve\u017eu za pro\u0161le \u017eivote te kad ne preostane vi\u0161e ni\u0161ta za daljne reinkarniranje, \u010dovjek \u0107e napokon posti\u0107i potpuno oslobo\u0111enje.<\/p>\n

Egipatska mitologija<\/h3>\n

Stari su Egip\u0107ani vjerovali u \u017eivot poslije smrti, a to vjerovanje potje\u010de iz pri\u010de o Izidi i Ozirisu koji su vladali Egiptom u samom njegovom po\u010detku. Njihov brat Set bio je ljubomoran na njih pa je skovao urotu u kojoj je Ozirisa pretvorio u krokodila ili u vodenog konja. Set je potom ubio Ozirisa i to je bio po\u010detak smrti kao takve. Oziris je postao vladar carstva mrtvih, a kad bi \u010dovjek umro, njegova bi du\u0161a odlazila u podzemni svijet Duat gdje bi mu bilo su\u0111eno. Du\u0161i bi se grijesi vagali i bila bi joj postavljena mnoga pitanja na koja je morala odgovoriti. Ako bi du\u0161a pro\u0161la na testu, mogla se \u010dak pridru\u017eiti bogu sunca Ra u njegovim nebeskim kolima kojima bi svakoga dana prolazio nebeskim svodom donose\u0107i ljudima toplinu i svjetlost. Pogrebni su rituali u starom Egiptu bili vrlo komplicirani, a sve\u0107enici su imali i posebne Knjige mrtvih \u010dije i\u0161\u010ditavanje bi pomagalo du\u0161i da \u0161to uspje\u0161nije prije\u0111e na drugu stranu. Tako\u0111er, jedan od uvjeta za sretan zagrobni \u017eivot bilo je i mumuficiranje tijela, pri \u010demu bi se unutarnji organi polagali u zasebne posude s poklopcima u obliku odre\u0111enih \u017eivotinja jer se egipatska mitologija zasniva na totemizmu, odnosno vjerovanju u svete \u017eivotinje.<\/p>\n

Gr\u010dka mitologija<\/h3>\n

U vjerovanjima starih Grka, poslije smrti \u010dovjeka nije \u010dekala niti nagrada niti kazna, ve\u0107 otu\u017eno, vje\u010dno bivanje u zagrobnom svijetu, li\u0161eno sre\u0107e, mr\u017enje i ikakvih osje\u0107aja. Prema gr\u010dkoj mitologiji vrhovni bog neba, Zeus, imao je dva brata: Posejdona, boga mora i Hada, boga podzemlja. Had je sa \u017eenom Perzefonom vladao podzemljem koje je od vanjskog svijeta bilo odijeljeno rijekom mr\u017enje, zvanom Stiks. U Hadu je bilo jo\u0161 nekoliko rijeka koje je valjalo prije\u0107i: Aheront je bila rijeka boli, Kokit rijeka jadikovanja, Flegeton rijeka vatre, Leta rijeka zaborava, Mnemozina rijeka sje\u0107anja i Eridan rijeka hladno\u0107e koju spominje i Vergilije u svojoj Eneidi. Na drugu obalu rijeke Aheront, du\u0161e bi prevozio la\u0111ar Haron, a da bi mrtva du\u0161a doista stigla na drugu stranu, stari Grci su ispod pokojnikovog jezika ili na vje\u0111e stavljali zlatnike kao pla\u0107u la\u0111aru. La\u0111ar nikada nikoga nije prevezao u drugom smjeru osim Perzefone, Orfeja i Psihe.<\/p>\n

Hinduizam<\/h3>\n

U Hinduizmu, ba\u0161 kao i u budizmu koji je iz njega nastao, vjeruje se u reinkarnaciju, tj. u ponovno ro\u0111enje u nekom drugom obli\u010dju. Du\u0161a je za hinduiste dio \u201ejive\u201c, odnosno \u201eprolaznog ja\u201c. Smrt za hinduiste nije definitivni kraj, ve\u0107 prirodni proces tijekom kojeg se “jiva” oporavlja i u novom obliku vra\u0107a natrag na zemlju. Hinduisti spaljuju svoje mrtve \u0161to predstavlja proces pro\u010di\u0161\u0107enja, a pepeo se zajedno s cvjetovima nevena ritualno posipa po rijeci Ganges, \u0161to \u0107e du\u0161i omogu\u0107iti nastavak \u017eivota. Ipak, spaljivanja su po\u0161te\u0111ena mala neokaljana djeca, invalidi jer ionako pate i jogiji koji ve\u0107 \u017eive pro\u010di\u0161\u0107eno. Tako\u0111er, ne spaljuju se ni oni koji su umrli od ugriza zmije kobre jer je to sveta \u017eivotinja. Iako hinduizam po\u0161tuje \u017eene, smatra ih inferiornima mu\u0161karcima. Takvo je stav iznjedrio i stra\u0161an obi\u010daj \u201esati\u201c, danas sre\u0107om zabranjen, da se i udovicu \u017eivu spali na loma\u010di zajedno s tijelom njezinog supruga kako bi se osigurao spas objema du\u0161ama.<\/p>\n

Islam<\/h3>\n

Islam, ba\u0161 kao i ostale dvije velike monoteisti\u010dke religije, kr\u0161\u0107anstvo i judaizam, vjeruje u zagrobni \u017eivot u kojem \u0107e dobri biti nagra\u0111eni, a zli ka\u017enjeni. Muslimani tako\u0111er vjeruju da \u0107e do\u0107i dan velikog suda kad \u0107e Alah odrediti tko je zaslu\u017eio i\u0107i u raj, a tko u pakao. Taj dan se jo\u0161 naziva Dan ustajanja, bu\u0111enja ili podijele. Uskrsnu\u0107e \u0107e po vjerovanju Muslimana biti i tjelesno jer \u0107e Alah obnoviti tijela koja su istrulila, te ih, ve\u0107 prema zasluzi, poslati u raj ili pakao i to preko mosta \u010diji \u0107e prelazak pokazati kakav je netko bio za \u017eivota: prelaze\u0107i most ne\u010dija \u0107e zla djela na vagi zvanoj \u201emizan\u201c pretegnuti i ta \u0107e se osoba strovaliti u pakao, dok \u0107e osoba koju krase dobra djela nastaviti put prema raju. Dvije su kategorije izdvojene iz ovog pravila: ratnici koji su umrli u ime Alaha izravno su zaslu\u017eili svoje mjesto u raju, dok je mjesto u paklu automatski osigurano za sve neprijatelje Islama. Muslimani vjeruju i da svaki \u010dovjek prilikom ro\u0111enja dobije \u201emeleka\u201c, svojevrsnog an\u0111ela smrti koji \u0107e u smrtnom \u010dasu do\u0107i po njegovu du\u0161u.<\/p>\n

\"\u0160to

foto: BigStock<\/p><\/div>\n

Judaizam<\/h3>\n

Judaizam je najstarija od tri velike monoteisti\u010dke religije. Zanimljivo je da \u017eidovska religijska literatura ne govori ba\u0161 puno o smrti i o tome \u0161to se doga\u0111a nakon fizi\u010dke smrti tijela. U Tori nema dijelova koji govore o uskrsnu\u0107u, pa se to smatra utjecajem iz kr\u0161\u0107anstva. No ideja o \u017eivotu nakon smrti prisutna je u judaizma ve\u0107 vi\u0161e tisu\u0107a godina, a glavna joj je karakteristika ponovno ujedinjenje s precima. \u017didovstvo se u odnosu na kr\u0161\u0107anstvo i islam znatno manje usredoto\u010duje na ono \u0161to dolazi nakon smrti i vi\u0161e pa\u017enje posve\u0107uje \u017eivotu na zemlji tijekom kojega je svaki \u010dovjek du\u017ean po\u0161tovati bo\u017eje zakone. Za razliku od ostalih religija, \u017eidovstvo smatra da \u0107e podvrgavanje bo\u017ejim zakonima donijeti spasenje svima, neovisno o tome kojem narodu i vjeri pripadaju. Tako\u0111er, judaizam dug i ispunjen \u017eivot smatra blagoslovom, nakon kojeg dolazi smrt kao prirodan proces.<\/p>\n

Kr\u0161\u0107anstvo<\/h3>\n

Kr\u0161\u0107ani vjeruju u \u017eivot poslije smrti, a kakav \u0107e on biti ovisi o tome kakvi ste bili za vrijeme zemaljskog \u017eivota. Prema kr\u0161\u0107anskom vjerovanju, poslije smrti du\u0161a napu\u0161ta tijelo i, prema zaslugama, odlazi u raj ili pakao. U raju dobrog \u010dovjeka o\u010dekuje vje\u010dna milost i u\u017eivanje u dru\u0161tvu Boga, a u paklu vje\u010dna muka i patnja u dru\u0161tvu Sotone. Svatko mo\u017ee zaslu\u017eiti ulazak u raj, bez obzira na grijeh koji je po\u010dinio, ako se prije smrti iskreno pokaje. No ako netko umre a da se nije pokajao, \u010deka ga pakao. Donedavno je postojalo i vjerovanje u \u010distili\u0161te kao mjesto gdje odlaze nekr\u0161tena djeca i one du\u0161e koje se prije smrti nisu pokajale, ali njihov grijeh nije prevelik. Tamo \u010dekaju pro\u010di\u0161\u0107enje, nakon kojeg su spremne za ulazak u raj. No, vjerovanje u \u010distili\u0161te je napu\u0161teno 2006. godine odlukom pape Benedikta XVI.<\/p>\n

Rimska mitologija<\/h3>\n

Rimska je mitologija gotovo u potpunosti preuzeta od gr\u010dke, pa su i vjerovanja o zagrobnom \u017eivotu vrlo sli\u010dna. Ba\u0161 poput gr\u010dke, i rimska je religija bila politeisti\u010dka, a svaki gr\u010dki bog imao je svog rimskog pandana. Vrhovni je bog u Rimu bio Jupiter, tako\u0111er bog oluja, groma, munje, ali i svjetla. Njegov brat zadu\u017een za podmorje bio je Neptun, a onaj koji gospodari podzemljem zvao se Pluton. Njegova \u017eena bila je Prozerpina, a Pluton ju je, ba\u0161 kao i u gr\u010dkoj mitologiji, oteo i odveo sa sobom u podzemni svijet. Pogrebni obi\u010daji staroga Rima nalagali su da svatko tko nai\u0111e na mrtvo tijelo (a tada to nije bio rijedak slu\u010daj), mora po pokojniku posipati \u0161aku zemlje. To se \u010dinilo kako bi se umilostivila pokojnikova du\u0161a, koja bi se, ako ne bi bila adekvatno ispra\u0107ena na drugi svijet, vra\u0107ala i progonila \u017eive. I u starom Rimu uz pokojnika bi se ostavljao novac kojim bi se pla\u0107ala putarina za onaj svijet.<\/p>\n

Slavenska mitologija<\/h3>\n

Zbog nepostojanja pisanih izvora, o slavenskim se vjerovanjima ne zna ba\u0161 puno, iako su neki elementi sa\u010duvani u tradiciji koja je vidljiva dobrim dijelom i danas. Za svaki dio svakodnevnog \u017eivota postojalo je nadl\u017eno bo\u017eanstvo pa je tako vrhovni bog bio Svarog ili Perun. Boginja smrti bila je Morana, \u0161to je vjerojatno povezano s praindijskom rije\u010di \u201emara\u201c \u0161to zna\u010di \u201eumrijeti\u201c. Morana je bila boginja smrti, ali i zime, ki\u0161e, hladno\u0107e i leda, a stari su Slaveni vjerovali da je kriva za sve vremenske nepogode, ali i za smrt ljudi, \u017evotinja i biljaka. Postoje razli\u010dita vjerovanja u to kako je Morana izgledala: i dok su je jedni zami\u0161ljali kao lijepu, mladu djevojku, bijele puti, crne kose i s kand\u017eama na rukama, drugi su je zami\u0161ljali kao staru, ru\u017enu babu zvanu jo\u0161 i Baba Jaga (poznata i pod imenom Baba Ruga ili Baba Zima). Morana se vozila u ljusci od jajeta ili letjela na metli, \u0161to je prijevozno sredstvo kasnije vezano uz vje\u0161tice. U pro\u0161losti je postojao obi\u010daj spaljivanja Morane, \u0161to je bio znak da se zima bli\u017ei svome kraju. Taj se obi\u010daj u nekim krajevima zadr\u017eao do danas. Tako\u0111er, s time su povezani i obi\u010daji ma\u0161karanja kako bi se otjerala zima. Ina\u010de, stari su Slaveni svoje mrtve \u0161tovali kao svojevrsna bo\u017eanstva, a taj je obi\u010daj donekle sli\u010dan onome ameri\u010dkih indijanaca. Vjerovali su da pokojnikova du\u0161a prelazi u drugi svijet koji se nalazio s druge strane velikog mora.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sve religije i sustavi vjerovanja u jednome se sla\u017eu – svi \u0107emo jednoga dana umrijeti. \u0160to se doga\u0111a poslije smrti? To je ve\u0107 posve drugo pitanje na koje nitko sa sigurno\u0161\u0107u ne mo\u017ee dati odgovor. Reinkarnacija ili zagrobni \u017eivot?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1716,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[303,66],"class_list":["post-1698","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-religija","tag-smrt"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1698","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1698"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1698\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1716"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1698"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1698"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1698"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}