Jedna od najve\u0107ih hrvatskih pjeva\u010dica s me\u0111unarodnom karijerom, Tereza Kesovija, ro\u0111ena je 3. listopada 1938. godine u Dubrovniku, a na glazbenoj sceni je punih 60 godina.<\/p>\n
Kako su sve pri\u010de o njoj ispri\u010dane, a za nabrajanje glazbenih uspjeha jednostavno nemamo vremena, izdvojili smo neke akcente iz Terezinih intervjua.<\/p>\n
Ja od toga mogu \u017eivjeti, od uspomena. A mnoge od njih su vezane uz Konavle. Uz Dubrovnik je vezan moj \u017eivot u siroma\u0161tvu, ali\u00a0 \u017eivot pun roditeljske ljubavi. Moj lijepi pape, radio je u gradskom Vodovodu, kopao kanale za polo\u017eiti cijevi do Cavtata. Koljena su mu stradala. Mene bole koljena, ja ka\u017eem –\u00a0 pape hvala ti, od tebe sam naslijedila to. On je bio po kanalima, a ja sam vukla te\u0161ke kofere po svim mogu\u0107im aerodromima po svijetu. Ali organizam ne opra\u0161ta, sve dolazi na naplatu jedan dan. (Dubrova\u010dki dnevnik, 2014.)<\/em><\/div>\n Te\u0161ka tragedija je to, nedostaje mi ta nepoznata \u017eena koja me donijela na svijet i nestala s njega. Da nema fotografija koje su mi dali dragi ljudi, jer su moje izgorjele u ratu, ne bih danas imala ni uspomenu na nju. (Jutarnji list, 2018.)<\/em><\/div>\n Ja sam zadr\u017eala jedno divno, kolegijalno i prijateljsko dru\u017eenje s Gabi Novak, koja je moja svije\u0107a, kao i ja njoj. \u010cesto se \u010dujemo, toliko \u010desto da vi\u0161e nije normalno. A \u010desto se i vidimo i onda je fenomenalna brbljaona, emotivna i opse\u017ena toliko da sam predlo\u017eila da jednu ve\u010der do\u0111e i prespava kod mene kako bi cijelu no\u0107 klafrale. (Jutarnji list, 2017.)<\/em><\/div>\n Uvijek iznova vjerujem da se u ljudima, ma kakvi god bili, krije i zrno dobrote pa zaboravljam na lo\u0161e. Imala sam bezbroj tzv. prijatelja dok je bila rasko\u0161, dok se moglo kupati u mom bazenu, blagovati za mojim stolom. Sve je tada bilo sjajno i svi su bili tu, ali kad je sve to nestalo, nekako su se ti \u2018prijatelji\u2019 raspr\u0161ili. (24 sata, 2014.)<\/em><\/div>\n To je naslje\u0111e. Uz sve te neda\u0107e koje sam spomenula, dodajte jo\u0161 sve to i 55 godina karijere. I onda meni \u0110elo napi\u0161e pjesmu \u00bb\u201cJo\u0161 se srce umorilo nije\u201c. Ka\u017eem ja njemu \u2013 srce nije, ali noge jesu. (Novi list, 2016.)<\/em><\/div>\n Jedino kad bi me netko klonirao. Kao \u0161to je Barbara Streisand napravila sa psima. Ne, ne. Ne mo\u017ee se na\u0107i netko isti. (RTL, 2018.)<\/em><\/div>\n Nakon smrti moga brata 1974. moja producentica u Francuskoj pitala me ho\u0107u li\u00a0 nastaviti tugovati ili \u0107u raditi. Rekla mi je da imam pravo tugovati, ali ako \u017eelim nastaviti raditi da moram ne\u0161to napraviti sa svojim licem. I to je bilo to. (Glorija, 2010.)<\/em><\/div>\n One su za mene \u017eivot, a \u017eivot nije broj.\u00a0(Story, 2018.)<\/em><\/div>\n \u201eNon, je ne regrrete rien\u201c, rekla bi velika Piaf u svojoj vje\u010dnoj pjesmi \u201eNe, ni za \u010dim ne \u017ealim\u201c… Mislim da, bez la\u017ene skromnosti, mogu slobodno re\u0107i da sam zadovoljna u\u010dinjenim.\u00a0(Story, 2018.)<\/em><\/div>\nO majci<\/h3>\n
O prijateljstvu<\/h3>\n
O la\u017enom prijateljstvu<\/h3>\n
O \u017eivotnoj energiji<\/h3>\n
O nasljednici<\/h3>\n
O estetskim operacijama<\/h3>\n
O godinama<\/h3>\n
O \u017eivotu<\/h3>\n