{"id":18871,"date":"2018-10-27T09:04:24","date_gmt":"2018-10-27T07:04:24","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=18871"},"modified":"2018-10-27T13:14:13","modified_gmt":"2018-10-27T11:14:13","slug":"smoje-jebem-one-sto-jedu-jastoge-a-nama-govore-da-stegnemo-kais","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2018\/10\/smoje-jebem-one-sto-jedu-jastoge-a-nama-govore-da-stegnemo-kais\/","title":{"rendered":"Smoje: Jebem ti one \u0161to jedu jastoge, a nama govore da stegnemo kai\u0161"},"content":{"rendered":"<p><em>&#8220;Neuni\u0161tivi \u0160jor Smoje! \u017diva legenda jugoslavenskog novinarstva, neponovljivi kroni\u010dar Splita i Dalmacije, Miljenko Smoje govori za Sprint o sebi, Hajduku, o barba Luki Kaliterni i trenerima &#8216;bilih&#8217;, o prijetnjama, no\u017eevima, krizi i skupo\u0107i\u2026 O tome kako je nesretan jer ne mo\u017ee \u017eivjeti kao \u0161to mu je \u017eivio otac, siroma\u0161ni ribar.&#8221; Uvodnik je to intervju s\u00a0novinarom, knji\u017eevnikom i scenaristom <strong>Miljenkom Smojom<\/strong> koji je zagreba\u010dki sportski tjednik\u00a0<strong>Sprint objavio daleke 1988. godine<\/strong>. Prilog prenosimo u cijelosti.\u00a0<\/em><\/p>\n<p>\u201eBalun i novinarstvo moj je otac oduvik smatra sumnjivim poslima. Si\u0107an se, bilo mi je 16 godina kad san igra za splitsku Nadu, a otac me, \u010dim me vidija, odma izbacija s placa. Eto, tako je on shva\u0107a balun.\u201c<\/p>\n<p>A novinarstvo? \u201eI to je njemu, siroma\u0161nom ribaru, bija sumnjiv posal. Ja ni\u0161ta ne radin, samo ne\u0161to u sobi pi\u0161en, a po\u0161tar nosi svaki \u010das pineze! Uhvati se ti posla, govorija mi je otac, radi bilo \u0161to po\u0161tenije, \u0161vercaj duhan, bilo \u0161ta, koji kurac tu pi\u0161e\u0161, svr\u0161it \u0107e\u0161 u pr\u017eunu!\u201c<\/p><div id=\"mojev-584069106\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n<p>Tako o svojim novinarskim i sportskim po\u010decima govori Miljenko Smoje, \u010dovik kojeg, kume moj, pozna cili svit, a koji osobno pozna cili Split i Dalmaciju, mada priznaje da od prijatelja ima samo dva arhitekta, jednog penzionera i Borisa Dvornika.<\/p>\n<p>Oduvik je \u0161jor Smoje volija pisat o malin judima, o malon svitu. Intervjue s velikin svitom, ka\u017ee mi, nikad nije volija. To su velike, puno va\u017ene stvari oko kojih se historija vrti, umra bi on od straja o tom pisat. A onda, za po\u0107 \u010dinit veliki intervju triba navit sat da te ujutro budi, pa se obrijat, obu\u0107 bilu ko\u0161ulju, imat fini notes u ko\u017ei i magnetofon&#8230; A on ne nosi ni jedno ni drugo.<\/p>\n<p>Pi\u0161e i govori po dalmatinski. I to od onog dana kad je, kako re\u010de jednom, bio na nekom jugoslavenskom kongresu novinara na kome su svi govorili po svom, pa si je prvi puta postavio ono svoje povijesno pitanje: \u201eKoji \u0107e nam kurac takav kongres di niko nikog ne razumi?\u201c te odlu\u010dio, kad ve\u0107 mora u\u010dit ostale na\u0161e jezike, neka i drugi u\u010de splitski. I tako je po\u010deo.<\/p>\n<p>\u0160jor Smoje, mogu li i sve ove va\u0161e be\u0161time u intervju?<\/p>\n<p>\u201eMa mogu, za\u0161to ne? Ja ne be\u0161timan zato \u0161to bi tija nekog impresionirat, nego \u0161to je to dio na\u0161eg \u017eivota. Ja san ribarsko dite i u moju ku\u0107u su se ka i u cilom Splitu \u010dinile tri stvari: jelo se, pilo i be\u0161timalo. Be\u0161tima se svuda i danas, od gu\u0161ta ili od veselja, kako kad. A \u010dim te iste ri\u010di stavi\u0161 u novine svi popizdu?!\u201c<\/p>\n<p>\u0160to se njegove najranije sportske biografije ti\u010de, napominje kako su, dok ga je mater ra\u0111ala, babicu lovili i tra\u017eili okolo po nekom sportskom plesu. Petnaestak godina kasnije bos i u podvrnutim ga\u0107ama postavio je splitski juniorski rekord na 1.000 metara, \u201eizmorija se ka pas\u201c i obe\u0107ao sebi: \u201eNikad vi\u0161e, ni za \u0161to na svitu!\u201c<\/p>\n<p>Igra je i balun, ali je bija, ka\u017ee, pla\u0161ljiv igra\u010d. Dobro je igra, ma je bija puno pla\u0161ljiv. \u201eKa zec, ka&#8230; (tra\u017ei bolju usporedbu &#8211; op. a)&#8230; eto, bija san pla\u0161ljiv ka Bi\u0107e Mladini\u0107. Dobro, dobro, ne ba\u0161 toliko&#8230;\u201c<\/p>\n<p>A onda, rekosmo, i otac je mislija o balunu ono \u0161ta je mislija. Ne mo\u017ee se ozbiljan \u010dovik bavit balunom. Taj nije \u010dak ni svoju k\u0107er, Miljenkovu sestru, tija dat nekom momku \u0161to je igra za Uskoka, sve dok se ovaj jadan nije ostavija baluna.<\/p>\n<p>U zrelijoj mu je dobi, od sve rekreacije, ostalo samo ribarenje. Danas je i to prestao, \u0161tufalo ga u \u0161ezdesetpetoj. Nikad ne\u0107e zaboravit kako se na Lastovu zapleo u neku \u017eicu \u0161to je ostala iza rata, sve tra\u017ee\u0107i neko pogodno mjesto za bacit tunj, s onim crvima u rukama&#8230;<\/p>\n<p>\u201eSav san se izranjavija, plaka san od muke, upa bidan u onu \u017eicu i nisan se moga izvadit. Pa dr\u017ein one crve i ka\u017een sam sebi ajd u pizdu materinu \u0107a ti to triba. Jo\u0161 \u0107u digod slomit nogu i krepat ka pas da me niko ne\u0107e na\u0107.\u201c<\/p>\n<p>Ina\u010de, zdravlje ga dobro slu\u017ei, osobito ljeti. To je, ka\u017ee sav raznje\u017een, njegovo doba. Sve dobro \u0161ta je napisa, sve je to bilo u ona tri luda vrila miseca kad su dani dugi, kad cvr\u010dak piva i kad se malo spava.<\/p>\n<p>\u201e\u010cim po\u010dne jesen, ja pomalo propadan&#8230; A liti! Di\u017een se u pet, \u0161est ujutro, popijen dvi kafe, zapalin, pa pi\u0161en do devet. Nekad san popija i tri, \u010detiri konjaka, a sad mi jetra ne dozvoljava. Posli obida \u010ditan, malo spavan, a kad je vanka vru\u0107e dok sunce ne za\u0111e opet pi\u0161en, \u0161to \u0107u drugo \u010dinit? Skupi se tako deset kartica na dan, sedamdesetak tjedno. Tako je to danas. Prije? Eh, prije san ganja kurbe, trka za \u017eenskadi, pola vrimena ode na njih, pola na pisanje. Dok si mlad rasipa\u0161 energiju na avanture, na jebivjetrarenje, na ribarenje, na sva\u0161ta&#8230;<\/p>\n<p>Danas mi se \u010dini, kad se ne vidin u novinama, kao da san ve\u0107 mrtav. U penziji san, a eto, pi\u0161en i dalje, puno pi\u0161en. I dok me glava bude slu\u017eila ja \u0107u pisat. Ja ne mogu shvatit, recimo, igra\u010da koji svr\u0161i karijeru pa vi\u0161e nikad ne do\u0111e na plac, glumca koji ode u penziju pa vi\u0161e ne svrati u kazali\u0161te.\u201c<\/p>\n<p>Zamisli se malo i lice mu se smrkne.<\/p>\n<p>\u201eA i ova na\u0161a situacija naprosto provocira \u010dovika da pi\u0161e, da progovori. Danas triba bit velik kurbin sin pa mu\u010dat i ne reagirat na sve to \u0161to se oko nas doga\u0111a.\u201c<\/p>\n<p>Zbog nekih ste antinacionalisti\u010dkih \u010dlanaka (uz ostalo i o divljanju na utakmicama i stadionu) imali poprili\u010dno neugodnosti, zar ne?<\/p>\n<p>\u201eIma san, kako ne. Pritili mi no\u017eevima, nazivali telefonom u svaku uru, pri\u010dali mi pizdarije. &#8216;Zaklat \u0107emo te, ubit \u0107emo te kad do\u0111emo na vlast!&#8217;, tako su pritili. A jedan mi je reka: &#8216;Kad mi do\u0111emo na vlast, ne\u0107e\u0161 vi\u0161e pisat svoje komentare, pisat \u0107e\u0161 izvje\u0161taje s tr\u017enice!&#8217; E, to mi je bilo najdra\u017ee. Ovi me ipak ne\u0107e ubit, a oni drugi bi me zaklali&#8230;\u201c<\/p>\n<h3>Ne mogu gledat taj jad<\/h3>\n<p>O balunu je dosta pisao i pi\u0161e. Premda mu na pjaci mnogi ka\u017eu, onako u ljutnji ili \u0161ali: \u201eBarba Smoje, vi ste jedan pametan \u010dovik, ma se ne razumite u balun!\u201c Pri\u010dao mi kako je jednom gledao nogometnu utakmicu mom\u010dadi Brela i Supetra. Pa se igra\u010di potukli.<\/p>\n<p>\u201ePotu\u010du se oni, a ja in ka\u017een: &#8216;Ma \u0161to se tu\u010dete?! Igrajte da se zabavite, jebe van se tko \u0107e pobijedit. Ispecite posli janjca i proveselite se, u\u017eivajte&#8230;&#8217; i tako ja govorin njima, a znan i san kad bi igra na karte i kad bi mi partner falija, najradije bi ga \u0161akon u glavu, tako je to&#8230; a kritikujen onoga malog od osamnaest godina.\u201c<\/p>\n<p>Kad je o balunu rije\u010d, uvijek ka\u017ee da mu je najvi\u0161e \u017eao \u0161to o barba Luki Kaliterni nije napisao knjigu.<\/p>\n<p>\u201eZna sam ga u du\u0161u, puno puta mi se ispovidija. Bija je on veliki me\u0161tar baluna, veliki me\u0161tar. I volija je balun, sve je ocjenjiva kroz balun. Eto, Boris Dvornik je posta velik glumac, ali ga je barba Luka uvik gleda ka ti\u0107a \u0161to je igra u pionirima Hajduka. I govorija: &#8216;Griota je judi, propa je velik igra\u010d, propa je \u010dovik, posta neki pizdunski glumac, a moga je bit balunjer.&#8217; I za Ratu Tvrdi\u0107a je sli\u010dno govorija, moga je, ka\u017ee, postat veliki igra\u010d baluna&#8230;\u201c<\/p>\n<p>Poznata je ona barba Lukina: Ne daje gol igra\u010d, igra daje gol&#8230;<\/p>\n<p>\u201eIli ona: ne igra samo oni \u010dovik \u0161to ima balun, igra i onaj \u0161to ga nima! I pri\u010dao tako barba Luka svojim Spli\u0107anima o balunu (&#8216;Spli\u0107ani ni do danas nisu shvatili \u0161ta je balun!&#8217; govorija je) pa ponovio tu svoju maksimu kako ne igra igra\u010d koji ima balun&#8230; a upravo tada do\u0111e neki pas i po\u010dne pi\u0161at pod murvom. A jedan izvali: &#8216;Je li, barba Luka, ispada da ne pi\u0161a onaj \u0161to tamo pi\u0161a, nego mi \u0161to ga gledamo, ha?!&#8217;\u201c<\/p>\n<p>Mnogo je sli\u010dnih anegdota, zar ne?<\/p>\n<p>\u201eUh! Jednom tako gremo skupa barba Luka, ja i Bi\u0107e. Bi\u0107e je ba\u0161 ferma igrat. I re\u010de on barba Luki: &#8216;Ovu ste ko\u0161ulju kupili kad smo bili u Parizu.&#8217; &#8216;Jesam, moj Bi\u0107e.&#8217; A Bi\u0107e opet: &#8216;Ovu ste jaketu kupili u Adelaideu.&#8217; &#8216;Jesam, moj Bi\u0107e.&#8217; I kad je Bi\u0107e tako naredao dosta toga, re\u010de mu barba Luka: &#8216;Moj Bi\u0107e, ima\u0161 dobru memoriju, ma nima\u0161 selekciju. Pamti\u0161 pizdarije, a bitne stvari zaboravlja\u0161.&#8217; Ili ona kad je barba Luka pao priko coketa na brodu. Kako vi re\u010dete coket? E, priko praga, onog visokog da voda ne ulazi u kabinu. I smije mu se Bi\u0107e, a barba Luka \u0107e: &#8216;\u0160to se smije\u0161. Nisan ja kriv nego Jadrolinija. Digli su coket dva centimetra a meni nisu rekli. Ja san diga nogu taman koliko je tribalo, da ne tro\u0161in suvi\u0161e energije, a oni digli coket!&#8217;\u201c<\/p>\n<p>Poznavali ste sve trenere Hajduka?<\/p>\n<p>\u201eJesan, sve osim Vucova, njega nisan ima prilike upoznat. Najlip\u0161i balun igra se za vrime Lu\u0161tice. E, Hajduk je tada igra jednu lipu pismu od baluna, pismu, razumi\u0161? Ben\u010di\u0107 je bija pegulast trener, najpegulastiji trener \u010da ga je Hajduk ikad ima. Stra\u0161an utisak na mene je ostavija Zebec, mo\u017eda najve\u0107i trener \u0161to se ikad pojavija u Splitu. Germanski duh, red, disciplina, sve je htio imati u rukama, u sve se petljao, udarija je jak pe\u010dat Hajduku. Zabranija je alkohol, uveo modernu ishranu, zabranija da se jede fa\u017eol prije utakmice.\u201c<\/p>\n<p>Ivi\u0107?<\/p>\n<p>\u201eEh, cili Split je mislija da san ja bija kontra Ivi\u0107a. A nisan. Ivi\u0107 je do\u0161a u Split trenirat Hajduka a da nikad prije toga nije ni vidija veliku utakmicu. On je tek kasnije posta velik trener. Ima je najve\u0107u mom\u010dad na svitu, mom\u010dad koja se mogla \u0161etat Evropom: Buljan, Peruzovi\u0107, Holcer, \u0160urjak, \u017dungul, Mu\u017eini\u0107, Jerkovi\u0107&#8230; a s tom je mom\u010dadi jedva, u gol-razliku, osvaja prvenstvo Jugoslavije.\u201c<\/p>\n<p>Jo\u0161 ste navija\u010d Hajduka?<\/p>\n<p>\u201eJa san toliki navija\u010d da vi\u0161e ne gren na utakmice. Ne mogu vi\u0161e gledat taj jad, ne mogu. Boli me kad Hajduk izgubi, a ne mogu ba\u0161 posli svake utakmice patit. Jer, ja san ti stra\u0161ni lokalpatriota, priznajen. Da klinci igraju na franje, na klikere, ja bi za svojin Spli\u0107anima patija i navija da tu\u010dedu, razumi\u0161?\u201c<\/p>\n<p>Ne odlazite vi\u0161e u Hajduka?<\/p>\n<p>\u201ePrije san dolazija \u010desto, s Bi\u0107on san bija svaki dan, popri\u010da malo, popija kafu. U ovim novim prostorijama bio sam dosad samo dva puta, tamo se skoro izgubim. Mnogi vi\u0161e ne dolaze. A mo\u017eda je tako i bolje. Di bi Hajduk zavr\u0161ija kad bi svi njegovi biv\u0161i igra\u010di i \u010dlanovi uprave dolazili dilit ricete. Ne treba svatko vje\u010dno polagati pravo na klub, ne mo\u017ee se vi\u0161e re\u0107i: &#8216;Mi smo davali pineze, mi smo se tukli za Hajduka, mi smo kupovali suce i tukli ih&#8230;&#8217;\u201c<\/p>\n<h3>Kriza mi do\u0161la ka Gospa<\/h3>\n<p>\u0160jor Smoje, imate li neku svoju \u017eivotnu filozofiju?<\/p>\n<p>\u201eVidi\u0161, ja uvik ka\u017een da \u010dovik mora simplificirat \u017eivot, pojednostavnit ga do krajnjih granica. Ja san ribarsko dite, ja ne volin ni\u0161ta posjedovat. Kod mojih je u ku\u0107i odavno bila jednostavna filozofija: ima\u0161 ist, ima\u0161 pit, pa ako ima\u0161 jo\u0161 i pu\u0161it, \u0161to ti fali!? I uvik kad san ima \u0161to ist, pit i pu\u0161it mislija san &#8211; ne triba mi vi\u0161e. Pa, ako uz sve to padne jo\u0161 i kakva \u017eenska, \u0161to ti vi\u0161e triba? Uvik san govorija: bla\u017eeni svaki dinar kojeg su mi izlili konobari i \u017eene. Meni je ova kriza do\u0161la ka Gospa. Malo me disciplinirala.\u201c<\/p>\n<p>I kako je podnosite? Mislim, ne disciplinu, nego krizu?<\/p>\n<p>\u201eDa mi je samo \u017eivit kako je \u017eivija moj otac. On je bija siroma\u0161ni ribar, svakog je dana odlazija u konobu na ribe i vino ujutro i uve\u010der. A ja to ne moren! Niman pinezi!\u201c<\/p>\n<p>Molim?!<\/p>\n<p>\u201eNiman pineze, nemam para! Dobro, imam penziju oko 60 milijuna, od Slobodne Dalmacije dobijen jo\u0161 sto, sto i dvadeset, a to sve skupa nije mi dosta ako ho\u0107u ka \u010dovik uve\u010der sa \u017eenom iza\u0107 i ve\u010derat. Pazi, ja \u010detrdeset godin nisan ve\u010derava doma, uvik san i\u0161a vanka, u restorane. \u010cetrdeset godin! Danas ne mogu, preskupo mi. Boca vina dva milijuna. A ja popijen dvi boce, ja san ribarsko dite, pijen vino ka vodu. A jo\u0161 ako ho\u0107e\u0161 ne\u0161to pojist&#8230;\u201c<\/p>\n<p>Za\u0161uti na trenutak, kao da ho\u0107e razmislit treba li re\u0107i ono \u0161to mu je na vrhu jezika.<\/p>\n<p>\u201ePazi, molim te, napi\u0161i jo\u0161 ovo. Tija bi \u017eivit jednostavnim, normalnim \u017eivotom. A jeben ti ja Gospu ako ne mogu tako \u017eivit, ja koji san u \u017eivotu radija po 16 sati dnevno! I jeben ti ja one \u0161to jedu kavijare i jastoge, a nama govoridu kako tribamo stezat kai\u0161e. Komu oni to la\u017eu? Ja bi tija \u017eivit ka moj otac, siroma\u0161ni ribar, a on je, Gospe ti, \u017eivija bolje od mene&#8230;\u201c<\/p>\n<p><em>\/Vlatko Mi\u0161kovi\u0107 \/Sprint, lipanj 1988. \/ Yugopapir\/<\/em><\/p>\n<div id=\"mojev-1295915517\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Tija bi \u017eivit jednostavnim, normalnim \u017eivotom. A jeben ti ja Gospu ako ne mogu tako \u017eivit, ja koji san u \u017eivotu radija po 16 sati dnevno! I jeben ti ja one \u0161to jedu kavijare i jastoge, a nama govoridu kako tribamo stezat kai\u0161e. Komu oni to la\u017eu? Ja bi tija \u017eivit ka moj otac, siroma\u0161ni ribar, a on je, Gospe ti, \u017eivija bolje od mene&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":15854,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[188,591,328,143],"class_list":["post-18871","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-jugoslavija","tag-miljenko-smoje","tag-retro","tag-split"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18871","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=18871"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18871\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/15854"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=18871"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=18871"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=18871"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}