{"id":18935,"date":"2018-10-30T14:31:43","date_gmt":"2018-10-30T13:31:43","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=18935"},"modified":"2019-04-17T17:46:45","modified_gmt":"2019-04-17T15:46:45","slug":"bake-nam-se-zale-da-im-je-naporno-cuvati-unuke-i-da-im-treba-odmor","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2018\/10\/bake-nam-se-zale-da-im-je-naporno-cuvati-unuke-i-da-im-treba-odmor\/","title":{"rendered":"Bake nam se \u017eale da im je naporno \u010duvati unuke i da im treba odmor"},"content":{"rendered":"

Nakon priloga o baki koja se pita je li sebi\u010dna<\/a> zato \u0161to ne \u017eeli biti dadilja svojoj unuci, dobili smo cijeli niz pisama \u010ditateljica koje su opisale svoja iskustva. Rije\u010d je o \u010ditateljicama koje nisu htjele svoj komentar ostaviti na na\u0161oj Facebook stranici pa \u0107emo ih objaviti anonimno.<\/p>\n

<\/p>\n

Kako re\u0107i da mi treba par dana odmora?<\/h3>\n

Oti\u0161la sam u mirovinu 2004. godine. Imam tri o\u017eenjena sina i petero unu\u010dadi. Svih petero sam \u010duvala. I danas \u010duvam \u010detvero njih. Do\u010dekujem iz \u0161kole, pripremam ru\u010dak, ponekad odvedem lije\u010dniku. Ne mogu reci da nije bilo te\u0161kih trenutaka, jer dvoje malih od \u0161est mjeseci \u010duvati nije nimalo lako. Uspjela sam uz pomo\u0107 mu\u017ea koji je tako\u0111er u mirovini. Uz \u010duvanje unuka radimo i u vrtu, na njivi ili vo\u0107njaku, zavisi od vremena i potrebe. Djeca nam tako\u0111er poma\u017eu, kad mogu.<\/p>\n

Problem nastane kad po\u017eelim oti\u0107i prijateljici ili s mu\u017eem na more. Kako djeci re\u0107i da mi treba par dana mira? Nikad nisam do\u017eivjela da su rekli ne\u0161to ili komentirali, ali ja se osje\u0107am nelagodno i treba mi par dana da skupim hrabrosti za re\u0107i snahama da bi njihove majke trebale usko\u010diti. Svaki put razmi\u0161ljam da mo\u017eda nisam trebala uzeti te slobodne dane.<\/p>\n

Ne znam je li to normalno, ali i ja sam radila i moju djecu je odgojila moja svekrva. Nikad se nije \u017ealila, nikada nije rekla da joj je te\u0161ko, nikada tra\u017eila vrijeme za sebe. Mo\u017eda je i to razlog za\u0161to prigovaram sebi za svoje slobodno vrijeme. Moram napomenuti da imam super odnos sa svojom djecom i svojim snahama.<\/div>\n

<\/p>\n

Bilo mi je te\u0161ko, ali isplatilo se<\/h3>\n

\u017divim u velikom gradu. Umirovljena sam ekonomistica. Imala sam karijeru uz brigu o obitelji. E onda sam rekla “dosta”. Penziju sam do\u010dekala s 56 godina i ve\u0107 sam imala unu\u010dad. Sama sam se ponudila da ih \u010duvam i tako sam dvije godine svako jutro ustajala u 6 sati i i\u0161la do mojih pili\u0107a. Naravno, uz sve to vodila sam brigu i o ostalim uku\u0107anima.<\/p>\n

Je li bilo te\u0161ko? Je. Jesam li u\u017eivala? Jesam. Bi li to ponovila? Bih. Najkra\u0107e re\u010deno: svaki dan sam se smijala, mirisala sam na te dje\u010dje snove, igrala se i naravno pravila za njih hranu da \u0161to zdravije jedu. Njihovi roditelji nisu o\u010dekivali od mene da i njima napravim ru\u010dak, pospremam po ku\u0107i. Dogovor je bio – kako ostave, tako \u0107e i na\u0107i.<\/p>\n

Bilo je dana kada mi je bilo te\u0161ko i kada sam htjela ostati kod ku\u0107e pa dalje lagano. Ali \u0161to je to u odnosu na bliskost koja se razvila sa mojim unucima?<\/div>\n

<\/p>\n

Naporno mi je<\/h3>\n

Baka sam troje unu\u010dadi. Jedno je \u0161kolarac. Moje snahe \u017earko \u017eele da ja svo svoje slobodno vrijeme provodim s unucima. Ina\u010de sam i zaposlena. S obzirom da vozim i dolazim prva s posla, one \u017eele da idem u vrti\u0107 po dvoje unu\u010dadi, a kasnije i u \u0161kolu po tre\u0107e.\u00a0Oslobodile bi one mene dva dana u tjednu, a ostalo da su one slobodne.<\/p>\n

Imam i bolesnog mu\u017ea u mirovini. Kad do\u0111em ku\u0107i, vjerujte mi, ne znam \u0161to i gdje bi prije. Ponekad skuham i ru\u010dak za sve, a svaki dan kuham za sebe i mu\u017ea. Sve mi je to sve vi\u0161e i vi\u0161e naporno, a sinovi vjeruju da bi mi bilo dosadno da ne brinem o unucima. Ja vi\u0161e ne mogu i ne \u017eelim. \u017delim da mi bude dosadno, iako kraj mu\u017ea nema \u0161anse. Ina\u010de sam svoje sinove sama podigla. Mu\u017e je bio terenac i nisam imala nikoga. Za\u0161to se danas toliko oslanjaju na bake?<\/div>\n

<\/p>\n

Nagovorila sam k\u0107er da se s unukom preseli k meni<\/h3>\n

Imam 66 godina, fakultetski sam obrazovana. \u017divim\u00a0 u velikom gradu, sama u svojoj ku\u0107i za koju sam godinama naporno radila,\u00a0 uz redovan posao i honorarne poslove. Imam puno hobija kojima sam se htjela intenzivno posvetiti kada kona\u010dno odem u mirovinu. Svoju djecu sam bila prisiljena voditi u jaslice, a kasnije u vrti\u0107, jer su moji roditelji \u017eivjeli u drugom gradu. Svekrva nije htjela pomo\u0107i niti malo iako je svakodnevno dolazila kod mene na ru\u010dak i stalno zanovijetala. Do\u017eivljavala sam ju kao najsebi\u010dnijeg bezosje\u0107ajnog monstruma, ali radi supruga i mira u ku\u0107i tolerirala. Zbog \u010destih oboljevanja djece sam \u010desto morala biti na bolovanju, \u0161to se je znatno odrazilo na profesionalnom planu.<\/p>\n

Nisam niti trenutka dvojila kad me je k\u0107er zamolila da preuzmem brigu o unuku kad joj je istekao porodiljni dopust. Prvih par mjeseci sam se dizala u 4 kako bih na vrijeme stigla na drugi dio grada. Ta putovanja su me u\u017easno dodatno iscrpljivala. Mo\u017eda je malo sebi\u010dno od mene, ali nagovorila sam k\u0107er da sa malenim preko tjedna \u017eivi\u00a0 kod mene jer zet radi u drugom gradu i dolazi samo vikendom. Sada mi je puno lak\u0161e, ali ipak jedva \u010dekam vikend da napunim baterije za slijede\u0107i tjedan.<\/p>\n

Mislim da su prve tri godine odrastanja u toplini doma uz maksimalnu posve\u0107enost njezi, prehrani i odgoju i suvi\u0161e va\u017eni da bih sada razmi\u0161ljala o svojim hobijima i komoditetu. Za razliku od moje djece koja su svako malo imale anginu, pa \u010dak i virusnu upalu plu\u0107a, uz ostale bolesti koje bi pokupile u jaslicama, moj unuk do sada (uskoro \u0107e 2 godine) nije imao nikakvih zdravstvenih problema, lijepo napreduje i to mi je najve\u0107a nagrada.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako djeci re\u0107i da mi treba par dana? Nikad nisam do\u017eivjela da su rekli ne\u0161to ili komentirali, ali ja se osje\u0107am nelagodno i treba mi par dana da skupim hrabrosti za re\u0107i snahama da bi njihove majke trebale usko\u010diti. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":12010,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[979,198,318],"class_list":["post-18935","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-bake","tag-obitelj","tag-unuci"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18935","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=18935"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18935\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/12010"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=18935"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=18935"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=18935"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}