{"id":19338,"date":"2018-11-15T09:26:15","date_gmt":"2018-11-15T08:26:15","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=19338"},"modified":"2018-11-15T09:28:31","modified_gmt":"2018-11-15T08:28:31","slug":"droga-i-seks-u-socijalizmu-zivot-zlatnih-omladinaca-u-zagrebu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2018\/11\/droga-i-seks-u-socijalizmu-zivot-zlatnih-omladinaca-u-zagrebu\/","title":{"rendered":"Droga i seks u socijalizmu: \u017divot zlatnih omladinaca u Zagrebu"},"content":{"rendered":"

“Spavaju do jedanaest sati, zatim se pro\u0161e\u0107u do Trga Republike i tu u jednoj od kafeterija popiju dugu ili kratku kavicu. Na Zdencu \u017eivota zadr\u017ee se sat-dva, stignu u svoj hram slobode, kavanu Opera. Ima i drugih “hramova”. Na primjer, D\u017eamfa (slasti\u010darnica u Nikoli\u0107evoj), vila Rebar, dvorac Brezovica itd., i svaki je od njih gotovo uvijek u odre\u0111enom vremenu pun”, pisao je o \u017eivotu privilegiranih omladinaca zagreba\u010dki “Vjesnik u srijedu” daleke 1969. godine<\/strong>.<\/p>\n

Prosjede tako nekoliko sati, obi\u010dno do 15 po podne, a zatim odlaze ku\u0107i na ru\u010dak, jer se tatica tada vra\u0107a s posla i nema smisla da bez svog sineka, ili k\u0107erkice, ru\u010da. Nisu dugo unutar tog zatvorskog, \u010detvorozidnog prostora. U 17 sati ve\u0107 su ponovo vani i – ku\u0107i se vra\u0107aju kako tko i kako kada, ali naj\u010de\u0161\u0107e zadnjim tramvajem.<\/p>\n

U modi, i ne samo u njoj, poku\u0161avaju se \u0161to vi\u0161e pribli\u017eiti nekim zapadnim vr\u0161njacima. Uske prugaste hla\u010de, ko\u0161ulje vatrenih boja usko pripijene uz tijelo, odijela u obliku vojni\u010dkih uniformi, specijalne cipele, haljine prema kojima obi\u010dan mini izgleda kao toaleta, duga haljina, prozirne bluze, prugaste \u010darape – ukratko, beat<\/em> i mini moda.<\/p>\n

Crni ima gustu bradu i brkove. Ostali nose ili dugu kosu, ili samo “\u0161armantnu” bradicu. Jedino je \u0160panga uredno po\u0161i\u0161an, ali to je nadoknadio zaliscima na kojima bi mu pozavidio gotovo svaki austrougarski oficir …<\/p>\n

Gotovo se svi sla\u017eu da nikad mlada generacija nije nastupila tako bu\u010dno i provokantno kao danas. Zapanjuje svijet svojim pona\u0161anjem, odijevanjem, razgovorima i postupcima ru\u0161i sve zakone estetike starijih. \u0160okirani, stariji joj zamjeraju apoliti\u010dnost, bezidejnost, skepticizam, nihilizam, pa \u010dak i bakunjinizam. \u010cinjenica je, me\u0111utim, da je dana\u0161nja mlada generacija vrlo “slojevita”. Iako su svi oni djeca na\u0161ega, dana\u0161njeg svijeta – razlike me\u0111u mladima nevjerovatno su velike.\u00a0Oni o kojima danas pi\u0161emo mo\u017eda su samo iznimka, a mo\u017eda i nisu. Ovisi o tome kako ih promatramo.<\/p>\n

U Indiju – zbog droge!<\/h3>\n

Sjede non\u0161alantno, zavaljeni u bijele stolice na terasi Opere i pri\u010daju o sebi.\u00a0 \u010cini se da je Nera u ovom dru\u0161tvu ipak bila najslobodnija. “Ajde, dru\u0161tvo, recite “frendu” nekaj o sebi! \u010covek nas lepo pita, pa je red da mu i odgovorimo, Kaj ne, mo\u017eemo “spikati” o svemu?” Pri tom je glavu okrenula k meni, i kad sam potvrdno kimnuo glavom, progovorio je Crni: “Pa, sastajemo se ovdje gotovo svaki dan, od 11 do 14, i po podne od 19 do 21 sat. Ovdje nam je dobro. Vlada puna sloboda. Iako smo u centru grada, sami smo. Uvijek smo u \u0161kvadri. \u010ckame (djevojke), ako nisu s nama, sjede preko puta u svojoj grupi.”<\/p>\n

Rekli ste da tu, na terasi, vlada sloboda. Kakva sloboda? “Sloboda, zna\u0161 kaj je sloboda. Nema drmatora mira. Mi nikoga ne \u0161ljivimo, a nitko ne \u0161ljivi ni nas kad, na primjer, u\u017eivamo u gledanju onoga \u0161to ostaje na svjetlu dana kad \u017eenske u fantabluzi\u010dnim (stra\u0161no kratkim) mini-suknjama lijepo prebace nogu preko noge.”<\/p>\n

Ovamo dolazi uglavnom “motorizirana” mla\u0111arija. Po\u017eeljno je da na kolima stoji marka Mini Cooper, Austin, MG, Triumph ili sli\u010dno. Mor\u017e: “To\u010dno je da nas stvari sa Zapada privla\u010de kao magnet. Pu\u0161imo Kent, Pall Mall, Lucky Strike, a \u017eenske \u010ditaju neke \u017eenske \u010dasopise kao Grazia, Elle, Bazar…”<\/p>\n

O \u010demu naj\u010de\u0161\u0107e razgovarate?\u00a0Momci: “O ma\u010dkama, zatim o automobilima, pop-muzici, tu i tamo o politici, pomalo filozofiramo.”\u00a0Djevojke: “O momcima, modi, muzici, o intimnim avanturicama.”<\/p>\n

Svi su se slo\u017eili da najvi\u0161e u\u017eivaju u putovanju. Momci bi svi \u017eeljeli u Indiju, dok djevojke vi\u0161e privla\u010di Zapad. Nera: “San su mi sportska kola. Da ih imam, putovala bih po svijetu. Kamo? Pa u Englesku, Francusku, Skandinaviju… Posjetila bih sve klubove, sva mjesta gdje se skupljaju mladi ljudi. Svakako bih htjela vidjeti Beatlese i Rolling Stonese.”<\/p>\n

Za\u0161to bi mladi\u0107i ba\u0161 u Indiju? \u010cemu te pri\u010de da bi htjeli studirati indologiju? Zbog droge – reko\u0161e. “Tamo se slobodno u\u017eiva i poslije se “haj” osje\u0107a\u0161”, objasnio je Bon\u010da, koji, \u010dini se, financijski jedini stoji lo\u0161e. Nema cipela pa hoda bos. Me\u0111utim, kasnije sam shvatio da je to samo jedan njegov hipi-\u0161tos, jer je nedugo zatim iz d\u017eepa izvadio kutiju Pall Malla, koja, uzgred re\u010deno, stoji oko 9 novih dinara.<\/p>\n

Uzimate li je i vi? “Ne svi. Neki su samo poku\u0161ali i zatim odustali, a nekima je to, kako se ka\u017ee, u\u0161lo u krv. Nabavljamo je od stranaca, od bitnika. Donedavno je veza bio Kinez, ali \u0161to se s njim dogodilo, vjerojatno znate. Uostalom, veza nije ni potrebna. O\u010di narkomana dovoljno govore i one su najbolji posrednik pri sklapanju poznanstava s pravim ljudima. Pu\u0161imo ha\u0161i\u0161, LSD rje\u0111e, jer se te\u017ee nabavlja. Kad nemamo, uzimamo one stvari koje su prona\u0161li Beogra\u0111ani. Pravimo i dinamit-koktele.”<\/p>\n

Vi ste, dakle obi\u010dni narkomani? “Ne, nismo. Znamo da to \u010dudno zvu\u010di, ali sve to radimo iz dosade. Isto tako iz \u010diste dosade lu\u0111a\u010dki jurimo, po ulicama, da gume \u0161kripe sve u \u0161esnaest, ali i to je ve\u0107 pomalo dosadno. Zamislite ovo: nama je ve\u0107 i dosada postala dosadna. Zar to nije funny<\/em>\u00a0(smije\u0161no)?”<\/p>\n

Slu\u0161ao sam mnogo o va\u0161im \u017eurovima. Mnogi tvrde da u tome mo\u017eda i vodite u cijeloj Evropi?\u00a0 “\u010cuj, tulumi su ti nekaj posebno. Kolima pokupimo ma\u010dke i onda u stan, jasno ak su starci na vikendu. Igramo ‘tratin\u010dicu na fla\u0161u’, Hay King George. Hay King George ti je nekaj specijalno. Sjedne se oko stola, zavrti se fla\u0161a i onaj prema kome je okrenut grli\u0107 izvodi scenu svla\u010denja. Pobjednik je onaj tko ostane obu\u010den.”<\/p>\n

Nera je primijetila da je sada u modi mu\u0161ki striptiz i to uz muziku Raya Charlesa. “To ti je ravnopravnost. Za\u0161to da samo djevojke to \u010dine?”\u00a0Bosonogi mladi\u0107, na pitanje da li samo tulumare i prave pono\u0107ne seanse odgovara: “Ne, poslije 21 sat odlazimo iz Opere, svratimo se u Tavernu, Kor\u010dulu, \u010doporativno lunjamo gradom. Kad nam dosadi, kolima sko\u010dimo u Zagorje. Sad je vrlo moderno i\u0107i u Sutlanske toplice. Tam je nekakva \u0161pilja, pa se kupamo. Kako? Goli, naravno. Kad je dobra \u0161kvadra, kaj se ima\u0161 sramiti. Ne, omjer nije 1:1. Ma\u010dkih ima manje, ali to ne smeta, zar ne, de\u010dki?”\u00a0Ovaj put smijeh je bio dokaz da bosonogi govori istinu.<\/p>\n

“Free love”<\/h3>\n

Rekoh im, sje\u0107aju\u0107i se jedne izreke: “Kazati istinu – to je revolucionarno!”, misle\u0107i pri tom na istinu i revolucionarnost. “Rekli smo ti sve to, jer, valjda, ima\u0161 mozga pa nebu\u0161 sve to i napisal. A revolucionarnost? Mi smo papifisti. Ni\u0161 nas ne dira. Nismo izop\u0107eni iz dru\u0161tva i ne mrzimo ga, samo – neka svatko gleda svoj posao.”<\/p>\n

Recite \u0161to za vas zapravo zna\u010di rije\u010d demokracija? Crni: “Htio bih da sjednem gdje mi se prohtije, recimo na sredinu ulice i da na mene nitko ne obra\u0107a pa\u017enju.”\u00a0\u017duta: “To je sjesti ispred Opere i pu\u0161iti, a da to nikoga ne dira.”<\/p>\n

Za Rusellov sud u Stockholmu \u010dula su samo dvojica: bosonogi, koji se nedavno vratio iz \u0160vedske, i jedan student Filozofskoga fakulteta. “Free love” (slobodna ljubav) za njih je potpuno normalna. Nera: “To je fina stvar. Samo mislim da mi nismo jo\u0161 za to. Skandinavci da, ali, mi nikako ne. Zaostali smo jo\u0161 za tim, kao, uostalom, i za svim onim \u0161to je na Zapadu u centru pa\u017enje mladih ljudi. Za brak jesam, ali tek poslije tih ludih godina. \u017deljela bih ‘brak u trapericama’.”\u00a0Pitam je \u0161to je to, i Nera odmah obja\u0161njava! “Vidi\u0161, to ti je ovako: i dalje s mu\u017eem na \u010dagu (ples), u Operu, na tulum…”<\/p>\n

Zar i iste igre? “Da, ali to ovisi o partneru.”<\/p>\n

Kad smo ve\u0107 kod partnera, recite mi, djevojke, kakve mu\u0161karce volite? “Lijepa ru\u017eno\u0107a, zna\u0161 kaj je to? To je Belmondo, Eddie Constantine. Volimo grube tipove koji su opet u ljubavi nje\u017eni, ali, za ime bo\u017eje, papu\u010dare ne. Od na\u0161ih nam se svi\u0111aju Relja Ba\u0161i\u0107, Bekim Fehmiu i Lado Leskovar.”<\/p>\n

Bje\u017eite li \u010desto od ispraznosti ovog \u017eivota? “Da, puno putujemo. Crni i njegova \u0161kvadra u Beograd, ostali na more, u Sloveniju, u Italiju. Iz Italije, uglavnom, donosimo modne novosti, ili ludosti, ako ho\u0107ete. Vjerujem da bismo poludjeli da smo uvijek na jednom mjestu.”<\/p>\n

A sutra, zar za vas sutra ne postoji? “Ne. Postoji samo danas. Drugo je neva\u017eno. Mi smo i egzistencijalisti, i hedonisti i epikurejci. Mi smo sve, ali ujedno i jedno veliko NI\u0160TA. Da mi vladamo, bio bi mir, nitko se ni na koga ne bi osvrtao, sve bi bilo dopu\u0161teno, a to bi ipak bilo lo\u0161e. Kod nas nema dinamike, a \u010dovjek treba da bude dinami\u010dan, nama je dosadno, a i to je lo\u0161e. Prema tome, ne predstavljamo zaista ni\u0161ta \u0161to bi bilo vrijedno spomena. Onim pubertetskim glupanima, koji u nama gledaju idole, okre\u0107emo le\u0111a. Zbilja nas iznena\u0111uje to \u0161to oni u na\u0161oj NI\u0160TICI vide NE\u0160TO. Savjetujemo im neka idu do vraga!”<\/p>\n

To je, eto, samo jedan mali dio na\u0161e “zlatne” omladine. To su, slobodno ih mogu nazvati, mala djeca velikih roditelja. Djevoj\u010dice i mladi\u0107i od 15 do 23 godine. Mlade\u017e koja \u017eeli “love do krova”, uspjeti u dru\u0161tvu linijom manjeg otpora, a ne na osnovu zalaganja, koja \u017eeli piti na tu\u0111i ra\u010dun i voziti ludo ulicama, za koju je beat<\/em>\u00a0mrtav (odu\u0161evljavaju se Otisom Reddingom, Wilsonom Picketom i Percyjem Sledgeom), a \u0160erfezi narodni pjeva\u010d, od kojih svaki tre\u0107i ili \u010detvrti ima kola (“Tko ima kola, ima sve!” – Nera), za koju je emancipacija – ravnopravnost u svla\u010denju.<\/p>\n

To je dio mlade\u017ei koja gubi svoje JA u razli\u010ditim “hramovima slobode”. To su djeca iz “dobrih” ku\u0107a, financijski izvrsno situiranih, a ipak su prepu\u0161tena ulici. Zar je onda \u010dudno da se njihova “tra\u017eenja” \u010desto zavr\u0161avaju u kriminalu i psihopatiji?<\/p>\n

Srednjo\u0161kolci i studenti, koji to zapravo nisu, a \u010dije se kretanje mo\u017ee ograni\u010diti na: Opera – tulum – ples – kartanje – kino. To je zapravo veliki \u010dopor u kojem su samo dvoje pravi prijatelji, a ostali samo znanci. To je mlade\u017e koja svaki dan iznova pita: “A kaj bumo delali danas?”<\/p>\n

Koji je uzrok toj bezidejnosti, nezainteresiranosti, tom protestu protiv dru\u0161tva? Odgovor je kompleksan. Mo\u017eda je to spontani protest protiv dru\u0161tva \u0161to mladim ljudima nije osiguralo mjesto koje im pripada, pa mu zato okre\u0107u le\u0111a. A mo\u017eda opet gledaju odrasle i u\u010de na njihovim primjerima i dr\u017ee se njihove formule: “Ulazi kroz mala vrata i dr\u017ei se uvijek linije manjeg otpora!”<\/p>\n

Koje je od toga dvoje to\u010dno, neka odrede sociolozi i psiholozi. \u010cinjenica je, me\u0111utim, da taj dio mlade generacije, koji ima mnogo ve\u0107u slobodu od svih prija\u0161njih, ne mo\u017ee \u017eivjeti izdvojeno od dru\u0161tva, \u010diji je i sam dio. Oni se \u017eale na pomanjkanje klubova s d\u017euboksom, u kojima se pu\u0161i, ple\u0161e, pije, ili slu\u0161a muzika, sportskih terena za mlade, za tenis, ili mini-golf…<\/p>\n

To je mlade\u017e koja tra\u017ei samu sebe, a dru\u0161tvo joj ne poma\u017ee kako treba. Nemojmo zaboraviti da bez kompromisa nema dru\u0161tva. Oni shva\u0107aju da \u0107e zaglaviti, a uostalom neki od njih ve\u0107 i jesu. Mladi\u0107i odlaze na Zapad i vra\u0107aju se oboga\u0107eni “novim tekovinama zapadne kulture”, a djevojke putuju u Italiju, Francusku, Englesku, gdje rade kao manekenke, vodi\u010di, statisti i strpljivo \u010dekaju svoga princa, ne na konju, nego s debelom \u010dekovnom knji\u017eicom.<\/p>\n

\u017dalosno je \u0161to ve\u0107ina njihovih roditelja nema pojma o njihovu \u017eivotu, dok ostali ili rezignirano slije\u017eu ramenima, ili “shva\u0107aju” mlade.\u00a0No, na kraju valja jo\u0161 jednom ponoviti: rije\u010d je zaista o malom dijelu dana\u0161nje generacije mladih.<\/p>\n

\/autor:\u00a0I. Podunajec\/VUS, 1969.\/Yugopapir<\/a>\/<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prosjede tako nekoliko sati, obi\u010dno do 15 po podne, a zatim odlaze ku\u0107i na ru\u010dak, jer se tatica tada vra\u0107a s posla i nema smisla da bez svog sineka, ili k\u0107erkice, ru\u010da. Nisu dugo unutar tog zatvorskog, \u010detvorozidnog prostora. U 17 sati ve\u0107 su ponovo vani i – ku\u0107i se vra\u0107aju kako tko i kako kada, ali naj\u010de\u0161\u0107e zadnjim tramvajem.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":7477,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[188,612,328,39],"class_list":["post-19338","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-jugoslavija","tag-mladi","tag-retro","tag-zagreb"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19338","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=19338"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19338\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7477"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=19338"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=19338"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=19338"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}