{"id":19611,"date":"2018-11-27T10:54:51","date_gmt":"2018-11-27T09:54:51","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=19611"},"modified":"2023-05-14T13:08:22","modified_gmt":"2023-05-14T11:08:22","slug":"sve-vise-ljudi-umire-samo-bez-prijatelja-i-rodbine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2018\/11\/sve-vise-ljudi-umire-samo-bez-prijatelja-i-rodbine\/","title":{"rendered":"Sve vi\u0161e ljudi umire samo, bez prijatelja i rodbine"},"content":{"rendered":"<p>Nitko nije primijetio da ga nema. Tek nakon vi\u0161e od osam mjeseci prona\u0111en je le\u0161 mu\u0161karca koji je umro s 46 godina &#8211; u njegovom stanu u sredi\u0161tu Gelsenkirchena, velikoga grada u Rurskoj oblasti. Kad evangeli\u010dka pastorica <strong>Zuzanna Hanussek<\/strong> o tomu pri\u010da, njezin ina\u010de \u017eivahni\u00a0i energi\u010dni glas postaje ti\u0161i: &#8220;Potresena sam time da \u010desto ni susjedi ni\u0161ta ne primje\u0107uju i da su potpuno ravnodu\u0161ni. Sve vi\u0161e je ljudi koji nestaju iz na\u0161eg dru\u0161tva, a da to nikoga ne zanima. Njima se ne posve\u0107uje pozornost ne samo u trenutku njihove smrti nego ni za\u00a0\u017eivota&#8221;, ka\u017ee ova pastorica u razgovoru za <a href=\"https:\/\/p.dw.com\/p\/38vtN\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\"><strong>Deutsche Welle<\/strong><\/a>.<\/p>\n<h3>Na grobu nema rodbine ni prijatelja<\/h3>\n<p>Zuzanna Hanussek zna samo ime toga usamljenog \u010dovjeka iz Gelsenkirchena. Nije bilo mogu\u0107e prona\u0107i ni rodbinu ni prijatelje niti poznanike.\u00a0\u010cak ni susjedi nisu znali ili nisu htjeli ni\u0161ta re\u0107i o\u00a0pokojniku. Evangeli\u010dkoj pastorici je zato utoliko va\u017enije bilo da bude barem\u00a0dostojanstveno pokopan. Skupa s jednim katoli\u010dkim \u017eupnikom je\u00a0 sudjelovala na pokopu urne s pokojnikovim pepelom na groblju u Gelsenkirchen-Bueru. Tro\u0161kove takvih pokopa samaca snose op\u0107inske ili gradske vlasti.<\/p>\n<p>Statistika o broju ovakvih pokopa samaca u cijeloj Njema\u010dkoj nema, ka\u017ee<strong> Stephan Neuser<\/strong>, glavni tajnik Saveza njema\u010dkih pogrebnika u razgovoru za DW. &#8220;Ali, s obzirom da su vi\u0161e od 81 posto pogrebnika u Njema\u010dkoj \u010dlanovi na\u0161e udruge, imamo pregled toga i vidimo da je sve vi\u0161e pogreba za koje tro\u0161kove snose op\u0107ine.&#8221; To vrijedi prije svega za velike gradove. Osobito u o\u010di upada razvoj u Hamburgu, drugom po veli\u010dini njema\u010dkom gradu. Prema statistici hambur\u0161kih groblja, broj pogreba za koje tro\u0161kove snose gradske vlasti pove\u0107ao se za vi\u0161e nego dvostruko u razdoblju od deset godina (od 2007. do 2017.). Pro\u0161le godine ih je u Hamburgu bilo preko 1.200.<\/p>\n<p>Na upit <a href=\"https:\/\/p.dw.com\/p\/38vtN\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\"><strong>DW-a<\/strong><\/a>\u00a0Uprava za zdravstvo, njegu i ravnopravnost je priop\u0107ila da i u njema\u010dkom glavnom gradu raste broj pokopa za koje nema tko snositi tro\u0161kove, iako manje dramati\u010dno nego u Hamburgu &#8211; 2012. ih je bilo 1.979, a 2016. \u010dak 2.300. Statistike gradskih vlasti u K\u00f6lnu pokazuju sli\u010dan porast: s 486 u 2007. godini na 636 u pro\u0161loj godini.<\/p>\n<h3>Izolacija i siroma\u0161tvo<\/h3>\n<p>&#8220;Razlog porasta ovih brojeva le\u017ei u \u010dinjenici da sve vi\u0161e ljudi do\u017eivljava duboku starost, ali da su \u010desto sami kad umru&#8221;, ka\u017ee Stephan Neuser. Ali, on podsje\u0107a i na to da financijski aspekti igraju puno ve\u0107u ulogu nego\u00a0prije 2004. godine.\u00a0Do tada su, naime, jo\u0161\u00a0zdravstvena osiguranja snosila tro\u0161kove pogreba. Istina, osobe koje su obvezne snositi tro\u0161kove pogreba (kao na primjer\u00a0djeca za svoje roditelje) mogu zatra\u017eiti da socijalno preuzme tro\u0161kove, ako su im primanja premala. Ali, to je onda socijalna pomo\u0107 za pogreb, a ne socijalni pogreb po slu\u017ebenoj du\u017enosti.<\/p>\n<p>Socijalni pogreb po slu\u017ebenoj du\u017enosti doga\u0111a se samo ako se u odre\u0111enom roku ne javi nikakva rodbina pokojnika ili ako postoji rodbina, ali ona nije spremna snositi tro\u0161kove pogreba. Socijalni pogrebi po slu\u017ebenoj du\u017enosti su posljedica izolacije i siroma\u0161tva, upozorava pastorica Zuzanna Hanussek. Siroma\u0161ni ro\u0111aci \u010desto ne \u017eele zatra\u017eiti socijalni pogreb &#8220;jer se srame&#8221; i\u00a0jer procedura provjere svih uvjeta predugo traje. A ima i rodbine koja nije u stanju brinuti se o pogrebu pokojnika.<\/p>\n<p>Ho\u0107e li socijalni ukop pokojnika po slu\u017ebenoj du\u017enosti ostati anoniman ili \u0107e se znati barem njegovo ime, to je prepu\u0161teno op\u0107inama. U Hamburgu od sredine 2014. postoje nadgrobni spomenici za takve pokojnike samce na kojima stoji ime pokojnika, datum ro\u0111enja i smrti. Posljednje nedjelje u studenome (Nedjelja mrtvih) njihova se imena sve\u010dano pro\u010ditaju na bogoslu\u017eju u crkvi svetog Petra u Hamburgu.<\/p>\n<p>I brojni pogrebnici koji provode socijalne pogrebe po slu\u017ebenoj du\u017enosti jednom u godini organiziraju komemoracije za pokojnike koji su umrli u samo\u0107i, ka\u017ee Stephan Neuser. U Gelsenkirchenu ta imena budu ugravirana na spomen-plo\u010de. Tro\u0161kove ne snosi op\u0107ina nego privatna inicijativa Ruhesteine e.V., suosniva\u010dica koje je Zuzanna Hanussek, a koja se financira donacijama.<\/p>\n<h3>&#8220;Obra\u0107ajte vi\u0161e pozornost na druge ljude&#8221;<\/h3>\n<p>Anga\u017eirani ljudi kao pastorica iz Gelsenkirchena trudi se da mrtvi koji umru usamljeni ne budu zaboravljeni. U propovijedima prilikom ukopa\u00a0Zuzanna Hanussek i njezin katoli\u010dki kolega u pravilu malo \u0161to mogu re\u0107i o takvim pokojnicima, jer se o njima gotovo ni\u0161ta ne zna. &#8220;Ali, na zadu\u0161nicama i drugim bogoslu\u017ejima mi apeliramo da se vi\u0161e pozornosti obra\u0107a na ljude u okru\u017eenju u kojem \u010dovjek \u017eivi&#8221;, ka\u017ee pastorica. Da se ru\u0161e\u00a0zidovi\u00a0izolacije\u00a0kako se uop\u0107e ne bi doga\u0111alo da netko umre tako anonimno. Za to svatko mo\u017ee ne\u0161to u\u010diniti. Primjerice, vi\u0161e razgovarati sa susjedima.<\/p>\n<p>Pastorica Zuzanna Hanussek je u tu svrhu u Gelsenkirchenu pokrenula projekt &#8220;Susjedi poma\u017eu susjedima&#8221; (Nachbarn helfen Nachbarn). &#8220;U prvoj fazi jedna socijalna radnica redovito obilazi ku\u0107anstva, u drugoj fazi \u0107e biti organizirani ciljani susreti susjeda. Kad se nekoliko puta susretnu, uspostavit \u0107e odnose, ali sami to ne bi u\u010dinili.&#8221; Drugi projekt koji je pokrenula je\u00a0kafi\u0107 s besplatnim pi\u0107em\u00a0u kojem se ljudi koji zbog siroma\u0161tva ina\u010de ne odlaze u kafi\u0107e dva puta tjedno mogu sastati. &#8220;Time ne\u0107emo spasiti svijet, ali poku\u0161avamo ljude\u00a0izvu\u0107i\u00a0iz izolacije.&#8221; <em>(Dana Alexandra Scherle, <a href=\"https:\/\/p.dw.com\/p\/38vtN\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Deutsche Welle<\/a>)<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Potresena sam time da \u010desto ni susjedi ni\u0161ta ne primje\u0107uju i da su potpuno ravnodu\u0161ni. Sve vi\u0161e je ljudi koji nestaju iz na\u0161eg dru\u0161tva, a da to nikoga ne zanima. Njima se ne posve\u0107uje pozornost ne samo u trenutku njihove smrti nego ni za\u00a0\u017eivota. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":10870,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[66,423],"class_list":["post-19611","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-smrt","tag-usamljenost"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19611","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=19611"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19611\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/10870"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=19611"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=19611"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=19611"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}