{"id":19684,"date":"2018-12-01T12:25:35","date_gmt":"2018-12-01T11:25:35","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=19684"},"modified":"2019-04-17T17:33:47","modified_gmt":"2019-04-17T15:33:47","slug":"stariji-piju-iz-navike-ili-usamljenosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2018\/12\/stariji-piju-iz-navike-ili-usamljenosti\/","title":{"rendered":"Tri pri\u010de o alkoholizmu: Stariji piju iz navike ili usamljenosti"},"content":{"rendered":"

Ni jedna pri\u010da o alkoholizmu nije lijepa i rijetko koja ima sretan zavr\u0161etak. U pri\u010dama o alkoholizmu \u017ertve su svi \u2013 bra\u010dni partneri alkoholi\u010dara, djeca, obitelj, prijatelji, pa i sam alkoholi\u010dar.<\/p>\n

Tri pri\u010de o alkoholizmu<\/h3>\n

Moj mu\u017e je puno pio. To je oduvijek tako. Znala sam ja da on pije, a ja sam, kad sam se udavala za njega, mislila da \u0107e to prestati. Njega je zapravo u alkoholi\u010dara pretvorila njegova obitelj. Rodio se kao peto dijete: prvi sin nakon \u010detiri k\u0107eri u ku\u0107i bogatog vlasnika pilane. Oduvijek su ga nutkali, jo\u0161 kao i malog. Ponekad bi pio vi\u0161e, ponekad manje, ali \u010da\u0161a ili fla\u0161a su uvijek bile uz njega. Nakon ro\u0111enja djece postao je i nasilan. Uglavnom su to bile uvrede, rijetko kad bi me udario. No kad su djeca odrasla i odselila, \u010desto bi me znao udariti. I to uvijek kad bi bio pijan. Kad bi se otrijeznio, bilo bi mu \u017eao pa bi mi se ispri\u010davao. No kad bi bio pijan, bolje je bilo ne stati mu na put.<\/p>\n

Ponekad je bilo tako grozno da sam morala oti\u0107i od ku\u0107e. Jednom sam se sklonila kod susjede, a jednom su mi djeca \u010dak iznajmila malu garsonijeru u Zagrebu blizu njih. Onda je zvao i molio me da se vratim. Rekao je da \u0107e se promijeniti. I stvarno se promijenio ali to nije dugo trajao. Opet se jedne ve\u010deri vratio ku\u0107i pijan i istukao me. Oti\u0161la sam kod susjede i zvala policiju, ali oni vam tu ne mogu ba\u0161 puno napraviti. Morao bi me ba\u0161 jako istu\u0107i da zavr\u0161im u bolnici pa da oni mogu reagirati. Mu\u017e je umro pro\u0161le godine od ciroze jetre. Mislila sam da \u0107e mi laknuti nakon njegove smrti ali nije mi lak\u0161e. \u017dao mi je \u0161to nikada nismo mogli normalno \u017eivjeti, a sada, kad njega vi\u0161e nema, znam da se to vi\u0161e nikada ne\u0107e dogoditi.\u00a0Dragica (56), Daruvar<\/div><\/em><\/p>\n

Kad god bi me tata nekuda vodio, uvijek smo zavr\u0161ili u birtiji. I\u0161li bi u kino, a on bi oti\u0161ao ne\u0161to popiti i prije i poslije filma. Ponekad bi negdje krenuli, usput svratili do birtije pa tamo i ostali. Kad sam bio jako mali nisam na to obra\u0107ao pozornost jer mi je to bilo normalno. No kad sam malo narastao, shvatio sam da samo moj tata toliko puno pije i da samo ja provodim puno vremena po raznim gostionama. Sje\u0107am se da me jednom pokupio poslije \u0161kole i odveo u birtiju. On je s dru\u0161tvom pio na \u0161anku, a meni je rekao da za stolom pi\u0161em zada\u0107u. Na kraju je mama do\u0161la po nas. Mene je odvela ku\u0107i, a on se nije dao nego je ostao do fajrunta.<\/p>\n

Ja i moje dvije sestre \u010desto smo znale i\u0107i i tra\u017eiti ga po mjestu. Zapravo, nije to bilo ba\u0161 neko tra\u017eenje jer smo to\u010dno znali gdje \u0107emo ga na\u0107i \u2013 za nekim \u0161ankom. Mama ga je jednom uspjela nagovoriti da se ide lije\u010diti i stvarno je oti\u0161ao u Zagreb u Vinogradsku bolnicu jer mu je zaprijetila da \u0107e oti\u0107i od njega i odvesti mene i sestre. Tih par mjeseci \u0161to nije pio su bili odli\u010dni, no to na\u017ealost nije dugo trajalo. Opet je po\u010deo piti. Mama je prije nekoliko godina umrla od raka, a ja i sestre smo odselili. Tata jo\u0161 uvijek \u017eivi u Novskoj i ne trijezni se. Ne znam koliko \u0107e jo\u0161 tako izdr\u017eati.\u00a0Tomislav (36), Novska<\/div><\/em><\/p>\n

Mama je po\u010dela piti kad je tata obolio. Dobio je mo\u017edani udar i ostao nepokretan pa ga je ona pazila. To je bilo stvarno stra\u0161no. Morala ga je hraniti i kupati i presvla\u010diti. Kao malo dijete. To je trajalo sedam godina. Pretpostavljam da je mama zato po\u010dela piti, no to je skrivala od nas. Sestra i ja smo primijetile da se ne\u0161to \u010dudno doga\u0111a kad bismo je zvali, a ona se nije javljala i poslije nam rekla da je spavala. Kad bi joj do\u0161li u posjet, znala je biti neobi\u010dno vesela i petljao joj se jezik. Onda ju je sestra pitala je li ne\u0161to popila, no ona je kao iz topa odgovorila da nije. A vidjelo se na njoj da je pod gasom. Sestra je pretra\u017eila \u010ditavu ku\u0107u i pobacala sav alkohol koji je prona\u0161la, a kad je sljede\u0107i put do\u0161la na\u0161la je bocu vina u ko\u0161ari s ve\u0161em za pranje. Kad je nakon sedam godina tata umro, i mama je ubrzo oti\u0161la za njim. Sahranili smo mamu i tatu iste godine. Mihaela (55), Zagreb<\/div><\/em><\/p>\n

Alkohol je dru\u0161tveno prihvatljiv i u tome je problem<\/h3>\n

Koliki je to\u010dan broj alkoholi\u010dara u Hrvatskoj, nitko ne mo\u017ee sa sigurno\u0161\u0107u re\u0107i. Barata se brojkom od oko 300.000, no pretpostavlja se da je stvarna brojka i puno ve\u0107a od toga. Problem je i to \u0161to nema registra ovisnika o alkoholu pa dok registar registriranih ovisnika o drogama postoji, registar alkoholi\u010dara ne postoji iako ga je stru\u010dnjak svjetskoga glasa, prof. dr. Vladimir Hudolin, poku\u0161ao pokrenuti jo\u0161 1965. godine.<\/p>\n

Problem je i u tome \u0161to je alkohol dru\u0161tveno prihvatljiv. Dapa\u010de, vezan je uz mnoge obi\u010daje i tradicije pa nerijetko osobe koje imaju problem s prekomjernim pijenjem pro\u0111u nezapa\u017eeno jer piju \u2013 svi. A ba\u0161 je dru\u0161tveno pijenje, kao i konzumacija alkohola da bi se ubla\u017eila neka stresna stanja ili psihi\u010dke tegobe, naj\u010de\u0161\u0107i razlog za\u0161to ljudi pose\u017eu za \u010da\u0161icom.<\/p>

oglas<\/div>