U zatamnjenoj prostoriji u Hackneyu nekoliko desetaka ljudi \u017eustro ple\u0161e na zvukove rockabilly glazbe. Svi mu\u0161karci imaju kravate, \u017eene su u sve\u010danim haljinama, a svima su u rukama \u010da\u0161e s alkoholnim pi\u0107em. Atmosfera je odli\u010dna, ba\u0161 kao \u0161to i obi\u010dno bude u klubovima u isto\u010dnom Londonu, no po dvije stvari ovaj je klub ipak druga\u010diji od drugih. Kao prvo, nije sred no\u0107i ve\u0107 je dva popodne, a drugo, svi posjetitelji su stariji od 60 godina, neki \u010dak i zna\u010dajno stariji od toga.<\/p>\n
Ovo je The Posh Club<\/strong> koji svakoga tjedna organizira ekstravagantne zabave za seniore koje se osim glazbe i plesa sastoji i od nastupa raznih imitatora, bendova i kabaretskih to\u010daka. “Kad sam tek po\u010deo nastupati ovdje, mislio sam da \u0107e to biti neka lagana, neobavezna ga\u017ea. No ve\u0107 na prvom nastupu zasuli su me \u017eenskim ga\u0107icama”, ka\u017ee Conrad Hamilton<\/strong>, imitator Elvisa Presleya.<\/p>\n The Posh Club, kako se sam \u0161ali na svojoj web stranici, “vra\u0107a ritam u umjetne kukove”. Doista, pored plesnog podija stoji \u010ditava gomila \u0161tapova za hodanje i \u0161taka. Jednom su \u010dak morali zvati hitnu pomo\u0107 jer se jedna go\u0161\u0107a od kojih osamdesetak godina toliko dobro zabavljala da je zaboravila popiti svoje tablete.<\/p>\n “Mi smo vjerojatno jedini klub na svijetu u koji dolazi hitna pomo\u0107 jer je netko zaboravio popiti tablete, a ne zato jer ih je popio previ\u0161e”, \u0161ali se jedan od voditelja kluba Dicky Eaton<\/strong> i dodaje kako je najstarija go\u0161\u0107a imala 108 godina.<\/p>\n Ovaj je klub sebi stvorio ime i privukao publiku tako \u0161to je za starije osobe po\u010deo organizirati divlje zabave, nimalo nalik onima na kojima obi\u010dno zami\u0161ljamo 80-i-ne\u0161to-godi\u0161njake. Ideja je vrlo brzo za\u017eivjela i stvorila se kriti\u010dna masa ljudi koja redovito dolazi i zabavlja se ba\u0161 kao da godine nisu va\u017ene.<\/p>\n “Ovo je najnevjerojatniji klub u kojem sam ikad radio. \u017deljeli smo ljudima ponuditi program koji bi im pomogao da ne budu usamljeni, no nismo \u017eeljeli tipi\u010dnu, ‘stara\u010dku’ zabavu s laganom glazbom i bezalkoholnim pi\u0107ima. I stariji su nekad bili mladi i ludo su se zabavljali, mo\u017eda \u010dak i lu\u0111e nego dana\u0161nja mlade\u017e. Ti partijaneri i dalje \u010du\u010de u tim ljudima i samo \u010dekaju priliku da ponovno zaple\u0161u”, ka\u017ee Dicky.<\/p>\n “Moja mama je plesala ovdje i s 91 godinom. Ja to \u017eelim nadma\u0161iti”, ka\u017ee 74-godi\u0161nja Mabelyn Dick<\/strong>. \u201e\u017delim se vratiti ovamo i kad prevalim devedesetu. Nadam se da \u0107u biti jednako glamurozna.”<\/p>\n “Unutra je preglasno da bi \u010dovjek uop\u0107e mogao razmi\u0161ljati. Samo mo\u017ee\u0161 plesati! Nije li to sjajno? Tako bi to i ina\u010de trebalo izgledati”, ka\u017ee 80-godi\u0161nja Margareta Warllin<\/strong>.<\/p>\n U ludom plesu i smijehu, zabava lagano dolazi svojem kraju. A tek je osam nave\u010der. \u00a0Kako se svjetla lagano pale, zadihani plesa\u010di odlaze prema garderobi po svoje kapute. “Da u svakom gradu postoji jedan ovakav klub, bilo bi manje bolesnih i usamljenih starijih osoba. I liste \u010dekanja na dom bile bi puno manje. Ovo je predivno”, ka\u017ee na odlasku jedan vreme\u0161ni partijaner.<\/p>\n