{"id":21400,"date":"2019-01-16T12:32:03","date_gmt":"2019-01-16T11:32:03","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=21400"},"modified":"2019-01-16T12:39:37","modified_gmt":"2019-01-16T11:39:37","slug":"greska-koju-sam-napravila-sa-svojom-tugujucom-prijateljicom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2019\/01\/greska-koju-sam-napravila-sa-svojom-tugujucom-prijateljicom\/","title":{"rendered":"Gre\u0161ka koju sam napravila sa svojom tuguju\u0107om prijateljicom"},"content":{"rendered":"\n<p>\u0160to re\u0107i osobi koja \u017ealuje, koja je izgubila nekog dragog ili koja prolazi kroz neki te\u017eak period u \u017eivotu. Svi \u017eelimo re\u0107i ne\u0161to \u0161to \u0107e pomo\u0107i, no istina je da \u010desto ka\u017eemo ne\u0161to \u0161to ima upravo suprotan u\u010dinak. <strong>Celeste Headlee<\/strong>, kolumnistica portala <a href=\"https:\/\/www.huffingtonpost.com\/entry\/how-to-help-a-grieving-friend_us_5aa9801fe4b0004c0406d2fb?guccounter=1\" target=\"_blank\" rel=\"noreferrer noopener\" aria-label=\" (opens in a new tab)\">Huffington Post<\/a> opisala je kako je od konverzacijskog narcisa postala suosje\u0107ajan slu\u0161atelj.<\/p>\n\n\n\n<p>Moja dobra prijateljica izgubila je oca prije nekoliko godina. Prona\u0161la sam je kako sjedi na klupi ispred zgrade u kojoj je radila. Nije se micala, samo je prazno zurila pred sebe. Bila je izvan sebe od boli, a ja nisam znala \u0161to da joj ka\u017eem. Tako je lako re\u0107i pogre\u0161ne stvari nekome tko \u017ealuje i kome je te\u0161ko. Po\u010dela sam joj prepri\u010davati kako sam i ja odrasla bez oca jer se utopio kad mi je bilo samo devet mjeseci i kako sam uvijek bila tu\u017ena jer ga nisam stigla upoznati. \u017deljela sam da shvati da u svojoj tuzi nije sama, da je jo\u0161 netko pro\u0161ao kroz sve to i da razumijem kako se osje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n<p>No nakon \u0161to sam joj sve to ispri\u010dala, moja se prijateljica trgnula i rekla: &#8220;U redu, Celeste, pobijedila si. Ti nikada nisi imala tatu, a ja sam sa svojim provela 30 godina. Tebi je bilo te\u017ee. Pretpostavljam da ne bih trebala biti previ\u0161e uzrujana \u0161to mi je umro tata.&#8221; <\/p><div id=\"mojev-118717079\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n\n\n\n<p>Skamenila sam se kad sam to \u010dula. Moja prva reakcija je bila da se branim. &#8220;Ne, ne, ne. Nisam tako mislila. Samo sam ti \u017eeljela re\u0107i da znam kako se osje\u0107a\u0161.&#8221; Ona mi je odgovorila: &#8220;Ne, Celeste. Nema\u0161 pojma kako se ja osje\u0107am.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Nije vrijeme za pri\u010danje o sebi<\/h3>\n\n\n\n<p>Ustala je i oti\u0161la, a ja sam stajala tamo potpuno bespomo\u0107na. Gledala sam je kako odlazi i osje\u0107ala se kao najve\u0107a glupa\u010da. \u017deljela sam je utje\u0161iti, a umjesto toga u\u010dinila sam da se osje\u0107a jo\u0161 gore. U tom trenutku, jo\u0161 uvijek sam mislila da me krivo shvatila. Mislila sam da je u osjetljivom stanju i da nije fer \u0161to se tako obrecnula na mene, a ja sam samo poku\u0161avala pomo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n<p>No istina je da nije ona ni\u0161ta krivo shvatila. Ona je mo\u017eda i bolje od mene shvatila \u0161to se zbiva. Kad je po\u010dela sa mnom dijeliti svoje sirove emocije, meni je bilo nelagodno. Nisam znala \u0161to da ka\u017eem, pa sam se okrenula temi u kojoj je meni bilo ugodnije: meni samoj.<\/p>\n\n\n\n<p>Mo\u017eda sam \u017eeljela biti suosje\u0107ajna, barem na svjesnoj razini, no ono \u0161to sam zapravo u\u010dinila je da sam pa\u017enju s njezine boli preusmjerila na sebe. Ona je \u017eeljela govoriti o svojem ocu, o tome kakav je \u010dovjek bio, kako bih ja mogla shvatiti koliko je velik njezin gubitak. No umjesto toga, zamolila sam je da prestane s tim i prisilila je da slu\u0161a moju pri\u010du o tome kako je moj tata nesretno poginuo.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">\u010ce\u0161\u0107e je nego \u0161to mislimo<\/h3>\n\n\n\n<p>Od toga dana po\u010dela sam primje\u0107ivati ako \u010desto na ne\u010diju pri\u010du o gubitku ili patnji &nbsp;odgovaram pri\u010dom o vlastitom iskustvu. Kad bi mi moj sin pri\u010dao o nekoj sva\u0111i sa \u0161kolskim kolegom, ja bih mu ispri\u010dala o svojoj sva\u0111i s nekom kolegicom s fakulteta. Kad je jedan kolega dobio otkaz, ja bih mu pri\u010dala o tome kako sam se prije par godina mu\u010dila da na\u0111em posao.<\/p>\n\n\n\n<p>No kad sam po\u010dela pridavati vi\u0161e pa\u017enje tome kako ljudi reagiraju na moje pri\u010de i poku\u0161aje da suosje\u0107am s njima, shvatila sam da moji poku\u0161aji da podijelim vlastito iskustvo nikad nisu pro\u0161li onako kako sam o\u010dekivala. Svi ti ljudi zapravo su samo trebali da ih saslu\u0161am i da prihvatim kroz \u0161to prolaze. Umjesto toga, prisilila sam ih da slu\u0161aju mene i prihvate moje iskustvo.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Potpuno je nesvjesno<\/h3>\n\n\n\n<p>Sociolog Charles Derber tu tendenciju da ubacimo svoju u tu\u0111u pri\u010du naziva &#8220;konverzacijskim narcizmom&#8221;. To je zapravo \u017eelja da razgovor i fokus prebacimo na sebe i to se uglavnom doga\u0111a nesvjesno.<\/p>\n\n\n\n<p>Derber ka\u017ee da je konverzacijski narcizam &#8220;klju\u010dna manifestacija dominantne psihologije koja vapi za pa\u017enjom i naro\u010dito je ra\u0161irena u Americi. Pojavljuje se u neformalnim razgovorima me\u0111u prijateljima, \u010dlanovima obitelji i kolegama. Rasprostranjenost popularne literature o slu\u0161anju i etiketi upravljanja onima koji stalno govore o sebi sugerira njegovu sveprisutnost u svakodnevnom \u017eivotu.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Derber opisuje i dva oblika odgovora u konverzacijama:&nbsp; oblik kojim prebacujemo pa\u017enju na sebe i oblik u kojem pokazujemo podr\u0161ku. Evo dva primjera:<\/p>\n\n\n\n<p>Kada vam se netko po\u017eali da ima previ\u0161e posla, a vi mu ka\u017eete da ne znate kamo \u0107ete sa sobom, tako\u0111er od posla. Ispravno bi bilo tu osobu pitati \u0161to zapravo radi. <\/p>\n\n\n\n<p>Ili kada vam netko ka\u017ee da treba nove cipele, a vi prebacite pozornost na sebe govore\u0107i da i vi trebate nove cipele, jer vam se stare raspadaju. Umjesto toga, mogli biste pitati kakve cipele namjerava kupiti. <\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Umjesto pri\u010de o sebi, slu\u0161ajte<\/h3>\n\n\n\n<p>Prebacivanje pa\u017enje na sebe odaje konverzacijskog narcisa. Takvi ljudi svaki razgovor prebace na sebe, dok ljudi koji izra\u017eavaju podr\u0161ku, poti\u010du drugu osobu da im vi\u0161e govori o sebi i nastavi pri\u010du. U zadnje vrijeme poku\u0161avam biti vi\u0161e podr\u0161ka, a manje narcis. Poku\u0161avam postavljati pitanja koja \u0107e potaknuti osobu da govori dalje. tako\u0111er, ula\u017eem svjesni napor da vi\u0161e slu\u0161am, a manje govorim.<\/p>\n\n\n\n<p>Nedavno sam vodila dug razgovor s prijateljicom koja se rastaje. Provele smo gotovo 40 minuta na telefonu, a ja gotovo da nisam progovorila niti rije\u010di. na kraju razgovora mi je rekla: \u201eHvala ti za tvoj savjet. Stvarno si mi pomogla rije\u0161iti neke stvari.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>Istina je da joj zapravo nisam ponudila nikakav savjet. Jedino sam povremeno na ne\u0161to \u0161to je ona rekla odgovorila: &#8220;To zvu\u010di te\u0161ko. \u017dao mi je \u0161to ti se to doga\u0111a.&#8221; Ona nije trebala moj savjet niti ikakve moje pri\u010de. Samo joj je trebao netko da je saslu\u0161a.<\/p>\n<div id=\"mojev-3001059970\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>&#8220;Mo\u017eda sam \u017eeljela biti suosje\u0107ajna, barem na svjesnoj razini, no ono \u0161to sam zapravo u\u010dinila je da sam pa\u017enju s njezine boli preusmjerila na sebe. Ona je \u017eeljela govoriti o svojem ocu, o tome kakav je \u010dovjek bio, kako bih ja mogla shvatiti koliko je velik njezin gubitak. No umjesto toga, zamolila sam je da prestane s tim i prisilila je da slu\u0161a moju pri\u010du o tome kako je moj tata nesretno poginuo.&#8221; <\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":17993,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[1536,562,345,813],"class_list":["post-21400","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-konverzacijski-narcisi","tag-prijateljstvo","tag-psihologija","tag-zalovanje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21400","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21400"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21400\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/17993"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21400"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21400"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21400"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}