{"id":23699,"date":"2019-03-15T10:32:34","date_gmt":"2019-03-15T09:32:34","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=23699"},"modified":"2019-03-15T10:46:18","modified_gmt":"2019-03-15T09:46:18","slug":"prestari-ste-za-voznju-zato-su-tu-samoupravljajuci-automobili-i-minibusevi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2019\/03\/prestari-ste-za-voznju-zato-su-tu-samoupravljajuci-automobili-i-minibusevi\/","title":{"rendered":"Prestari ste za vo\u017enju? Zato su tu samovoze\u0107i automobili i autobusi"},"content":{"rendered":"\n

Posjedovati vlastiti automobil je za mnoge gra\u0111ane Njema\u010dke jo\u0161 uvijek vrlo va\u017ena stavka u \u017eivotu. Pogotovo za starije ljude na selu. No \u0161to kada zdravlje vi\u0161e ne dopu\u0161ta upravljanje automobilom? Odgovor donosi Deutsche Welle<\/a><\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Selo Petershagen-Eggersdorf u saveznoj pokrajini Brandenburgu je posljednjih godina do\u017eivjelo zna\u010dajan porast broja stanovnika. Zbog sve skupljeg \u017eivota u velikim gradovima poput obli\u017enjeg Berlina, mnogi sele u provinciju. Po\u010detkom devedesetih Petershagen-Eggersdorf je brojao 8.000 stanovnika. Sada se broj pove\u0107ao na 15.000.<\/p>\n\n\n\n

\u017divot u provinciji iziskuje i mobilnost pa stoga i ne \u010dudi da mnoge obitelji posjeduju i po nekoliko automobila. Sve gu\u0161\u0107i promet postaje problem, smatra na\u010delnik sela Marco Rutter<\/strong>. Posebice za mnoge starije u mjestu. “Bez obzira na to \u0161to se posljednjih godina doselilo mnogo mladih, ve\u0107ina u selu su stariji. Ve\u0107 je sad gotovo jedna tre\u0107ina stanovnika u starosnoj dobi izme\u0111u 55 i 65 godine \u017eivota”, ka\u017ee Rutter.<\/p>\n\n\n\n

Vi\u0161e prometa, vi\u0161e problema<\/h3>\n\n\n\n

Intenziviranje prometa mnoge starije voza\u010de je u\u010dinilo nesigurnima. No privoljeti gra\u0111ane da se odreknu automobila u automobilima zalu\u0111enoj naciji Njema\u010dkoj, nije jednostavno. Iako se Petershagen-Eggersdorf ne mo\u017ee po\u017ealiti zbog slabe povezanosti javnim prijevozom (lokalna \u017eeljeznica povezuje mjesto sa sredi\u0161tem Berlina za manje od sat vremena), mnogi stariji ne koriste javni prijevoz, nego ostaju za upravlja\u010dem automobila sve dok ih djeca ne uvjere da su prestari za vo\u017enju.<\/p>\n\n\n\n

“Oni koji nemaju dozvolu ovisni su o drugima”, ka\u017ee Erwin Mattauch<\/strong>, \u0161ef lokalnog ogranka humanitarne organizacije Narodna solidarnost, koja se brine o starijim gra\u0111anima. “Imamo \u010dlanove koji nisu u stanju hodati niti nekoliko stotina metara do autobusne stanice. No ovakvi slu\u010dajevi su rijetki unutar na\u0161e grupe”, ka\u017ee Mattauch.<\/p>\n\n\n\n

Kada po\u010dinje budu\u0107nost?<\/h3>\n\n\n\n

Prema demografskim o\u010dekivanjima, broj osoba kojima \u0107e biti potrebne individualne usluge mobilnosti je u stalnom porastu, posebice u ruralnim podru\u010djima Njema\u010dke. Marco Rutter je po\u010deo razmi\u0161ljati o ovoj temi i prije dolaska na vlast i po\u010deo se zanimati za autonomne elektri\u010dne autobuse kakvi se ve\u0107 testiraju u \u0160vicarskoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji, ali i u njema\u010dkim gradovima Hamburgu i Berlinu.<\/p>\n\n\n\n

Ovakav javni prijevoz s fleksibilnim stanicama bi se idealno uklopio u potrebe njegove zajednice. “To ne bi bio servis od vrata do vrata, ali ne bi bio ni daleko od ovakvog rje\u0161enja”, ka\u017ee Rutter.<\/p>\n\n\n\n

No on je isto tako svjestan da u Njema\u010dkoj postoje mnoge zakonske prepreke koje stoje na putu takvim rje\u0161enjima. Poput jednog zakona iz \u0161ezdesetih koji \u0161titi monopol javnog prijevoza i taksija. No postoje neki pomaci. “Tehni\u010dki je put autonomnim autobusnim uslugama 80 posto otvoren. Sve je vi\u0161e velikih kompanija poput IBM-a ili Njema\u010dkih \u017eeljeznica koje streme ovakvim rje\u0161enjima pa bi to moglo utjecati na zakonodavce”, ka\u017ee Rutter.<\/p>\n\n\n\n

Nepovjerenje u vozila bez voza\u010da<\/h3>\n\n\n\n

No mo\u017eda projekt propadne zbog onih kojima je namijenjen. “Stariji bi svakako pozdravili vi\u0161e autobusa no oni imaju dvojbi oko vozila koja se kre\u0107u bez voza\u010da”, ka\u017ee 79-godi\u0161nji Mattauch. Njegova vr\u0161njakinja Anneliese Garske potvr\u0111uje njegove dvojbe. Iako sama zbog slabog vida ne mo\u017ee voziti, ideja o vozilu bez voza\u010da joj se ne svi\u0111a. “Nitko me ne bi mogao natjerati da sjednem u takvo vozilo”, ka\u017ee odlu\u010dno Garske.<\/p>\n\n\n\n

Mattauch me\u0111utim vjeruje da \u0107e budu\u0107e generacija umirovljenika biti prijateljskije raspolo\u017eene naspram autonomnih vozila jer \u0107e biti bolje upoznate s tim konceptom. “Oni \u0107e sigurno bez razmi\u0161ljanja ulaziti i u takva vozila”, ka\u017ee Mattauch.<\/p>\n\n\n\n

77-godi\u0161nji umirovljenik Alfred Schneider<\/strong> ka\u017ee da je svoju voza\u010dku dozvolu dobio kao 21-godi\u0161njak i da jo\u0161 uvijek vozi. “No kada do\u0111e vrijeme da to vi\u0161e ne\u0107u biti u stanju, ne\u0107u previ\u0161e birati kako \u0107u do\u0107i od to\u010dke A do to\u010dke B. To ne\u0107e biti pitanje povjerenja u autobuse bez voza\u010da nego moje mobilnosti”, pragmati\u010dan je Schneider.<\/p>\n\n\n\n