Svatko ima omiljeni komad odje\u0107e. Mo\u017ee to biti i ne\u0161to staro i jeftino, ali ba\u0161 nas uz taj komad odje\u0107e ve\u017eu najljep\u0161e uspomene. Pitali smo na\u0161e \u010ditatelje koji su njima komadi odje\u0107e najva\u017eniji u \u017eivotu. Dobili smo pregr\u0161t sjajnih odgovora, pa evo nekih od njih…<\/p>\n
Najdra\u017ea od svih odjevnih predmeta je bila karirana, svijetlo i tamno plava, flanelasta, ko\u0161ulja mojeg tate. Nakon svakog pranja, potajice sam ju uzimala i nosila, u \u0161kolu ili slobodno vrijeme, nju\u0161kala sam kragnu u kojoj se zadr\u017eavao miris tatinog losiona i omek\u0161iva\u010da i \u017eeljno \u010dekala,kada \u0107e ponovno do\u0107i ku\u0107i iz privremenog rada iz Berlina.Nedostajao mi je moj tata, njega sam obo\u017eavala i ta ko\u0161ulja je bila utjeha, zavidjela mojim prijateljicama koje su imale tate uza sebe s kojim su dijelile djetinjstvo. Moj tata je dolazio samo dva puta u godini i tada smo bili nerazdvojni. A onda,dogodio se razvod, tate vi\u0161e nije bilo, ostala sam s mamom, nije pomagala njena nje\u017enost niti ljubav jer ja sam tugovala, sve \u010de\u0161\u0107e nosila tatinu kariranu ko\u0161ulju, bila je velika i cijela sam se u nju umatala, u njoj je ostala sva moja ljubav i \u010de\u017enja\u00a0za mojim tatom kojeg sam sve rije\u0111e vi\u0111ala. \u017divot nas razdvojio, ja sam odrasla, ko\u0161ulja je i dalje bila u mojem ormaru, i dalje sam ju obla\u010dila ali samo u osami svoje sobe. A onda sam se udala, odselila, izrodila sinove koji su odrastali i \u010dudili se mami i njenoj ve\u0107 pomalo ofucanoj, ogromnoj ko\u0161ulji. Za tatom sam i dalje \u010deznula jer unuci nisu upoznali svojeg velikog djeda. Nakon osamnaest godina razdvojenosti i neznanja o mojem tati, stigla je vijest, umro je u tu\u0111ini, sam, bez svojih najbli\u017eih i bez mene uz uzglavlje da mu podarim svu svoju ljubav i ka\u017eem koliko ga volim. Sahranili smo ga na gradskom groblju, nekoliko ulica od mojeg doma, u rodnom gradu, gdje sam \u017eeljno, kao dijete i\u0161\u010dekivala njegov dolazak. A ko\u0161ulja je i danas najva\u017eniji dio mojeg ormara, ne nosim ju jer je i ona zaslu\u017eila mirovinu ali jo\u0161 uvijek ju povremeno zaogrnem, pomiri\u0161em, za\u017emirim i u mislima razgovaram sa mojim tatom.<\/p>\n
Volim svoju \u017eutu spava\u0107icu na cvjeti\u0107e koju sam imala u rodili\u0161tu nakon ro\u0111enja sina. Ne mogu opisati te osje\u0107aje, uzbu\u0111enje, te prve sate sa svojim malim zlatom koje sam toliko sa strepnjom is\u010dekivala i onda olak\u0161anje \u0161to je sve pro\u0161lo ok, \u0161to mi je zdrav, tako savr\u0161en, \u0161to mi di\u0161e na prsima i ne mogu skinut pogled s njega. I zato kada ju vidim vratim se u taj doga\u0111aj koji mi se toliko urezao u pam\u0107enje, srce mi obuzme velika radost, raznje\u017enim se, joj ja bi opet! I \u010duvam ju opranu za to sve ponoviti!<\/p>\n
Moje kaubojsko odjelce za maskenbal po koje mi je majka morala i\u0107i do Trsta da ga kupi jel kod nas tada toga nije bilo. Bio sam taaaakoo sretan a nosio ga 3 sezone i ne samo u \u02dddane ma\u0161kara\u02dd. Ah ta vremena, sa sjetom se sjetim, sve je tada bilo bolje pa i kvaliteta odje\u0107e, bilo je kako se ono ka\u017ee \u02ddperi-deri\u02dd tako da sam odijelo sa\u010duvao sve ove godine i sada \u0107e ga moj sin jo\u0161 mo\u0107e nositi i vratiti me u te divne pro\u0161le dane.<\/p>\n
Svatko od nas ima najdra\u017ei odjevni predmet koji ga \u010dini savr\u0161enim. Prije nekoliko godina, \u010diste\u0107i bakin ormar, nakon \u0161to je umrla, odlu\u010dila sam potra\u017eiti ne\u0161to njeno \u0161to bi ostalo kod mene, a ostale robe bi se rije\u0161ili. Mama, sestra i ja smo u ti\u0161ini pregledavale svaki komad robe tu\u017enim pogledima jer nam je neizmjerno falila. Na tren mama zastane i samo nabaci osmijeh na lice, kao da je ugledala ne\u0161to posebno. Sestra i ja se samo pogledale, pa ju upitale \u010demu taj osmijeh. Tu je po\u010dela pri\u010da o vestici na kop\u010danje koju je dr\u017eala u rukama. Baka si ju je kupila na sajmu dok sam ja bila jo\u0161 mala, rekla je. Nakon \u0161to sam narasla, poklonila mi ju je, bila sam vrlo sretna, nastavi. Nosila sam ju vrlo rado, samo za posebne prigode. U njoj sam upoznala va\u0161eg oca. Nakon udaje sam ju zaboravila uzeti sa sobom. Mislim da je vrijeme da ju sad ja poklonim tebi. A baka bi bila vrlo sretna, jer jedna stvar koja je \u010dinila nju i mene sretnom, sad \u0107e \u010diniti i tebe, rekla je. Plava vestica boje oceana, s \u010dipkom oko vrata i malim izrezbarenim, srebrnih gumbima koji kao da su s najskupljih balskih haljina, mo\u017eda nije izgledala posebno dok mama nije ispri\u010dala tu pri\u010du. Jednog dana, moja \u0107e ju k\u0107er mo\u017eda obu\u0107i, ali prvo \u0107u je ja s ponosom nositi jer je to stvar koja je svjedok najljep\u0161ih uspomena u na\u0161im \u017eivotima.<\/p>\n
Prave dimije. Kad se sjetim,suza krene. U ulici je bila susjeda koja je iz Bosne i svaki dan u \u0161arenim dimijama se\u0107e gore-dolje po ulici. Ne znam kako su takve dimije dospjele u mamin ormar, ali vje\u0161to sam \u00eeh prisvojila. Nije bilo bitno sto su za 2 broja ve\u0107e, preduge, \u0161to izgledam kao stra\u0161ilo, meni su bile cool. Sve je bilo ok, dok sam ih nosila po doma, ali kad sam oti\u0161la u \u0161kolu u njima, mama je poludjela i idu\u0107i dan ih bacila. Dugo smo vodile borbu va\u0111ena dimija iz sme\u0107a i bacanja opet. Na kraju mi ih je zapalila.<\/p>\n
Nisam ba\u0161 neki obo\u017eavatelj odje\u0107e, gledam je vi\u0161e kao “potro\u0161nu robu”, ali postojao je taj jedan vuneni pulover… Moja prva djevojka (uz to i \u0161efova k\u0107er – zabranjeno vo\u0107e), prva prava veza i njeno prvo putovanje otkad smo u vezi (a \u010desto je morala putovati). Tri mjeseca nakon \u0161to smo prohodali, provela je par dana u Be\u010du, a ja sam jedva do\u010dekao da mi se vrati. A i ona, kako ka\u017ee. Vratila se s poklon\u010di\u0107em za mene – divnim sivim vunenim puloverom s nekim zelenim detaljima: njen prvi poklon meni! Bio sam odu\u0161evljen, nisam mogao vjerovati da mi je kupila poklon (nisam do tad ba\u0161 dobivao poklone…). Pulover mi je, iako je bio “pikav” (smeta za ko\u017eu, bocka..), pristajao savr\u0161eno i ba\u0161 sam ga volio! Par dana nakon toga, bio sam kod tete u Zagrebu u tom istom puloveru. U \u017eurbi pri povratku ku\u0107i – pulover je slu\u010dajno ostao\u00a0kod nje, a ona ga je dobronamjerno ubacila u perilicu rublja i oprala na previsokoj temperaturi. A ja sam malo krupniji \u010dovjek, nije da se ba\u0161 mogu uvu\u0107i u baby odje\u0107u u kakvu se pulover nakon tog pranja pretvorio. Teta ga je razvla\u010dila na sve mogu\u0107e na\u010dine, ali nije se dao vratiti u prvobitno stanje! Razo\u010daran time \u0161to se desilo, \u010davlima sam ga zabio u zid moje stare sobice i sad eto imam divnu vunenu “sliku” na zidu. I dan danas i moja draga i ja \u017ealimo za tim puloverom, puno nam je zna\u010dio i ba\u0161 je bio poseban. Ali i dalje stoji u staroj sobici u ku\u0107i mojih roditelja, ve\u0107 punih 8 godina. P.S. Ta moja draga je danas moja supruga i uvijek se sjetimo te pri\u010de oko pulovera, tko zna, mo\u017eda \u0107e beba koja nam sti\u017ee u velja\u010di mo\u0107i nositi mini-pulover\u010di\u0107 (s rupicama od \u010davli\u0107a).<\/p>\n
Ovo darivanje me podsjetilo da negdje u kutiji svojih uspomena jo\u0161 uvijek \u010duvam jednu obi\u010dnu bijelu majicu kratkih rukava.Bilo je to davno kada sam dobila kao dar tu majicu. Moja velika mladena\u010dka ljubav i ja nakon \u0161tednje cijele zime odlu\u010dili smo se u prolje\u0107e posjetiti Veneciju. Venecija i dvoje zaljubljenih i tri dana nezaboravna do\u017eivljaja. Lutaju\u0107i tako gradom u nekoj sporednoj uli\u010dici ugledali smo izlog sa majicama sa tiskom. Odlu\u010dili smo uzeti dvije iste majice sa simbolom i nazivom Venecija. Slijede\u0107a dva dana \u0161etali smo Venecijom sretni i zaljubljeni u tim majicama. Ja jo\u0161 uvijek \u010duvam majicu i sje\u0107anja na prolje\u0107e u Veneciji , a nadam se i on…<\/p>\n
Ma ne postoji netko da nije imao najdra\u017ei odjevni predmet, to je kao i srodna du\u0161a, mora biti ne\u0161to \u0161to je samo za tebe stvoreno. Moja najdra\u017ea stvar je ko\u0161ulja. Starija je od mene a prekrasna. Bila je mamina koju je ona dobila za 25 ro\u0111endan. Etno. U srednjoj sam je \u0161koli nosila na traperice, na faksu i sada jo\u0161 uvijek ju kombiniram na apsolutno sve. Jednom sam i\u0161la na slijepi spoj, naravno u ko\u0161ulji i trapericama, i do\u010dekao me de\u010dko u vesti, trenirci i cipelama. Valjda nije gledao \u0161ta obla\u010di, ali bio je simpa. I pita on mene “A kako si se to obukla, pa kao da si mami ukrala tu ko\u0161ulju?”. Nisam mu ni\u0161ta odgovorila nego ispri\u010dala se i rekla da moram i\u0107i. Uvijek se sjetim toga, i \u017eao mi je \u0161to ga ja nisam pitala ne\u0161to o njegovoj “divnoj” kombinaciji!<\/p>\n
Moj najdra\u017ei odjevni predmet bio je navija\u010dki hoodie<\/em> mog omiljenog kluba. Ka\u017eem bio jer mu se dogodilo ne\u0161to za \u0161to sam mislio da se doga\u0111a samo na televiziji. Mama ga je zabunom oprala na previsokoj temperaturi i smanjio se tako da vi\u0161e ne stanem u njega. Ali i dalje ima posebo mjesto u mom ormaru, mo\u017eda \u0107e ga jednom naslijediti moj sin. Jo\u0161 uvijek si nisam kupio novu takvu majicu jer sam za onu bio previ\u0161e vezan. No sad si ba\u0161 mislim da znam na \u0161to bih potro\u0161io dio od tih 1000 kn.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pitali smo na\u0161e \u010ditatelje koji su im omiljeni komadi odje\u0107e. Odgovori su i vi\u0161e nego sjajni, pa vam donosimo nekoliko koji su nas posebno dirnuli ili nasmijali.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2396,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[374,375],"class_list":["post-2392","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-odjeca","tag-uspomena"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2392","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2392"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2392\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2396"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2392"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2392"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2392"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}