{"id":24183,"date":"2019-03-25T15:07:42","date_gmt":"2019-03-25T14:07:42","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=24183"},"modified":"2019-03-25T17:14:57","modified_gmt":"2019-03-25T16:14:57","slug":"kako-razgovarati-s-djecom-cak-i-ako-ih-sami-nemate","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2019\/03\/kako-razgovarati-s-djecom-cak-i-ako-ih-sami-nemate\/","title":{"rendered":"Kako razgovarati s djecom (\u010dak i ako ih sami nemate)"},"content":{"rendered":"\n<p>&#8220;Da se razumijemo, i ja sam se nekad bojala komunikacije s djecom (oprezna sam kad imam posla sa bilo kim manjim i br\u017eim od mene)&#8221;, otvoreno priznaje kolumnistica <a href=\"https:\/\/www.theguardian.com\/lifeandstyle\/2016\/jan\/30\/how-to-talk-to-children-even-if-you-dont-have-any\" target=\"_blank\" rel=\"noreferrer noopener\" aria-label=\" (opens in a new tab)\">Guardiana<\/a> <strong>Emma Jane Unsworth<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Nemam djecu ali ve\u0107ina mojih prijatelja su roditelji, osim toga sam i ponosna teta. U vi\u0111anju sa zauzetim prijateljima djeca su postala neizostavni dio paketa, a veli\u010dina i dob djece postali su mjerilo vremena koje je proteklo od na\u0161eg zadnjeg dru\u017eenja.<\/p>\n\n\n\n<p>Ali ne mogu re\u0107i da sam u\u017eivala u razgovoru s djecom, ili da sam bila posebno dobra u tome. Obi\u010dno bih se pona\u0161ala poput zadnjeg \u010dudaka preska\u010du\u0107i iz jedne krajnosti u drugu. U jednom trenutku bih se pona\u0161ala poput ku\u0107anice iz viktorijanskog doba, a ve\u0107 u sljede\u0107em se o\u010dajni\u010dki kreveljila. Kada bih progovorila, bilo bi to s tri oktave vi\u0161im glasom i iskrivljenim naglaskom. \u017deljela sam biti zabavna, a ispadala sam naporna i dosadna.<\/p><div id=\"mojev-3067292507\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n\n\n\n<p>Moja je nelagoda bila poja\u010dana dru\u0161tvenim predrasudama. Rijetko se o tome pri\u010da ali se \u010desto <strong>podrazumijeva da \u017eene nerotkinje ne vole djecu<\/strong>. Ovo je daleko od istine. Ja volim djecu. Jedino \u0161to nisam znala kako se opustiti pored njih.<\/p>\n\n\n\n<p>Stvari su se po\u010dele mijenjati u mojim tridesetim godinama. Sje\u0107am se da sam se po\u010dela maj\u010dinski postavljati prema tinejd\u017eericama u autobusima, vlakovima i na ulici. Odjednom sam znala kako treba pri\u010dati s njima, a jo\u0161 bolje sam znala kako treba pri\u010dati s mu\u0161karcima koji su ih gnjavili.<\/p>\n\n\n\n<p>Ali za malu djecu mi je trebalo vi\u0161e vremena. Ona su zahtijevala trening, trud i taktiku. Bilo je potrebno puno vi\u0161e od mita u obliku \u010dokolade. Kona\u010dno, do\u0161la sam do zaklju\u010dka da djeca ipak ne pripadaju nekoj drugoj vrsti \u017eivotinja. Ali put koji sam pro\u0161la u dolasku do te spoznaje bio je grbav, klizav i posut trnjem. Ipak, sada osje\u0107am da mogu pogledati mala stvorenja u o\u010di i voditi s njima smislen razgovor. Ponekad. Evo \u0161to sam nau\u010dila iz svojeg iskustva:<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Pri\u010dajte &#8216;prema gore&#8217;, ne &#8216;prema dolje&#8217;<\/h3>\n\n\n\n<p>Prije sam mislila ad su djeca samo velika, nerazumljiva, nesuvisla nakupina bedasto\u0107e; vodila sam jedan generi\u010dki razgovor sa svom djecom. Ali kada prokopam svoja sje\u0107anja iz djetinjstva, znam da me je najvi\u0161e ljutilo kad su se odrasli u razgovorima prema meni postavljali s visoka. Mene i sve ostale klince mojeg uzrasta gledali su samo kao standardno &#8216;dijete&#8217;, a ne kao malu osobu. Sa razvojem govornih vje\u0161tina pojavila se u meni duboka potreba za po\u0161tovanjem. <\/p>\n\n\n\n<p>Jedan moj prijatelj ide do kraja u prakticiranju odraslog pristupa kada pozdravlja djecu. \u010cak se i rukuje s njima (\u0161to oni obo\u017eavaju) i pita ih \u0161to misle o nekoj temi u vijestima. \u0160estogodi\u0161nji sin mojih prijatelja podijelio je sa mnom da mu je u komunikaciji s odraslima najbitnije da su oni pristojni i prijateljski nastrojeni. Pod tim je mislio da mogu pri\u010dati poput prijatelja, ne s visoka nego na istom nivou (rekao je da su djed i baka najbolji u ovome).<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Ne trudite se previ\u0161e<\/h3>\n\n\n\n<p>Mrzim \u0161to je ovo to\u010dno jer sam ro\u0111eni trudbenik, ali \u010desto je dobro isklju\u010diti \u017eelju za zadovoljavanjem drugih ljudi \u2013 djelomi\u010dno zbog vlastitog mentalnog zdravlja, ali i zbog toga \u0161to \u0107e ina\u010de djeca brzo proglasiti va\u0161 trud neiskrenim. Djeca nanju\u0161e va\u0161 o\u010daj ba\u0161 kao \u0161to psi nanju\u0161e strah.<\/p>\n\n\n\n<p>Nije mi pomagalo ni to \u0161to dolazim iz obitelji u kojoj se radila velika stvar od toga \u0161to je ma\u010dka u\u0161la u sobu. Prvo netko prokomentira njezin dolazak, da bi se potom svi okrenuli prema njoj i zadivljeno promatrali \u0161to god da je ova krenula raditi, npr. \u0161iriti noge i lizati si stra\u017enjicu. Zamislite kako smo se tek odnosili prema djeci. Moj ne\u0107ak nije mogao pustiti vjetar bez da dobije salvu pohvala.<\/p>\n\n\n\n<p>Ponekad je lijepo ostati nezamije\u0107en. Manje je stresno. Jeste li primijetili da ma\u010dka uvijek do\u0111e kod osobe koja ju ignorira? Na dje\u010djim zabavama bih uvijek sjela za tihi stol u kutu, gdje bih sjela poput \u010dita\u010da tarota i \u010dekala da djeca pri\u0111u meni, dok nisam jednom na kraju postala glavna zabavlja\u010dica. Znam izvu\u0107i pe\u010denu koko\u0161 iz papirnatog ubrusa, efekti ove \u010darolije nisu za zanemariti.<\/p>\n\n\n\n<p>Pro\u0161log ljeta sam do\u017eivjela generalno prosvjetljenje na odmoru koji sam provela sa svojim ne\u0107akom u Mallorci. Provoditi vrijeme s malim djetetom je kao da provodi\u0161 vrijeme s prijateljem na brzim drogama \u2013 sve se vrti oko njih, izvode gluposti kao \u0161to je skakanje u bazen u odje\u0107i, imaju nekontrolirane navale emocija. Jednom kad sam ovo shvatila, vratila sam se na pravu stazu. Pustila sam svoju omiljenu pjesmu i koncentrirala svu svoju energiju na univerzalni jezik plesa i skinula sve pokrete s video spota. Bio je to pun pogodak..<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Psujte<\/h3>\n\n\n\n<p>Osim ako ne mislite da su djeca samo glupe papige, trebali biste psovati kad ste s njima, kao i biti smireni kad drugi ljudi psuju u njihovom prisustvu. Naravno, trebate im objasniti razliku izme\u0111u vrije\u0111anja osobe i psovanja kao alata osloba\u0111anja frustracije. <\/p>\n\n\n\n<p>Nau\u010dite ih kakve su posljedice neprimjerenog rje\u010dnika. Ali imati politiku nulte tolerancije na psovke je isto kao da poludite \u010dim vidite da netko u ruci dr\u017ei \u010da\u0161u vina. Ideja da \u0107e djeca koja \u010duju psovke automatski postati neuroti\u010dni ko\u010dija\u0161i je potpuno suluda. Ovo je pravi \u017eivot, a ne pri\u010da iz tabloida.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Nemojte postavljati blesava pitanja<\/h3>\n\n\n\n<p>Ili bolje re\u010deno, nemojte postavljati op\u0107enita pitanja. Nakon \u0161to sam gomilu puta dobila &#8216;Ne znam&#8217; za odgovor, shvatila sam da klincima postavljam jako dosadna ptianja poput &#8216;\u0160to ste radili u \u0161koli danas?&#8217; Dan u \u0161koli je cijela vje\u010dnost kad ima\u0161 7 godina, ovo je kao da ste odraslu osobu pitali \u0161to je radila 2014. Ni ja se ne mogu sjetiti. <\/p>\n\n\n\n<p>Nu\u0111enje alternativa olak\u0161ava komunikaciju: &#8216;Voli\u0161 li vi\u0161e \u010dudovi\u0161te na roze to\u010dkice ili \u010dudovi\u0161te s plavom glavom? Mo\u017eete iskoristiti ovo kako bi ostvarili svoj cilj: moja sestra Natalie pita svoje klince da li \u017eele i\u0107i spavati u 7:01 ili 7:02. Oni se pritom osje\u0107aju va\u017enima. A ona popije svoju \u010da\u0161u vina na miru. Lukavo.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Budite nadrealni<\/h3>\n\n\n\n<p>Budite poput <em>jedi<\/em> viteza. Koristite distrakciju i ludu domi\u0161ljatost. Ja svako toliko svome ne\u0107aku ubacim izmi\u0161ljenu rije\u010d, npr. trenutno koristim <strong>\u0161impi\u0107 pimpi\u0107<\/strong> kao naziv za pticu \u010dvorak. Ovo radim uglavnom za vlastitu zabavu ali i njegovu, s obzirom da su takve rije\u010di neobi\u010dne i zabavne za izgovaranje, a i nitko drugi u vrti\u0107u ih ne zna.<\/p>\n\n\n\n<p> Jednom kad krene pretra\u017eivati internet, takve iluzije \u0107e biti gotove, ali do tada ja sam mu izvor \u010dudesnoga znanja. Humor je isto veliki plus. \u0160estogodi\u0161njak od mog prijatelja ka\u017ee da vi\u0161e voli smije\u0161ne razgovore s odraslima zbog toga \u0161to a) zna da nije u nevolji i b) &#8216;ozbiljni razgovori su te\u017ei od smije\u0161nih razgovora i lak\u0161e je pri\u010dati ako se smijemo&#8217;.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Ne diskreditirajte Peppu Pig<\/h3>\n\n\n\n<p>\u010cak i ako je odnos veli\u010dine tate i mame smije\u0161an, arhai\u010dan i poti\u010de nezdrave stereotipe. Iako je njezino roktanje nekonzistentno, da ne spominjemo da je gadljivo. \u010cak iako to vozilo nikad ne bi do\u0161lo gore uzbrdo i \u010dini mi nelagodu svaki put sa svojom devijacijom od osnovne fizike. Ovakav razgovor ne\u0107e vas dovesti nigdje. Kad je Peppa Pig u pitanju, oni su se odlu\u010dili.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Stupite u kontakt s unutarnjim klaunom<\/h3>\n\n\n\n<p>Sje\u0107am se kad je moja mama plesala limbo u sobi punoj dvanaestogodi\u0161njaka, istovremeno nose\u0107i havajsku pizzu. To je bilo impresivno, pogotovo zato \u0161to je \u010desto uko\u010di u le\u0111ima. <\/p>\n\n\n\n<p>Kada poku\u0161avam razgovarati o Minecraftu ili Terrariji, znam da sam ista moja majka koja ple\u0161e limbo. Zato poku\u0161avam preusmjeriti njezin nadobudan stav. Djeca su obi\u010dno za igru. U redu je plesati limbo &#8211; neki bi \u010dak to nazvali obredom inicijacije &#8211; sve dok si svjestan kako blesavo izgleda\u0161.&#8221;<\/p>\n<div id=\"mojev-424448579\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ne pitajte ih \u0161to su radili u \u0161koli: to je kao da pitate odraslog \u010dovjeka \u0161to je radio prije dvije godine. U ovom tekstu donosimo nekoliko korisnih savjeta kako razgovarati s djecom ako nemate djecu ili ako se pribojavate komunikacije s djecom. <\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":4200,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[120,508],"class_list":["post-24183","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-djeca","tag-odgoj"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/24183","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=24183"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/24183\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4200"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=24183"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=24183"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=24183"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}