{"id":26310,"date":"2019-05-02T20:37:35","date_gmt":"2019-05-02T18:37:35","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=26310"},"modified":"2019-05-02T21:03:38","modified_gmt":"2019-05-02T19:03:38","slug":"mrze-li-mladi-stare-ili-je-to-samo-predrasuda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2019\/05\/mrze-li-mladi-stare-ili-je-to-samo-predrasuda\/","title":{"rendered":"Mrze li mladi stare ili je to samo predrasuda? Evo \u0161to mladi ka\u017eu"},"content":{"rendered":"\n

“Volimo li stare ljude i za\u0161to ne?”<\/strong> Upravo je tako nazvana tema na najve\u0107em hrvatskom forumu<\/a> pokrenuta jo\u0161 davne 2013. godine. <\/p>\n\n\n\n

U njoj su mladi pobrojali niz razloga koji im kod starijih idu na \u017eivce i za koje su uvjereni da su karakteristika ba\u0161 starijih ljudi, ali i niz mi\u0161ljenja za\u0161to je takav stav pogre\u0161an. Neki od ovih komentara mogli bi vas ganuti. <\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Ne smetaju mi sve dok se ne dru\u017eimo<\/h3>\n\n\n\n

Ne smetaju sve dok ne u\u0111u u prostor neke druge dobne skupine. A to mo\u017ee biti od petnaestogodi\u0161njaka do pedesetogodi\u0161njaka. U prostor \u0107e im u\u0107i ako previ\u0161e borave skupa ili ako se savjetima \u017eele ugurati u stvari koje se ti\u010de tih ljudi osobno. Sve dok se svatko dr\u017ei svojih vr\u0161njaka nema nikakvog jaza. Problemi znaju nastati u trgovinama ili na nekim javnim mjestima no to je ve\u0107 druga pri\u010da. <\/div>\n\n\n\n

\n\n<\/p>\n\n\n\n

Podsje\u0107aju na smrtnost<\/h3>\n\n\n\n

Tko voli da ih naborana lica i zgurena tjelesa podsje\u0107aju na vlastitu smrtnost i propadanje? Odnos prema starcima je lakmus papir na kojem se o\u010dituje sva na\u0161a (ne)ljudskost. <\/div>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Generalna smetala<\/h3>\n\n\n\n

Ljudima se \u010dini da su starci samo nepotrebno optere\u0107enje i generalna smetala, a zapravo se ba\u0161 u takvom mi\u0161ljenju krije kvaka. Jer kako sijemo tako \u0107emo i \u017eeti pa ako kao mladi preziremo starost, u vlastitoj \u0107emo starosti osjetiti taj prezir i na svojoj ko\u017ei. \u010cinjenica je da se granica starosti pomi\u010de kako sam \u010dovjek stari pa su tako tinejd\u017eerima stari i tridesetogodi\u0161njaci, a tridesetogodi\u0161njacima pedesetgodi\u0161njici. Kad se preko le\u0111a prevali pol stolje\u0107a, po\u010dinje se buditi o\u010dekivanje do\u017eivljavanja dublje starosti, iste one koja nam se kao mladima \u010dinila tako naporna i gotovo metuzalemska. Sveto ide u sta\u017e \u017eivljenja u relativnosti materijalnog svijeta i zapravo je \u0161teta \u0161to postoji taj antagonizam. Jer mladost svima neumitno prolazi, a rijetki su oni koji do\u017eive lijepu, smirenu i sretnu starost.
<\/div>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Starost nije lijepa ni mudra, a i smrdi<\/h3>\n\n\n\n

Realno, u starosti nema ljepote, a ba\u0161 ni mudrosti. Starci koje poznam su svi ogor\u010deni, ponavljaju se, jadikuju, kukaju i tro\u0161e tu\u0111u \u017eivotnu energiju. \u017dao mi je starih ljudi i njihovih boli, njihove samo\u0107e, ali znam da i mene sve to \u010deka ako do\u017eivim starost. Znam da ni ja ne\u0107u do\u017eivljavati humanost od strane okoline pa se ne zamaram starcima. Kod lije\u010dnika vi\u0111am stare ljude koji oko sebe \u0161ire svoj specifi\u010dan miris koji nije ugodan. Gledaju te pomno o\u010dima i name\u0107u neku nelagodu. Ne, ne volim starce. <\/div>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Unato\u010d predrasudama, starost mo\u017ee biti lijepa<\/h3>\n\n\n\n

Imam susjedu, bakicu od 89 godina. \u017divi u istoj ku\u0107i s djecom, unucima i praunucima, ali u odvojenom stanu i nema puno kontakta s njima. Osim kad joj do\u0111u uzet penziju. Njena obitelj je u\u017easna, sve tri generacije, svi se me\u0111usobno kolju a baku omalova\u017eavaju. Srela sam je jednom kako sjedi u vrtu i rekla mi je: “Znam da svi jedva \u010dekaju da umrem, ali meni je ovdje tako lijepo. Ni\u0161ta me ne boli, sjedim na suncu, heklam, jedem gro\u017e\u0111e i gledam kako zriju paprike.” Ostala sam “paf”. <\/div>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to izdvajati po godinama?<\/h3>\n\n\n\n

Svi\u0111aju mi se neki stariji ljudi, ba\u0161 kao i neki mla\u0111i. Nema to nikakve veze sa godinama, ve\u0107 sa njihovim karakterom, pristupom ljudima, na\u010dinu razmi\u0161ljanja itd. <\/div>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Ne smetaju mi<\/h3>\n\n\n\n

Stariji ljudi u meni bude osje\u0107anje nje\u017enosti ba\u0161 kao i djeca. Valjda zato \u0161to zaista zatvaramo krug i postajemo djeca. Ne smetaju mi. Smrti sam se bojala dok nisam poradila na tome. Vi\u0161e se ne bojim. <\/div>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Nedostaje mi baka<\/h3>\n\n\n\n

Spadam u one koji ba\u0161 vole starije ljude. Slaba sam na njih. Vjerojatno zato jer sam rano ostala bez baka i djedova. Tako bih voljela imati baku ili djeda da poslije posla tr\u010dim k njima, da sjedimo na klupi, da brinem za njih. Kada \u010dujem kolegicu, koja je majka troje djece i baka ju nazove da ju pita jeli se toplo obukla da se ne prehladi, zavidim joj. To je predivno. Ona \u0107e uvijek za nju ostati njena malena unuka. <\/div>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Smrde, ne volim ih<\/h3>\n\n\n\n

Neka sam mizantrop, ali ne volim ih. Imao sam iskustva sa starim ljudima napretek i niti jedan nije ulijevao dobrotom. Smrde, ne mogu jasno izgovorit re\u010denicu, a od tebe tra\u017ee da se dere\u0161 budu\u0107i da su skoro gluhi. U\u017easno su zastarjeli po stavovima. Kakva mi\u0161ljenja su stekli u svojim 20-ima, takva \u0107e im ostat do smrti. Beskona\u010dno dugo te dr\u017ee na telefonu i non-stop vrte jedno te iste trivijalnosti. Da ne govorim o face-to-face<\/em> do\u017eivljaju. Sve to jo\u0161 kako tako podnosi\u0161 dok ne nai\u0111e\u0161 na ogor\u010denog djetinjastog starca koji je zamrzio sve oko sebe, a opet mu je potrebna pomo\u0107, jer zbog nepokretnosti ne mo\u017ee ni prstom mrdnut. Cijenim vi\u0161e ove gradske starce – poneki jo\u0161 uvijek d\u017eogiraju, odlaze u kazali\u0161te, aktivni su udrugama, voljni su se informati\u010dki obrazovati. Ovi seoski kao da su zabetonirani za svoju zemlju – “ovo je moje imanje, ne pem od tam ni mrtav”. <\/div>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Previ\u0161e ih se optere\u0107uje dadiljanjem, pustite ih da \u017eive<\/h3>\n\n\n\n

Volim. Obo\u017eavam svoju baku koja mi je najdra\u017ei \u010dlan obitelji i trudim se \u0161to vi\u0161e joj pomagati i provoditi vi\u0161e vremena s njom. Voljela sam jako i svog djeda i drugu baku, ali su na\u017ealost oboje umrli, pa mi je sad ostala jedino baka s mamine strane. Op\u0107enito kad god mogu pomognem starijima, nije mi problem ustati im u javnom prijevozu, otvoriti im vrata, pomo\u0107i s namirnicama, propustiti ih u redu i ostale sitnice. Danas je na\u017ealost postalo kao popularno mrziti starije ljude, a smetnja su naj\u010de\u0161\u0107e njihovim potomcima koji bi najradije da oni umru tako da oni dobiju gratis ku\u0107u u koju \u0107e naseliti sa \u017eenom i djecom. Imam takav primjer u blizini. \u017dive u djedovoj ku\u0107i, ali stalno ga vrije\u0111aju, pogotovo snaha, \u010desto se puta \u010duje: “Stari prdonja, kad \u0107e\u0161 ve\u0107 vi\u0161e otegnuti papke da imamo mir?” Meni je to neshvatljivo, do\u0111e\u0161 u tu\u0111u ku\u0107u, umjesto da poka\u017ee\u0161 zahvalnost ti se i\u017eivljava\u0161 na jadnom djedici. I op\u0107enito mislim da se starijim ljudima previ\u0161e stavljaju na teret potomci i njihova djeca, stalni \u201ebaka servisi\u201c podmirivanje njihovih kredita i ostalih tro\u0161kova, \u017eivot u istoj ku\u0107i i sli\u010dno. Trebalo bi starije pustiti da pro\u017eive starost u miru, a ne stresu i dadiljanju. Tu ne spada povremeno dru\u017eenje s unucima, naravno. <\/div>\n

oglas<\/div>