{"id":27768,"date":"2019-06-05T19:28:57","date_gmt":"2019-06-05T17:28:57","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=27768"},"modified":"2019-06-06T08:06:00","modified_gmt":"2019-06-06T06:06:00","slug":"ines-vrban-upraviteljica-zaklade-zajednicki-put-moramo-se-pobrinuti-za-vlastitu-starost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2019\/06\/ines-vrban-upraviteljica-zaklade-zajednicki-put-moramo-se-pobrinuti-za-vlastitu-starost\/","title":{"rendered":"Ines Vrban, upraviteljica Zaklade Zajedni\u010dki put: Moramo se pobrinuti za vlastitu starost"},"content":{"rendered":"\n

Zaklada Zajedni\u010dki put<\/a><\/strong> slavi desetlje\u0107e postojanja. I njena upraviteljica Ines Vrban<\/strong> deset je godina na \u010delu ove organizacije. Ka\u017ee, Zaklada je osnovana na inicijativu Matice umirovljenika Hrvatske s ciljem zaustavljanja iskori\u0161tavanja gra\u0111ana tre\u0107e \u017eivotne dobi kroz institute do\u017eivotnog i dosmrtnog ugovora te podizanja kvalitete \u017eivota starijih gra\u0111ana. <\/p>\n\n\n\n

U me\u0111uvremenu je Zajedni\u010dki put, iza kojeg kao zakladnik stoji Grad Zagreb<\/strong>, postao sinonim za kvalitetne programe namijenjene umirovljenicima, a prepoznatljivost je gradio i zapa\u017eenim medijskim kampanjama. Me\u0111u najvidljivijim projektima organizacije su Superseniori<\/a><\/strong> i sajam Pravo doba<\/a><\/strong>. Gdje je Zaklada danas i koji su izazovi pred njom saznajte u razgovoru s upraviteljicom Vrban. <\/p>\n\n\n\n

Na po\u010detku ovog razgovora mo\u017eda bi bilo dobro \u010ditateljima objasniti \u0161to je to zaklada. \u010cini se da je ta vrsta organiziranja dosta daleka ljudima.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ljudi ne razumiju razliku izme\u0111u zaklada i udruga. Zaklade su prvenstveno financijske institucije i nemaju \u010dlanstvo, za razliku od udruga. Ideja je da zakladnik osniva zakladu kako bi \u010dinila op\u0107e dobro za koje se zakladnik odlu\u010di.<\/p>\n\n\n\n

Grad Zagreb se, dakle, odlu\u010dio za podizanje kvalitete \u017eivota osoba tre\u0107e \u017eivotne dobi? <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Jedina smo takva zaklada u Hrvatskoj. Kad smo po\u010deli s radom, odlu\u010dili smo da nismo organizacija za transfer gradskog novca prema korisnicima, ve\u0107 smo usvojili koncept prema kojem sami osmi\u0161ljavamo projekte i provodimo ih. Tako smo i napravili prvu stambenu zajednicu u Hrvatskoj. To je tema o kojoj treba progovoriti. <\/p>\n\n\n\n

Pa progovorimo. \u0160to je to to\u010dno stambena zajednica? <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Imamo na Jarunu 4 stana apartmanskog tipa povr\u0161ine od 40 do 50 kvadratnih metara. Svaki apartman je zami\u0161ljen za dvije osobe, ali mogu ih koristiti i samci. Uvjeti su bili da su stariji od 65 godina, da imaju prebivali\u0161te u Zagrebu i da su psihofizi\u010dki sposobni sami \u017eivjeti, uz na\u0161u potporu. To je oblik stanovanja koji treba razvijati. Ljudi su zadovoljni i imamo liste \u010dekanja. <\/p>\n\n\n\n

To su manje stambene jedinice od onih u kojima su ranije \u017eivjeli?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da. Ostanu sami, djeca odu, partneri umru. Imamo varijantu da zajedno \u017eive dvije sestre, dvije prijateljice ili samci. U suradnji s Udrugom Prisutnost organizirali smo da svi oni imaju sigurnosne narukvice kojima mogu pozvati pomo\u0107 u slu\u010daju nevolje. U Senior centru pak cjelodnevno de\u017euraju na\u0161e djelatnice. Da im bilo \u0161to zatreba; od dostave hrane, odvoza na pregled, dru\u0161tveni \u017eivot do spremanja stana; mi im to mo\u017eemo organizirati. Oni i dalje \u017eive samostalno, ali u ambijentu koji im pru\u017ea dostojanstvo. <\/p>\n\n\n\n

Kapaciteti su, na\u017ealost, vrlo mali. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da, na\u017ealost, taj model jo\u0161 nije za\u017eivio u dru\u0161tvu. Nema ni politi\u010dke volje. Stalno se govori kako \u0107e se napraviti neko naselje za starije. Puno je bilo najava i poku\u0161aja, ali ni\u0161ta nije za\u017eivjelo. <\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Zato \u0161to mi uop\u0107e ne oslu\u0161kujemo potrebe ljudi, ve\u0107 stalno ma\u0161tamo kako \u0107e netko izvana do\u0107i i donijeti svoje dolare i eure. Kao, rije\u0161it \u0107e tako sve na\u0161e probleme. Ne\u0107e! Zaklada se poku\u0161ava okrenuti prema ovih 70-80 posto nevidljivih. To su na\u0161i umirovljenici koji \u017eive sami u stanu od 150 kvadrata i s mirovinom od 3.000 kuna. Oni dolaze na rub siroma\u0161tva, a nisu siroma\u0161ni. Imaju kapital i vrijednost koju bi trebali znati preto\u010diti u svoju sigurnu starost. No oni ne mogu sami. Nemamo agencije koje bi se time bavile, podr\u0161ku dru\u0161tva, politike\u2026<\/p>\n\n\n\n

Ali imamo mentalitet da se nekretnina ne smije prodati, ve\u0107 da se mora ostaviti potomcima, \u010dak i kada ti potomci ne mare pretjerano za svoje roditelje. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da, ali puno je ljudi oti\u0161lo iz Hrvatske, puno je te djece oti\u0161lo. Uz to, puno je sama\u010dkih stara\u010dkih doma\u0107instava. Mnogi ni nemaju djece. Nije to kao nekad kad su \u017eivjele tri generacije zajedno pa su se mladi brinuli o starima. Ljudi moraju po\u010deti razmi\u0161ljati na na\u010din da se sami pobrinu za sebe. Da, bez obzira na broj djece, sami osiguraju svoju starost. Psihologija \u017eivota na ovom prostoru je takva da je privatno vlasni\u0161tvo svetinja\u2026<\/p>\n\n\n\n

Ako nemate vlastiti stan ili ku\u0107u, niste uspjeli kao \u010dovjek?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

To\u010dno. Nije uop\u0107e va\u017eno kakva vam je bila kvaliteta \u017eivota, jeste li vidjeli svijeta, putovali, imali hobije\u2026 bilo \u0161to. Va\u017ena je samo ta cigla i ti kvadrati pa ih se, naravno, te\u0161ko odre\u0107i. Ako su ljudi sve ulo\u017eili u to, ako su se i djeca odricala zbog gradnje ku\u0107e, nije \u010dudno to precjenjivanje.<\/p>\n\n\n\n

Zbog svega ljudi su vrlo osjetljivi kada im se sugerira da aktiviraju nekretnine kako bi imali ugodnu starost. Sigurno \u0107e neki \u010ditatelji zaklju\u010diti kako i mi sada zagovaramo iskori\u0161tavanje staraca. No stvari se, dodu\u0161e sporo, mijenjaju?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da, svaki \u010detvrti Zagrep\u010danin je stariji. To je realnost. S druge strane, mladi ljudi koji ostaju ili \u0107e tek do\u0107i ovamo, svoju \u0107e egzistenciju osiguravati rade\u0107i za stare. Veliki dio poslova i usluga \u0107e biti usmjereni prema starima. Stari imaju kapital. Gledamo samo tu prosje\u010dnu mirovinu, ali gdje su ku\u0107e, vikendice i stanovi? Stariji imaju ogromnu nekretninsku \u0161tednju i to treba po\u010deti negdje ulagati. To se mora po\u010deti vrtjeti. Osim toga, srebrna ekonomija je tre\u0107a po veli\u010dini u svijetu. To sve ukazuje da pitanje starenja i starosti nije samo biolo\u0161ki proces zavr\u0161ne faze \u017eivota. To je veliki biznis na kojem \u0107e se graditi poduzetni\u0161tvo. Svako toliko me ljudi pitaju znam li nekoga pouzdanog tko mo\u017ee pomagati starijoj osobi, ali to je danas jako te\u0161ko na\u0107i. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Ines Vrban (foto: Sini\u0161a Bogdani\u0107)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Osim stambene zajednice, Zaklada vodi i Senior centar. \u0160to se u njemu doga\u0111a?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Na godi\u0161njoj razini u njemu imamo preko 850 radionica; od likovnih, kerami\u010dkih, izrada nakita do zdravstvene i korektivne joge, gimnastike i nordijskog hodanja. Imamo i \u0161kole jezika. Uglavnom su zastupljeni engleski, njema\u010dki i \u0161panjolski. Ponekad, ovisno o volonterima, i talijanski. Osnovali smo i vlastiti istra\u017eiva\u010dko-edukacijski centar. Proveli smo tri velika istra\u017eivanja. Jedno od njih je istra\u017eivanje nasilja nad starim ljudima. To je prvo takvo op\u0107e istra\u017eivanje u Hrvatskoj. Obuhvatili smo 11 zagreba\u010dkih domova, 540 korisnika i 500 djelatnika. <\/p>\n\n\n\n

\u0160to je istra\u017eivanje pokazalo?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U privatne domove ne mo\u017eemo u\u0107i pa ne mo\u017eemo znati \u0161to se kod njih doga\u0111a. Ali pokazalo se da su korisnici domova za umirovljenike Grada Zagreba dosta sigurni i osje\u0107aju se dobro. Ima nekih elemenata zlostavljanja, ali ti su \u010desto posljedica needuciranosti. Neophodna je edukacija djelatnika, ali treba educirati i korisnike koji \u010desto ne znaju prepoznati da je netko nasilan prema njima. Pogotovo ako su do\u0161li iz neke odgojne sredine u kojoj je normalno da ih se vrije\u0111a, da im netko ne\u0161to uskra\u0107uje, da ih primorava na pla\u0107anje ne\u010dega \u0161to ne trebaju pla\u0107ati. Ima puno stvari na razini neznanja. Ima ih i na razini srama. A s druge strane, ne ula\u017eemo u djelatnike. Oni su pregoreni, lo\u0161e pla\u0107eni i ne znaju. Nekad, recimo, neka njegovateljica ne zna da nije u redu jako stisnuti na ruku, odgovoriti neprimjereno. Nitko s njima ne radi. Istra\u017eivanje \u0107emo objaviti krajem godine. <\/p>\n\n\n\n

A ranija istra\u017eivanja?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pokazala su da se ljudi u domovima osje\u0107aju bolje nego u ku\u0107anstvima. I da se najve\u0107i oblik zlostavljanja doga\u0111a u javnim prostorima i institucijama; od tramvaja, banaka do \u0161altera i du\u0107ana. Tu su do\u017eivjeli verbalna i psiholo\u0161ka zlostavljanja. Obitelj je siva zona. Pogotovo \u0161to se ti\u010de financijskog iskori\u0161tavanja i ugovora o uzdr\u017eavanja. Naj\u010de\u0161\u0107e se to doga\u0111a unutar obitelji ili kruga bliskih ljudi. <\/p>\n\n\n\n

Vratimo se radionicama koje organizirate za umirovljenike. Tko na njih dolazi? \u010cini mi se da je starije dosta te\u0161ko aktivirati, izvu\u0107i iz ku\u0107e i motivirati da naprave ne\u0161to za sebe. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

I to je dio na\u0161eg mentaliteta i odgoja. Sve se jako brzo mijenja pa se mijenja i to. Te\u0161ko je do\u0107i do ljudi, jer kad odu u mirovinu \u2013 imaju period prilagodbe. Neki se na\u0111u u baka-servisu, a ovi koji tu opciju nemaju znaju postati osamljeni, upasti u anksiozna stanja pa se sve poklopi s malom mirovinom, gubitkom partnera koji ih dodatno financijski oslabi. Puno je tih elementa zbog kojih se povla\u010de i te\u0161ko ih je \u201eizvu\u0107i\u201c. <\/p>\n\n\n\n

Oni koji izlaze, vrlo su aktivni i te\u0161ko ih je uloviti koliko su zauzeti. Od organiziranja izlo\u017ebi do proizvodnje nakita. Ugodno me iznenade, recimo na vara\u017edinskom \u0160pancirfestu, kad vidim da prodaju nakit. Jedan dio njih je nezaustavljiv. Uvijek se mora na\u0107i vo\u0111a i njih pet koji dr\u017ee cijelu pri\u010du.<\/p>\n\n\n\n

Imam osje\u0107aj da su i vrlo kriti\u010dni. Kao da im ni\u0161ta nije dovoljno dobro, a ako je ne\u0161to dobro, onda tra\u017ee skrivene motive iza svega. Nisu li ljudi danas skloniji pokuditi nego pohvaliti? <\/strong><\/p>\n\n\n\n

To je preslika dru\u0161tva u kojem \u017eivimo. Skloni smo kritiziranju i nepovjerenju. U medijima je sve postalo senzacionalisti\u010dko. Samo su afere, prevare, otimanja\u2026 vrlo je malo afirmativnih tekstova. <\/p>\n\n\n\n

Ali iskustvo na\u0161eg portala jest to da afirmativne i takozvane “lijepe” tekstove pi\u0161emo za sebe. Ono \u0161to se ka\u017ee \u2013 za ugled. Jer ih nitko ne \u010dita. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ali s druge strane kad se organiziraju humanitarne akcije i treba skupiti neke novce, tu smo prvi. Moja teorija je da smo u prvobitnoj akumulacija svega. Treba biti uporan. Znam da je sve tr\u017ei\u0161te. Do\u0107i \u0107e nove generacije koje \u0107e druga\u010dije razmi\u0161ljati. Cijelo dru\u0161tvo se na to mora pripremiti. <\/p>\n\n\n\n

Dosta \u010desto u javnim nastupima isti\u010dete da su zagreba\u010dki umirovljenici privilegirani u odnosu na ostatak Hrvatske. Kako?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da, na vi\u0161e razina. Zagreb ima socijalni program za gra\u0111ane u potrebi; od kvalitetne pu\u010dke kuhinje do stambenog zbrinjavanja; ima sve \u0161to treba starima i nemo\u0107nima. S druge strane, Zagreb jako podr\u017eava civilno dru\u0161tvo i udruge. S tre\u0107e, pak, u ostatku Hrvatske nema dovoljno ljudi koji bi se bavili sa stara\u010dkim stanovni\u0161tvom. \u010cak i da se neki novac tamo po\u0161alje, nema se tko s njima baviti. U dobrom dijelu Hrvatske su poluprazna stara\u010dka sela. To je i skupo. U Zagrebu napravi\u0161 radionicu, ljudi sjednu na tramvaj i do\u0111u kako bi zadovoljili neke svoje potrebe. Drugdje je to nemogu\u0107e. <\/p>\n\n\n\n

Za kraj, otkud vi u ovoj pri\u010di?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pa i ja idem prema toj tre\u0107oj dobi. (smijeh) Pri\u010da me dr\u017ei jer je bila jako inovativna. Kad smo krenuli sa Zakladom, nitko nije znao \u0161to bi s tim. Bila je to ideja u zraku. Ali ja sam i socijalni radnik i ne mogu pobje\u0107i od struke. Uporna sam u ovome jer mislim da je to, \u010dak i iz prakti\u010dnih razloga, budu\u0107nost. Starenje stanovni\u0161tva je tema za naredna desetlje\u0107a, ne samo za Hrvatsku, ve\u0107 i za Europu. Ta tema se ve\u0107 bavi nama, a mi bi se trebali baviti njome. <\/p>\n\n\n\n

Osim toga, ne mislim da je starost negativna. Dapa\u010de, puno puta sam vidjela da me\u0111u ljudima s kojima sam radila ima puno vi\u0161e \u017eivota i energije, nego u bitno mla\u0111ima. Starost ima i privilegiju da mo\u017eete re\u0107i \u0161to \u017eelite, otvara vam neke slobode koje nemate u radnom vijeku koji vam stalno postavlja neke uvjete. U starosti imate mirovinu koju imate. Mo\u017eete ostati bez nje jedino ako dr\u017eava propadne, a onda propadamo svi. Ne morate vi\u0161e nikome polagati ra\u010dune i mo\u017eete se, kona\u010dno, okrenuti sebi. Ako ste iole zdravi, najve\u0107a vrijednost starenja je ta da dolazi vrijeme u kojem imate pravo biti ono \u0161to jeste. To je privilegija ljudi koji do\u017eive starost. <\/p>\n\n\n\n