{"id":31915,"date":"2019-11-12T13:27:43","date_gmt":"2019-11-12T12:27:43","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=31915"},"modified":"2019-11-12T18:46:29","modified_gmt":"2019-11-12T17:46:29","slug":"martin-sagner-moj-dudek-ne-jurisa-na-zlo-jer-zna-da-ne-moze-pobijediti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2019\/11\/martin-sagner-moj-dudek-ne-jurisa-na-zlo-jer-zna-da-ne-moze-pobijediti\/","title":{"rendered":"Martin Sagner: ‘Moj Dudek ne juri\u0161a na zlo, jer zna da ne mo\u017ee pobijediti’"},"content":{"rendered":"\n

1989. godine serija Gruntov\u010dani po \u010detvrti je put osvojila male ekrane. Tom je prilikom zagreba\u010dki Studio<\/strong> uprili\u010dio razgovor izme\u0111u Martina Sagnera<\/strong>, glavnog glumca serije koji je utjelovio Dra\u0161a Kataleni\u0107a Dudeka, i Mladena Kerstnera<\/strong>, autora iste te serije. <\/p>\n\n\n\n

Dvojac se uz gemi\u0161t dotaknuo va\u017enih tema; od same serije, preko kajkav\u0161tine i teatra, do polo\u017eaja glumca u estradnom okru\u017eenju. Razgovor prenosimo u cijelosti. <\/p>\n\n\n\n

KERSTNER: Da mora\u0161 napisati kratku autobiografiju, kako bi ona izgledala?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

SAGNER: Ljudi su danas prisiljeni pisati autobiografije od prvog koraka u \u017eivotu pa sve do smrti. Zanimljivo je da svaki \u010dovjek mo\u017ee napisati desetak autobiografija, a da svaka u isto vrijeme bude i razli\u010dita i to\u010dna. Pitanje je iz kojeg se kuta promatra\u0161 i \u010demu ti autobiografija slu\u017ei? Pa, eto jedne, moje! <\/p>\n\n\n\n

Ro\u0111en sam u Novigradu Podravskom 11. kolovoza 1932. U rodnom\nmjestu zavr\u0161io sam \u010detiri razreda pu\u010dke \u0161kole, zatim \u010detiri razreda gra\u0111anske u\nVirju, te \u010detiri razreda gimnazije u Koprivnici. Godine 1951. upisao sam se na\nAkademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, a nakon nje, 1955, dobio sam anga\u017eman u\nNarodnom kazali\u0161tu August Cesarec u Vara\u017edinu. Eto, to bi bio dio moje\nautobiografije.<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to si oti\u0161ao u glumce? Jesi li ve\u0107 prije Akademije nastupao na kazali\u0161nim daskama?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da, nastupao sam, no, zapravo, \u017eelio sam postati lije\u010dnik. Ali, moj profesor Neimarevi\u0107 i postolar Jagar, koji je u Novigradu Podravskom vodio dramsku sekciju, smatrali su da imam talenta za glumu. I tako sam se, pomalo pod pritiskom, upisao na Akademiju.<\/p>\n\n\n\n

Sje\u0107a\u0161 li se audicije na Akademiji?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Veoma dobro! Recitirao sam pjesmu Grgura Karlov\u010dana, na\u0161eg\nPodravca, a zatim izveo monolog Kri\u017eovca iz Krle\u017eine Agonije.<\/p>\n\n\n\n

A  kako je bilo na zavr\u0161nom ispitu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Diplomirao sam s Euripidovim Hipolitom.<\/p>\n\n\n\n

Jesi li ve\u0107 u to doba imao sklonosti prema komediji?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ma ne, bio sam trknut, kao i svi dvadesetogodi\u0161njaci! Sanjao sam da \u0107u glumiti samo Leonea u Glembajevima, Horvata u Vu\u010djaku i takve role. Tek sam poslije shvatio da se u \u017eivotu sve mije\u0161a –\u00a0 i \u017ealosno i komi\u010dno!<\/p>\n\n\n\n

U  autobiografiji ka\u017ee\u0161 da si 1955. do\u0161ao u Narodno kazali\u0161te August Cesarec u Vara\u017edinu. Sje\u0107a\u0161 li se prve uloge?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da, bio je to \u010ceko u opereti Grofica Marica.<\/p>\n\n\n\n

U  Vara\u017edinu si neko vrijeme bio i direktor kazali\u0161ta, nije li tako?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Bolje da o tome ne razgovaramo.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Dobro, iz Vara\u017edina si do\u0161ao u Zagreb. U koje kazali\u0161te?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ni u koje! Do\u0161ao sam kao slobodan umjetnik. Bilo je to vrlo\nhrabro, no nekako sam pre\u017eivio. Glumio sam u raznim filmovima…<\/p>\n\n\n\n

Sje\u0107am se, gledao sam te jo\u0161 u starom Jazavcu, u kavani Bled, na uglu Meduli\u0107eve ulice i Ilice.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da, 1964. pristupio sam Satiri\u010dkom kazali\u0161tu Jazavac, gdje\nostajem do 1969, kada prelazim u zagreba\u010dko gradsko kazali\u0161te Komedija. U\nKomediji sam jo\u0161 i danas, a vjerojatno \u0107u i ostati do mirovine.<\/p>\n\n\n\n

Pitanje koje \u0107u ti sada postaviti trebao bi ti uputiti meni, pa ipak… Sje\u0107a\u0161 li se kako je do\u0161lo do serije Meja\u0161i, a poslije i do Gruntov\u010dana?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da, da, sje\u0107am se! Televizija Zagreb pozvala je desetak\nhumorista na suradnju. Svaki je trebao napisati po jednu televizijsku komediju.\nTri najbolja, reko\u0161e, dobit ce mogu\u0107nost da pi\u0161u seriju.<\/p>\n\n\n\n

Dobro si to upamtio. Bilo je to po\u010detkom 1969. Ti si u to doba glumio na Radio Zagrebu, u jednoj mojoj komediji. Mislim da se zvala \u0160krinja.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ne znam kako se zvala, ali veoma mi se svi\u0111ala. Bila je\nnapisana na kajkavskom. Rekao sam to svom prijatelju Paji Kani\u017eaju, koji je bio\njedan od urednika Televizije Zagreb, a on je zatim i tebe pozvao da se uklju\u010di\u0161\nu natjecanje.<\/p>\n\n\n\n

Da, upoznao si nas u Pivovari, poslije jednog sastanka dru\u0161tva Podravec. Pajo mi je dao samo pet dana da napi\u0161em jednosatnu komediju na kajkavskom.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

I ti si napisao Falingu Imbre Presvetlog. Re\u017eiju je preuzeo\nIvo Vrbani\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Koliko se sje\u0107am, ti nisi bio predvi\u0111en da igra\u0161 Dra\u0161a Kataleni\u0107a Dudeka?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ne. Meni je Vrbani\u0107 dodijelio ulogu Martina \u0160kvorca.\nZapravo, u Falingi Imbre Presvetlog, \u0160kvorc je bio mnogo ve\u0107a i zna\u010dajnija\nuloga od Dudeka.<\/p>\n\n\n\n

Ulogu Dudeka trebao je tuma\u010diti Eugen Franjkovi\u0107.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Tako je! No, re\u017eiser snuje, a… Putuju\u0107i na snimanje u\nLudbreg, Eugen i ja zaustavili smo se u jednoj gostionici u Vara\u017edinu.\nPri\u010daju\u0107i o svojim ulogama, do\u0161li smo do zaklju\u010dka da meni vi\u0161e odgovara Dudek,\na njemu Martin \u0160kvorc. Poslije smo to predlo\u017eili re\u017eiseru Vrbani\u0107u, koji se\nodmah slo\u017eio s nama.<\/p>\n\n\n\n

Ti i ostali glumci izvrsno ste odigrali svoje uloge. Komediju Falinga Imbre Presvetlog dobro je primila i publika i kritika.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

A ti si dobio mogu\u0107nost da pi\u0161e\u0161 Meja\u0161e!<\/p>\n\n\n\n

Da, bili smo izabrani Miljenko Smoje, Ivan Raos i ja. Tako su nastale serije Malo misto, Prosjaci i sinovi, te Meja\u0161i.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ne \u010dini li ti se zna\u010dajnim to \u0161to su izabrani samo autori koji su svoje komedije napisali na dijalektu?<\/p>\n\n\n\n

Te\u0161ko je u nekoliko re\u010denica re\u0107i za\u0161to je dijalekt prihvatljiviji za komediju od standardnog knji\u017eevnog jezika. Neki su to poku\u0161ali objasniti televizijskim medijem, no \u010dinjenica je da su i na\u0161e najbolje kazali\u0161ne komedije Dundo Maroje, Matija\u0161 grabancija\u0161 dijak i druge –  napisane, kako to Jugoslavenski leksikon ka\u017ee, prostonarodnim jezikom.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Oprosti \u0161to sam ja preuzeo tvoju ulogu i po\u010deo postavljati\npitanja…<\/p>\n\n\n\n

Samo izvoli!<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mo\u017ee li se iz toga izvu\u0107i zaklju\u010dak da je kajkavski sam po sebi “smije\u0161an” jezik?<\/p>\n\n\n\n

Kajkavski nije nipo\u0161to sam po sebi smije\u0161an. To \u0161to ga mnogi ipak takvim smatraju, imamo zahvaliti nekim estradnim umjetnicima, a i predratnoj zagreba\u010dkoj opereti. Komi\u010dne uloge bile su \u010desto prevo\u0111ene na kajkavski, pa ako, prema mi\u0161ljenju glumaca, nisu bile dovoljno smije\u0161ne, poku\u0161avali su taj manjak nadoknaditi karikiranjem govora na sceni. Mi smo se u Gruntov\u010danima energi\u010dno borili protiv svih tih nakaradnosti.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Rekao si da su komi\u010dne uloge bile \u010desto prevo\u0111ene na\nkajkavski. Za\u0161to?<\/p>\n\n\n\n

U  toku godina, kajkavci su svoj govor oboga\u0107ivali, no u isto ga vrijeme pojednostavljivali. Sa\u017eimaju\u0107i ga, stvorili su bezbroj nenametljivih metafora i sentenca. Mo\u017eda upravo u tome le\u017ei odgovor na pitahje o izra\u017eajnosti kajkavskog dijalekta<\/strong><\/p>\n\n\n\n

A kakva je sudbina kajkav\u0161tine u Zagrebu? O\u010dito je da se ona\npovla\u010di pred prodorom slu\u017ebene \u0161tokav\u0161tine.<\/p>\n\n\n\n

U  posljednjih pedesetak godina, struktura se stanovni\u0161tva u Zagrebu bitno promijenila. Starosjedilaca je malo, ali i oni svoj govor \u2014 za razliku od Spli\u0107ana ili Dubrov\u010dana prilago\u0111avaju svojoj okolini. Samo se tu i tamo \u010duje neka “zagreba\u010dka varijanta” kajkavskog. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Naobrazba, \u017eivotna dob, stale\u017e – sve su to elementi koji bitno utje\u010du na govor. Pod utjecajem \u0161kole, radija, televizije, pa i politi\u010dkih aktivista – promjene u govoru danas su br\u017ee nego ikada u pro\u0161losti. Istina je da jo\u0161 ima prigradskih naselja u kojima je kajkavski “ku\u0107ni jezik”, ali u kontaktu s nekajkavskim stanovni\u0161tvom, i oni svoj govor prilago\u0111avaju sugovornicima.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da, da, i ja u svakodnevnom \u017eivotu govorim kajkavski, no kada se na\u0111em s kolegama u kazali\u0161tu, tako\u0111er se “prilago\u0111avam”. Nego, Krle\u017ea je jednom rekao da je minimalna razlika izme\u0111u slovenskog jezika i hrvatske kajkav\u0161tine, te da su oni, davno, bili jedan jezik. \u0160to misli\u0161 o toj Krle\u017einoj hipotezi?<\/p>\n\n\n\n

Po\u0161tujem Krle\u017eu, no istra\u017eivanja su pokazala da kajkavski dijalekt potje\u010de iz panonske jezi\u010dne skupine, dakle iz matice iz koje su se razvili i \u0161tokavski i \u010dakavski govori. Zna\u010di, on je nastajao usporedo s njima, a ne naknadno. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Danas mo\u017eemo sa sigurno\u0161\u0107u tvrditi da se kajkavski nije mogao razviti iz slovenske zajednice, jer se njegova akcentuacija ne svodi na staru slovensku. No, vidim da i ti voli\u0161 kajkavski i da o njemu mnogo razmi\u0161lja\u0161.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Reci mi koliko, prema tvom mi\u0161ljenju, ima istine u tvrdnjama nekih kriti\u010dara da kajkavski u Gruntov\u010danima nije “pravi”?<\/p>\n\n\n\n

A \u0161to je to pravi kajkavski!? Otkad su na\u0161i dragi Ilirci ukinuli kajkavski kao knji\u017eevni jezik i proglasili ga jezikom “paupera i seljaka”, on, kako ka\u017ee Krle\u017ea,<\/strong> “… jo\u0161 morti okoli blodi i zlahkotenje kak gingavi betenik i\u0161\u010de.\u201c<\/strong> Da, svako selo danas govori svojim kajkavskim, pa ako \u017eeli\u0161 pisati na tome jeziku, mora\u0161 odabrati jednu svoju varijantu. \u017delio sam da kajkavski u Gruntov\u010danima bude neke vrsta sinteze, a istodobno \u0161to razumljiviji \u0161irem krugu gledalaca. Bilo je glumaca kajkavaca koji su se te\u0161ko mirili s takvim mojim pristupom.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Znam, kad smo te pitali gdje se to govori takav kajkavski,\nodgovorio si u Gruntovcu!<\/p>\n\n\n\n

Jasno, svi su likovi morali govoriti istim jezikom, jer su svi iz istoga sela, pa bilo to selo i izmi\u0161ljeno! Kre\u0161o Golik to je veoma dobro razumio.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da, kao re\u017eiser povukao je neke poteze koji su bili nezamislivi na na\u0161oj televiziji. Tako smo, naprimjer, prije snimanja imali \u010dak jedan mjesec jezi\u010dne vje\u017ebe. Iz dana u dan “tesali” smo kajkavski. Kona\u010dno, ti si bio lektor, pa zna\u0161 o tome i vi\u0161e nego ja… No, ajde da malo zaboravimo kajkavski! U Meja\u0161ima Dudek nije bio glavna uloga, nije li tako?<\/p>\n\n\n\n

Ne, ne, moglo bi se \u010dak re\u0107i da je bio epizodna. Pa ipak, nakon odigrane serije, ti si isko\u010dio u prvi plan, makar su i ostali likovi bili dobro odigrani: Cinober, Presvetli, Regica…<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U Gruntov\u010danima sam ve\u0107 bio “glavni”…<\/p>\n\n\n\n

Da, re\u017eiser Kre\u0161o Golik naslutio je velike mogu\u0107nosti Dudeka. Tra\u017eio je od mene da se radnja uvijek vrti oko toga lika. Tako je i bilo… Kre\u0161o je imao jasnu viziju Gruntov\u010dana i mnogo mi je pomogao pri pisanju scenarija.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

I meni je mnogo pomogao u kreiranju moje uloge. Sje\u0107am se, snimali smo jednu scenu na \u0160oderici pokraj Koprivnice. Ja s “kri\u017eova\u010dom” lovim ribe i razgovaram sa svojim najboljim prijateljem Fer\u010dijem. To je, zapravo, bila neka vrsta moje ispovijedi. <\/p>\n\n\n\n

Sje\u0107am se re\u010denice: “Delam, delam, od jutra do zutra, a na kraju gda se skup zbrojim, pak sem na nikaj!” Snimanje je bilo veoma te\u0161ko organizirati. Trebalo je zaustavljati kamione koji su sa \u0160oderice odvozili \u0161ljunak. Bili su to, uglavno, privatnici kojima je svaka minuta bila dragocjena. Tu, jednu jedinu scenu snimali smo do mraka. <\/p>\n\n\n\n

Kada smo kona\u010dno povjerovali da smo gotovi, Kre\u0161o je rekao: “Bilo je dobro, no mo\u017ee biti i bolje! Zato \u0107emo sutra ponovno snimati tu scenu.” Jasno, bili smo ljuti, no poslije je kritika upravo taj moj monolog proglasila vrhuncem Gruntov\u010dana.<\/p>\n\n\n\n

Gruntov\u010dani su ponovo na televiziji. Po \u010detvrti put, a kritika i publika veoma ih dobro prihva\u0107aju. Kako to obja\u0161njava\u0161?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U Gruntov\u010danima se, istina, govori o svakodnevnom \u017eivotu, no\nto je u prvom redu komedija karaktera. Likovi u Gruntov\u010danima – Dudek, Regica,\nCinober, Presvetli… nose u sebi neke vje\u010dne zna\u010dajke. Zato se i usu\u0111ujem re\u0107i\nda su ba\u0161 Gruntov\u010dani sru\u0161ili teoriju prema kojoj je televizija prolazan medij.\nI zato ih publika uvijek iznova rado gleda.<\/p>\n\n\n\n

Mnogo si radio na liku Dudeka. Kako si ga ti do\u017eivio?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Neki Dudeka smatraju “beda\u010dekom”, \u010dovjekom nesposobnim za \u017eivot. No on, po mom mi\u0161ljenju, nema dovoljno zlo\u0107e u sebi da se bori protiv Cinobera, Presvetlog, Martina, Matule… On zna omjer snaga, zna kada mo\u017ee uspjeti, a kada ne.<\/p>\n\n\n\n

On nije Don Kihot, ne juri\u0161a na zlo oko sebe, jer zna da ne\nmo\u017ee pobijediti. Ali, on ipak ne ma\u0161e bijelom zastavom. Marljiv je, sve \u0161to\nradi dobro radi, ali to nije dovoljno da se uspije u \u017eivotu. \u017divot je uzajamno\npomaganje, pa \u010dak i onda ako ti onaj drugi ne uzvrati istom mjerom. To je kod\nDudeka veoma istaknuto.<\/p>\n\n\n\n

Kriti\u010dar Dra\u017een Mato\u0161ec ka\u017ee za Dudeka da je “manje \u010dovjek, a vi\u0161e arhetipsko Dobro, ili, drugim rije\u010dima, njegova nedu\u017enost prije pripada nebu nego zemlji.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

To je vrlo lijepo re\u010deno. Na\u017ealost, neki ne \u017eele shvatiti da\nbi zemlja s mnogo Dudeka bila sretnija nego \u0161to je danas. U mnogim sredinama,\nCinoberi i Presvetli imaju daleko ve\u0107u pro\u0111u nego Dudeki.<\/p>\n\n\n\n

Koliko je uloga Dudeka utjecala na tebe u pozitivnom, a koliko u negativnom smislu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Uloga Dudeka donijela mi je popularnost, ali – a to je mnogo\nva\u017enije – i povjerenje publike. Ja, naime, razlikujem to dvoje. Povjerenje\nglumac stje\u010de za sva vremena, popularnost je prolazna.<\/p>\n\n\n\n

To je u pozitivnom smislu. A u negativnom?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nakon uloge Dudeka, mnogi su me re\u017eiseri po\u010deli smatrati “istro\u0161enom facom”, pa sam prestao dobivati uloge na filmu i televiziji. Izuzetak su bili Fanelli i Klari\u0107, koji su me anga\u017eirali u seriji Punom parom.<\/p>\n\n\n\n

Mnogi vjeruju da izme\u0111u Martina Sagnera i Dudeka ima sli\u010dnosti.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Izme\u0111u Martina Sagnera i Dudeka nipo\u0161to se ne mo\u017ee staviti\nznak jednakosti. No, svaki glumac, da bi mogao dobro izvesti svoju ulogu, mora\nu sebi nositi neke elemente li\u010dnosti koju predstavlja. Dudek je meni uistinu\nveoma blizak, ali ja sam u \u017eivotu realniji od njega. Moglo bi se re\u0107i da su nam\nstrate\u0161ki ciljevi isti, ali da nam je taktika razli\u010dita.<\/p>\n\n\n\n

Ti se mnogo bavi\u0161 estradom. Je li to te\u017eak kruh?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Veoma te\u017eak! Godinama nastupam na raznim priredbama kao \u0161to\nsu Samoborski fa\u0161nik, Picokijada itd. Proputovao sam Njema\u010dku, bio dva puta u\nAustraliji, imao priredbe u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama… <\/p>\n\n\n\n

U kazali\u0161tu mo\u017ee\u0161 biti i pomalo dosadan, publika \u0107e te mirno slu\u0161ati, no ako na estradnoj priredbi nakon tre\u0107e re\u010denice “ne padne” smijeh mo\u017ee\u0161 mirno oti\u0107i s pozornice. Publika postaje nestrpljiva, nastaje \u017eamor i priredba propada.<\/p>\n\n\n\n

Pa ipak se na estradu kod nas gleda s visoka.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Na\u017ealost, estrada je ne\u0161to tre\u0107erazredno. U svijetu to nije\ntako. Franku Sinatri, za njegov \u0161ou, tekstove pi\u0161e ekipa od nekoliko ljudi, a\ncijeli posao traje oko jedne godine. Kod nas… bolje da o tome ne govorim!<\/p>\n\n\n\n

Mnogi tvrde da smo duhovit narod. To se potkrepljuje vicevima koji danomice kru\u017ee od uha do uha.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Teorija o “duhovitosti na\u0161eg naroda” pomalo je sumnjiva, osobito ako se tako dokazuje. Naime, ve\u0107i dio onoga \u0161to se pri\u010da po uredima i za \u0161ankovima nije ni\u0161ta drugo doli uno\u0161enje novih elemenata u prastare viceve. No, treba biti tolerantan! Jednom je netko rekao da postoji samo desetak dobrih viceva, sve su drugo njihove varijante.<\/p>\n\n\n\n

Jesu li na\u0161i humoristi odnosno satiri\u010dari hrabri?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pogre\u0161no je mi\u0161ljenje da je hrabrost glavna osobina humorista ili, ako ba\u0161 ho\u0107e\u0161, satiri\u010dara. Da se napi\u0161e dobra komedija, potrebno je, po mom mi\u0161ljenju, mnogo vi\u0161e od hrabrosti, iako neki “teoreti\u010dari” smatraju da si tim bolji \u0161to ve\u0107u “zvjerku” napadne\u0161.<\/p>\n\n\n\n

Humor nije arena za ignorante i pseudohrabre, nego za duhovite i humane. \u0160to bi ostalo danas od hrabrog Voltairea da nije imao duha?<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u010cime se trenutno bavi\u0161?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Glumim u Komediji razne uloge, izme\u0111u ostalog Tatu u\nPartlji\u010devoj komediji Moj tata, socijalisti\u010dki kulak, koju si ti adaptirao i\npreveo sa slovenskog na kajkavski. Zatim, igram u Dramskoj grupi Gruntov\u010dani,\nkoja djeluje u sklopu Lire iz \u010cakovca, u tvojoj komediji U Gruntovcu devize\nklize! Uskoro o\u010dekujemo dvjestotu izvedbu. <\/p>\n\n\n\n

U Komediji upravo uvje\u017ebavamo operetu Franjo Josip u Zagrebu\nGrgi\u010da i Kabilja, a pripremam se da re\u017eiram i glumim Dudeka s Dramskom grupom\nGruntov\u010dani u tvojoj novoj komediji Gruntovec je moj dom. Kao \u0161to vidi\u0161, nas\nsmo dvojica veoma vezani.<\/p>\n\n\n\n

Da, hvala ti!<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ah, da! Sviram i s “mu\u017eika\u0161i” dru\u0161tva Podravec, koje djeluje u Zagrebu.<\/p>\n\n\n\n

Odlazi\u0161 li \u010desto u Podravinu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mnogo se brinem o svojoj “staroj domaji”. Tamo su mi majka i sestra.<\/p>\n\n\n\n

I na kraju, zna\u0161 li koji novi vic o Dudeku?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ispri\u010dat \u0107u ti jednu anegdotu. \u017durilo mi se na probu, ali\nnaletio sam na zastoj autobusa, pa sam autostopirao. Poveo me neki sredovje\u010dni\n\u010dovjek. Odmah me prepoznao i po\u010deo pri\u010dati sa mnom. Voze\u0107i se, \u0107askali smo o\nsvemu i sva\u010demu. Izbjegavo je da me zove Dudek, a mog pravog imena, kako sam\nprimijetio, nije se mogao sjetiti. <\/p>\n\n\n\n

Rastaju\u0107i se, pru\u017eio mi je ruku i rekao: “Bilo mi je drago gospon… Kataleni\u0107!” Lice mu se ozarilo, jer je bio uvjeren da se kona\u010dno sjetio mog prezimena. Eto, i iz toga vidi\u0161 koliko sam ja vezan za Gruntov\u010dane! <\/p>\n\n\n\n

(Studio, 1989.\/Yugopapir)<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Legendarni hrvatski glumac Martin Sagner preminuo je u 88. godini \u017eivota. Najpoznatiji po ulozi Dudeka u seriji Gruntov\u010dani, hrvatska je gluma\u010dka legenda koja je ostavila neizbrisiv trag u hrvatskoj kinematografiji.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":31924,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[84],"tags":[201,795,724,1929],"class_list":["post-31915","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-show","tag-glumci","tag-gruntovcani","tag-in-memoriam","tag-martin-sagner"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/31915","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=31915"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/31915\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/31924"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=31915"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=31915"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=31915"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}