Jedna od klju\u010dnih osoba suvremenog hrvatskog teatra, Mani Gotovac, preminula je ju\u010der na svoj 80. ro\u0111endan. Upe\u010datljiva osobnost, teatrologinja, kazali\u0161na kriti\u010darka i prva intendantica u povijesti hrvatskog glumi\u0161ta do posljednjeg je daha radila sa stra\u0161\u0107u. Kada se umirovila, posvetila se knji\u017eevnosti. <\/p>\n\n\n\n
Njena posljednja knjiga nosi simboli\u010dan naslov \u2013 Rastanci. Pisala ju je dvije godine, a dovr\u0161ila ovo ljeto – unato\u010d lo\u0161em zdravstvenom stanju zbog kojeg nije mogla biti na njenom predstavljanju. U nastavku donosimo neke od izjava velike Mani koje je proteklih godina izrekla za brojne medije kojima je uvijek bila zanimljiva. <\/p>\n\n\n\n
Nikad nisam do\u017eivljavala teatar kao priliku za zabavu. Uvijek je on za mene bio istra\u017eivanje \u017eivota i umjetnosti. Pa i zamjena za \u017eivot. U tom smislu, nikad se ne\u0107u ni rastati od teatra. Ma koliko se svi oko toga trudili. Bez teatra, u bilo kojem obliku, osje\u0107ala bih se izba\u010dena iz vremena i prostora. (Jutarnji list, 2018.)<\/em><\/p>\n\n\n\n <\/div> <\/p>\n\n\n\n Ako je neka pojava u svijetu danas doista ugro\u017eena i ako su njezini zastupnici apsolutna i provjerena manjina, onda je to iznad svega ljubav u nekada\u0161njem smislu toga pojma. Pa zatim prijateljstvo. Upravo tu crnu rupu koja zjapi prazninom iskori\u0161tavaju svi oni koji misle da se sve mo\u017ee kupiti. Ali ne, ne mo\u017ee. Ne mo\u017ee sve. Ljubav u autenti\u010dnom zna\u010denju toga pojma ne mo\u017ee se kupiti. Nema cijene. Nikakvo blago ovoga svijeta. Shakespeare je to dobro znao. U sceni ludila, Ofelija pjeva svom princu Hamletu. Sje\u0107am se, pjeva ovako: \u00bb”Sutra je Valentinovo,\/Svi ustanimo zarana; Pod prozor ja \u0107u do\u0107i tvoj,\/Da budem tvoja dragana.” U Shakespeareovo doba sveti Valentin bio je jo\u0161 mu\u010denik iz 3. stolje\u0107a. Izgubio je glavu jer je volio zaljubljene, jer im je, legenda ka\u017ee, poklanjao ru\u017ee. Danas su se te ru\u017ee i to mu\u010deni\u0161tvo pretvorile u komercijalni festival i isprazni spektakl. \u017divimo u vremenu u kojem se samo kupuje, prodaje, oduzima i dodaje. U vremenu bez ljubavi. (Novi list, 2018.)<\/em><\/p>\n\n\n\n <\/div> <\/p>\n\n\n\n Njihov odlazak u nepoznato, za mene, nije stvarni odlazak. Pero Gotovac, nakon braka sa mnom, o\u017eenio je jednu mudru i uzoritu gospo\u0111u. Ona je pozdravljala na\u0161a rijetka dru\u017eenja, kao i \u010dinjenicu da mi Pero poma\u017ee u svim zavrzlamama oko suvremene tehnologije. Mo\u017eete misliti koliko puta pozivam Gotovca u pomo\u0107, kada mi danas ne\u0161to za\u0161teka oko kompjutera. Odlazak Seneke (\u017deljko Sene\u010di\u0107, op. mv.)<\/em> posve je druga\u010dije prirode. On je \u010dovjek s kojim sam provela vi\u0161e od \u010detvrt stolje\u0107a svog \u017eivota. Kada se pro\u010dulo da smo zajedno, Zvonimir Berkovi\u0107 nam je rekao u lice: \u201cVi ste nemogu\u0107 par. Mi\u0161ko je cinik, a Mani romanti\u010darka. To \u0107e biti pakao kratka vijeka. Nemate nikakve \u0161anse\u201d. Mudri i neodoljivi Berk ovaj put je pogrije\u0161io. Mi smo proveli dvadeset i pet godina, vrlo \u017eivih i neobi\u010dnih godina, u braku, imali smo k\u0107er Anu, prijateljevali smo nakon rastave, kako sam ve\u0107 rekla, do \u201cposljednjeg daha\u201d. Seneka je bio \u010dovjek od tri \u017eivota, tri energije, tri talenta. Kadgod bih se na\u0161la u psiho\u0161kripcu, zvala bih samo njega. Bio je na \u017eici. Bio je \u010dovjek sa \u017eicom. Fali mi, svakodnevno mi fali, fali mi na svaki na\u010din. (Jutarnji list, 2018.)<\/em><\/p>\n\n\n\n <\/div> <\/p>\n\n\n\n Krajem 1970-ih vra\u0107am se s mla\u0111om k\u0107eri preko aerodroma Charlesa de Gaullea u Zagreb. Napustili smo kliniku Ville Juife. Doktor Pierre Amiel predao mi je njezinu povijest bolesti. Bio je to golemi fascikl. Uspjela sam ga otvoriti tek na aerodromu. Ana je spavala u kolicima, a ja sam poku\u0161avala prona\u0107i onaj jedan jedini klju\u010dni papir. (…) Kada sam ga napokon izvukla, shvatila sam da lije\u010dni\u010dka ekipa odustaje od daljnjeg lije\u010denja moje djevoj\u010dice. Energi\u010dno sam sklopila fascikl i viknula na sav glas: “Budale, \u0161to oni znaju. Medicina, to je glupost, pobijedit \u0107emo, Ana!” (Fali\u0161 mi, 2010.)<\/em><\/p>\n\n\n\n <\/div> <\/p>\n\n\n\n Pisanje mi je omogu\u0107ilo da se ponovno igram sa svojom k\u0107eri, da mislim na nju jo\u0161 intenzivnije nego ina\u010de. Sje\u0107anje obnavlja eko sustav. Doslovce, obnavlja. Sje\u0107anje je neodvojiv dio onoga sada i onoga sutra. To me\u0111utim ne zna\u010di da ono osloba\u0111a od nesre\u0107a koje su nam se dogodile u \u017eivotu. (Novi list, 2012.)<\/em><\/p>\n\n\n\n <\/div> <\/p>\n\n\n\n Ne zanima me njihov status, ugled, zanimanje, bogatstvo ili siroma\u0161tvo, ne zanimaju me njihovi pogledi na svijet. Privla\u010di me samo ono ne\u0161to neobja\u0161njivo, recimo ono ljudsko, ono odve\u0107 ljudsko \u0161to zaiskri me\u0111u nama, u na\u0161im razgovorima, pri\u010dama ili u na\u0161im dugim \u0161utnjama. (Novi list, 2012.)<\/em><\/p>\n\n\n\n <\/div> <\/p>\n\n\n\n Ako \u0107emo govorit\u2019 u Hrvatskoj, mogu re\u0107i da pola onih koji me znaju – mrze me neizrecivo. Najradije bi me spalili kao vje\u0161ticu na Trgu bana Jela\u010di\u0107a Bu\u017eimskog. Ali ima druga polovica koja me neizmjerno obo\u017eava, \u010demu se ja stra\u0161no \u010dudim. A, \u010dujte, ipak diram u neke svetinje. Ako napi\u0161e\u0161 knjigu o tome da \u017eena ima pravo biti ljubavnica, da \u017eena ima pravo odlu\u010diti \u0161to \u0107e sa svojim tijelom, da \u017eena ima pravo prepoznavati vezu izme\u0111u svoga tijela i svoje misli – dirnula sam u opasne vode. Ne samo u Hrvatskoj. Ja sam toga potpuno svjesna. (Jutarnji list, 2016.)<\/em><\/p>\n\n\n\n <\/div><\/p>\n\n\n\n Danas, naime, u ovoj na\u0161oj lijepoj nesre\u0107i – nema mjesta za starce. Vidite i sami, starci su svima suvi\u0161ni, tjeraju ih, gone, misle da su zaboravili svoja znanja. To je sada na\u0161e op\u0107e mjesto. Ono se istina ponavljalo u povijesti u brojnim primitivnim sustavima. Kao da smo u jednom od takvih. Kao da \u0107e djeca bolje odrasti bez djeda i bake. Ma dajte! Koliko besmislica. Eto, ja se tome inatim. I radim prekovremeno svakodnevno. (Jutarnji list, 2018.)<\/em><\/p>\n\n\n\n <\/div><\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 moramo dokazivati da i mi \u017eene mo\u017eemo ne\u0161to nau\u010diti, znati, raditi. Tako je to danas i ovdje. Lako bi bilo kada bi se to pitanje moglo rije\u0161iti ratifikacijom jedne konvencije, ovim ili onim zakonom, pravilnikom i sli\u010dno. Sve je to, naravno, dobro i sve nam je to nasu\u0161no potrebno. Sve to pokazuje da, ipak, nismo u srednjem vijeku, kada su pametne \u017eene spaljivali na loma\u010di. Nakon \u0161to bi ih proglasili vje\u0161ticama. Od tada, pro\u0161la su stolje\u0107a, mnogo se toga promijenilo, mnogo smo izborile, moramo priznati. Ali, nemojmo se zavaravati. Jo\u0161 mnogo toga stoji pred \u017eenama. U njihovoj, u na\u0161oj borbi da budemo posve samostalna, slobodna i osvije\u0161tena ljudska bi\u0107a. Najte\u017ee se, znamo, mijenja stanje svijesti. Osobito te\u0161ko u prostorima Balkana. (Azra, 2018.)<\/em><\/p>\n\n\n\n <\/div><\/p>\n\n\n\nO ljubavi<\/h3>\n\n\n\n
O biv\u0161im supruzima i njihovoj smrti<\/h3>\n\n\n\n
O borbi za \u017eivot djeteta<\/h3>\n\n\n\n
O smrti djeteta<\/h3>\n\n\n\n
O prijateljima<\/h3>\n\n\n\n
O cijeni slobode<\/h3>\n\n\n\n
O starosti<\/h3>\n\n\n\n
O \u017eenama <\/h3>\n\n\n\n