Dug \u017eivot je vjerojatno pri vrhu sva\u010dijih \u017eelja. A dug \u017eivot i pritom mladolik izgled \u010ditavo to vrijeme, vjerojatno je naj\u010de\u0161\u0107i dodatak toj \u017eelji. Tko ne bi volio \u017eivjeti dugo i svo to vrijeme biti mlad? No radi li se samo o fantaziji ili \u0107e znanstvenici kad-tad uspjeti skuhati \u010darobni napitak koji \u0107e zaustaviti starenje? Mo\u017eda ga \u010dak i preokrenuti? Zanimljivo, ali pri\u010de o vje\u010dnom \u017eivoti nisu samo pri\u010de i bajke ve\u0107 posve izgledne znanstvene teorije koje pomalo ve\u0107 postaju stvarnost.<\/p>\n\n\n\n
O starenju i tajnama dugog \u017eivota porazgovarali smo s \u010dovjekom koji je svoj profesionalni \u017eivot posvetio upravo tom pitanju, prof. dr. sc. Ivici Rubelju<\/strong> s Instituta Ru\u0111er Bo\u0161kovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Za po\u010detak, za\u0161to ljudi uop\u0107e stare?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Na\u0161e tjelesne stanice, dakle ne mati\u010dne, nego tjelesne stanice, one koje grade tkiva i organe, imaju ograni\u010den broj dioba. S vremenom, kako te stanice prestaju s diobama, tako se smanjuje kapacitet regeneracije tkiva, nagomilavaju se stare stanice koje gube svoju funkciju i s vremenom \u010ditav organizam funkcionira sve lo\u0161ije, pojavljuju se bolesti, organizam ide u starenje i na koncu umire.<\/p>\n\n\n\n Postoji li neka najvi\u0161a mogu\u0107a dob? Sporadi\u010dno se pojavljuju vijesti o nekome tko je do\u017eivio 110 ili 150 godina, no koliko najvi\u0161e \u010dovjek mo\u017ee po\u017eivjeti?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Postoji gornja granica za \u017eivotnu dob svih vrsta. Dakle, i \u017eivotinjskih vrsta i svih ostalih organizama. Jasno, osim bakterija koje su jednostani\u010de i za njih vrijede neka druga pravila. Svaka \u017eivotinjska vrsta ima neki svoj karakteristi\u010dan prosje\u010dni \u017eivotni vijek, no pojedine jedinke mogu po\u017eivjeti i vi\u0161e od toga. Koliko dugo \u017eivi pojedina \u017eivotinjska vrsta, odnosno koliko dugo \u017eivi \u010dovjek, determinira jedan molekularni mehanizam koji ujedno i ograni\u010dava taj maksimalni broj dioba koje stanice mogu napraviti. Za \u010dovjeka se smatra da je ta gornja granica do 125 godina i to je odre\u0111eno genetikom. <\/p>\n\n\n\n Druga je stvar \u0161to su u povijesti ljudi \u017eivjeli onoliko koliko su mogli \u017eivjeti s obzirom na negativne utjecaje okoline. U zadnjih stotinu ili stotinu i pedeset godina kad su se uvjeti \u017eivota pobolj\u0161ali, kad se pobolj\u0161ala i zdravstvena za\u0161tita, prehrana i op\u0107enito na\u010din \u017eivota, produljuje se prosje\u010dni \u017eivotni vijek i on se pribli\u017eava maksimalnom \u017eivotnom vijeku, ali taj maksimalni \u017eivotni vijek je odre\u0111en geneti\u010dki i za nas on iznosi 125 godina.<\/p>\n\n\n\n Za\u0161to neki ljudi stare br\u017ee,a neki sporije?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mehanizmi koji kontroliraju starenje su geneti\u010dki, molekularni mehanizmi, ba\u0161 kao i svi drugi procesi u organizmu poput procesa disanja, metabolizma, funkcije jetre, bubrega i sli\u010dno. <\/p>\n\n\n\n Tako da i mehanizmi koji kontroliraju starenje, imaju svoje varijacije i kod ljudi je ta kombinacija gena uvijek malo razli\u010dita, druga\u010dije od \u010dovjeka do \u010dovjeka, pa razli\u010diti ljudi imaju razli\u010dite te varijacije. U toj distribuciji varijacija gena netko mo\u017ee imati akumulaciju, da tako ka\u017eem “boljih” gena, a netko “lo\u0161ijih” i to onda odre\u0111uje dinamiku starenja i odre\u0111uje du\u017einu \u017eivota. Dana\u0161nji molekularni mehanizmi \u010dak mogu predvi\u0111ati dinamiku ne\u010dijeg starenja i zdravlja.<\/p>\n\n\n\n \u010cak i ako genetski nismo predisponirani za dug \u017eivot, mo\u017eemo li nekako prevariti genetiku?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mo\u017eemo. Promjenom na\u010dina \u017eivota, pobolj\u0161anjem prehrane, smanjenjem stresa na organizam i sli\u010dno. Dakle, ne mo\u017eemo mijenjati svoje gene, ali mo\u017eemo mijenjati vanjske utjecaje. I kroz prehranu i kroz svoje pona\u0161anje \u2013 tako da se ne pu\u0161i, da se ne jede nezdrava hrana, da se ne pije prekomjerno alkohol, da se redovito rekreiramo i boravimo u prirodi \u2013 mogu\u0107e je zna\u010dajno utjecati na stanje organizma i na procese starenja.<\/p>\n\n\n\n Ho\u0107e li nekad ljudi uspjeti prona\u0107i nekakav lijek za starenje, eliksir vje\u010dnog \u017eivota? Je li tako ne\u0161to uop\u0107e i teoretski mogu\u0107e?<\/strong><\/p>\n\n\n\n To je apsolutno mogu\u0107e. To je ve\u0107 eksperimentalno dokazano, a to \u010dak nije niti jako novo istra\u017eivanje jer ima desetak ili vi\u0161e godina. Sad se to\u010dno zna koji su to mehanizmi koji uzrokuju starenje i s tim mehanizmima se mo\u017ee manipulirati na na\u010din da se starenje ubrza, da se uspori, \u010dak i eliminira. U ovom trenutku se razvijaju tzv. anti-ageing<\/em> strategije koje bi onda za cilj imale upravo to \u2013 zaustavljanje starenja i pomla\u0111ivanje.<\/p>\n\n\n\n Poslu\u0161ajte predavanje profesora Ivice Rubelja na temu starenja i dugovje\u010dnosti koje je u sklopu znanstvenih ve\u010deri “Skeptici u pubu” odr\u017eao 2013. godine.<\/p>\n\n\n\n