{"id":32517,"date":"2019-12-06T18:56:06","date_gmt":"2019-12-06T17:56:06","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=32517"},"modified":"2019-12-06T19:08:57","modified_gmt":"2019-12-06T18:08:57","slug":"i-kad-se-odmara-milicioner-radi-cudnovate-zgode-drugova-u-plavom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2019\/12\/i-kad-se-odmara-milicioner-radi-cudnovate-zgode-drugova-u-plavom\/","title":{"rendered":"I kad se odmara, milicioner radi! \u010cudnovate zgode drugova u plavom"},"content":{"rendered":"\n<p>&#8220;Na\u0161i izvjestioci su htjeli ovim zapisima u na\u0161oj stalnoj rubrici podsjetiti kako na\u0161i milicioneri nisu samo junaci u izuzetnim, dramati\u010dnim okr\u0161ajima s kriminalom i kriminalcima. Tokovi \u017eivota pred njih bacaju i druge, veoma zamr\u0161ene, \u010desto nezamje\u0107ive probleme. Dok vr\u0161e svoju pozorni\u010dku slu\u017ebu, oni nisu \u0161eta\u010di. U svakome trenutku vrebaju stupice, situacije izvan zakona, prijestupi, podvale. Ovo su reporti o tome kako se oni snalaze&#8230;&#8221; Uvod je to o u pri\u010du o opasnom milicionerskom \u017eivotu koju je <strong>1971. godine objavila zagreba\u010dka Arena<\/strong>. Prenosimo je u cijelosti.<\/p>\n\n\n\n<p>Ovo nisu pri\u010de\ndramati\u010dnih obrata, nego opisi zgoda i nezgoda \u0161to se svakodnevno ni\u017eu u\npozorni\u010dkoj slu\u017ebi na\u0161ih milicionera. Dok ih promatramo kako ulicama i trgovima\n\u0161e\u0107u, pomi\u0161ljamo da i nemaju posla, da je to preventivna \u0161etnja \u0161to osigurava\nred i ni\u0161ta vi\u0161e. Ipak, njih u svakom trenutku vrebaju stupice, situacije izvan\nzakona, prijestupi, podvale, kra\u0111e, nasilje. <\/p>\n\n\n\n<p>Ovdje ne\u0107emo\ngovoriti o dramama \u0161to ih do\u017eivljavaju, o doga\u0111ajima opisanim krupnim slovima u\nkriminalnim kronikama. Postoje i one redovite, svakodnevne nezgode, \u0161to ih\nre\u017eira slu\u010daj, a razrje\u0161ava hitra dovitljivost pozornika milicionera. U tim\nsituacijama ima mnogo ljudskog takta i tona, dosjetljivosti koja nije oblik\nsile, nego na\u010din snala\u017eljivosti.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Profesionalnost i efikasnost<\/h3>\n\n\n\n<p>Milicioner\nzapravo u svakom trenutku mora o\u010dekivati neki doga\u0111aj u koji se po slu\u017ebenoj\ndu\u017enosti treba umije\u0161ati. Mi obi\u010dno mislimo da se sve doga\u0111a po telefonskom\npozivu, ili po prijavi. U stvari tok \u017eivota je takav da je milicionerska\npozorni\u010dka slu\u017eba stalna napetost, neprestana spremnost milicionera da ne\u0161to\notkrije, otkloni, razrije\u0161i. A takvih doga\u0111aja uvijek ima. Druga je stvar \u0161to\nih mi i ne vidimo.<\/p>\n\n\n\n<p>I upravo to \u0161to\nih ne vidimo, znak je da milicioneri najbolje postupaju: da ne prave scene i\nspektakle, nego profesionalno, domi\u0161ljato i rutinirano najkra\u0107im putem i\nnajefikasnijim na\u010dinom razrje\u0161avaju slu\u010dajeve \u0161to ih pred njih baca bujica\n\u017eivota.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Milicioner \u017deljko otporan je na golo \u017eensko tijelo<\/h3>\n\n\n\n<p>A doga\u0111a se\nzaista sva\u0161ta. U Stanici milicije Centar u Zagrebu, milicioner \u017deljko \u0106avec\nispri\u010dao nam je jednu zgodu iz parka kod Sva\u010di\u0107evog trga. U svojoj pozorni\u010dkoj\nslu\u017ebi nai\u0161ao je na jednu prijateljicu no\u0107i koja je vrlo napadno nudila svoje\ndra\u017ei i time, o\u010dito, vrije\u0111ala javni moral. \u017deljko joj je mirno pri\u0161ao,\nzatra\u017eio legitimaciju i usput joj pripomenuo kako je ve\u0107 prije podnio dvije\nprijave protiv nje.<\/p>\n\n\n\n<p>Prijateljica no\u0107i je bila drska, arogantna i opirala se milicioneru koji ju je s razlogom trebao privesti u stanicu milicije. \u017deljko je, naravno, zaprijetio upotrebom sile. &#8220;I znate \u0161to je u\u010dinila&#8221;, ka\u017ee nam dvadeset\u0161estogodi\u0161nji zagreba\u010dki milicioner. &#8220;Potpuno se svukla!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Zamislite sada\npolo\u017eaj milicionera u takvoj sceni na javnom trgu, pred o\u010dima prolaznika! Ali\n\u017deljko se nije zbunio. Hladno, pribrano, kako dolikuje njegovoj slu\u017ebi, naredio\nje da se obu\u010de. Naredba je zvu\u010dala strogo. Prijateljica no\u0107i to je razumjela.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Milicioner Mirko na meti Zagrep\u010dana<\/h3>\n\n\n\n<p>Zagreba\u010dkom\nmilicioneru Mirku Vlajini\u0107u, Korduna\u0161u iz Gornjeg Sjeni\u010daka dogodilo se ne\u0161to\njo\u0161 gore. I opasnije. Prolazio je preko Trga Republike odjeven u gra\u0111ansko\nodijelo i primijetio kako jedan mladi\u0107 zlostavlja nekoga invalida. Naravno,\nintervenirao je. Mladi\u0107 je bio ratoboran, pa je Mirka udario. No, iskusni\nmilicioner brzo ga je svladao.<\/p>\n\n\n\n<p>I gle \u010duda! Gra\u0111ani koji su prolazili zaklju\u010dili su da je napada\u010d &#8211; milicioner Mirko. Ubrzo se oko njega stvorio obru\u010d. Mirko je vidio da tu nema \u0161ale, pa je naprosto pobjegao. Ali gra\u0111ani su za njim potr\u010dali. Neki su stali vikati: &#8220;Dr\u017eite ga&#8221;! Poziv je upalio. Gra\u0111ani su milicionera zaustavili i priklje\u0161tili ga uza zid. On je vikao da je milicioner. A netko je odgovorio: &#8220;Znamo mi takve pti\u010dice, koji se izdaju za milicionere!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Sre\u0107om, nisu ga tukli. Gra\u0111ani su pozvali miliciju. A kad su do\u0161la dva milicionera, nastala je zabuna. Oni su se s &#8220;napada\u010dom&#8221; rukovali. Gra\u0111ani su se za\u010du\u0111eno razi\u0161li.<\/p>\n\n\n\n<iframe loading=\"lazy\" width=\"740\" height=\"410\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/3t-e73hDAkU\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture\" allowfullscreen=\"\"><\/iframe>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Milicionar Sabid spasio je napu\u0161teno dijete<\/h3>\n\n\n\n<p>Mirkov i \u017deljkov\nkolega iz milicijske Stanice Centar u Zagrebu, Sabid Mujkanovi\u0107, rodom iz\n\u010celinca kod Banjaluke, ima tako\u0111er jedan svoj upravo antologijski doga\u0111aj. Opet\nse to zbilo na Trgu Republike. Primijetio je jednog mali\u0161ana, dje\u010daka od \u010detiri\ngodine, kako luta trgom i zuri od izloga do izloga. Pri\u0161ao mu je, ali mali\u0161an\nje to navrijeme primijetio i pani\u010dno pobjegao.<\/p>\n\n\n\n<p>Sabid je za njim\npotr\u010dao. Nastala je jurnjava Gajevom ulicom. Gra\u0111ani su zapazili da milicioner\ntr\u010di za djetetom, pa su mu pomogli i zaustavili dje\u010daka. Dje\u010dak se nije predao:\nlamatao je slaba\u0161nim ru\u010dicama, plakao, kri\u010dao, nastojao se oteti. Kasnije se\nsve objasnilo: roditelji su mali\u0161ana napustili prije mjesec dana, i \u010ditav\nmjesec dana dje\u010dak se vrzmao zagreba\u010dkim ulicama, spavaju\u0107i po podrumima,\nhrane\u0107i se otpacima.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Milicioner Stipe na tra\u010dnicama<\/h3>\n\n\n\n<p>U na\u0161 razgovor\numije\u0161ali su se i milicioneri Stipe Sli\u0161kovi\u0107 i Rade Bogun. Stipe navodi jedan\nsvoj zaista nevjerojatan slu\u010daj: u kasnim no\u0107nim satima, u Frankopanskoj ulici\nna tra\u010dnicama stao je \u010dovjek i ustobo\u010dio se poput kipa. Nai\u0161ao je tramvaj.\nVoza\u010d je izdaleka pozvonio. \u010covjek se nije micao. Zvonjava je postala pani\u010dna.\n\u010covjek je i dalje ostao na svom mjestu. Tramvaj se jedva zaustavio. \u010covjek se i\ndalje nije micao.<\/p>\n\n\n\n<p>Onda mu je pri\u0161ao\nStipe, s namjerom da mu pomogne, o\u010dito misle\u0107i da se radi o du\u0161evnom bolesniku.\nDo tada nepomi\u010dni \u010dovjek munjevito je pobjegao. Stipe se otisnuo za njim,\nsustigao ga i svladao. Pokazalo se da to nije bio nikakav du\u0161evni bolesnik nego\ndrski kriminalac.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Milicioner Rade progla\u0161en usta\u0161om!<\/h3>\n\n\n\n<p>A milicioner Rade\nBogun iz Prijedora do\u017eivio je u zagreba\u010dkoj &#8220;Nami&#8221; jednu te\u0161ku i\nzaista neo\u010dekivanu uvredu. Otkrio je kradljivca, uhapsio ga, i poveo prema\nizlazu. U tom trenutku kriminalac je glasno i pani\u010dno zatra\u017eio pomo\u0107 gra\u0111ana,\nkri\u010de\u0107i da ga pravednog napada jedan &#8211; usta\u0161a!<\/p>\n\n\n\n<p>Gra\u0111ani su se\nuzrujali, i pribli\u017eili. Me\u0111utim, milicionerska uniforma bila je dovoljna\ngarancija i dovoljan znak raspoznavanja.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Milicioner Slobodan i lice s potjernice<\/h3>\n\n\n\n<p>Na\u0161 dopisnik\n\u0106amil Krehi\u0107 posjetio je Slu\u017ebu javne sigurnosti u Mostaru. On je tako\u0111er\nzabilje\u017eio nekoliko primjera \u0161to ina\u010de izmi\u010du pozornosti \u0161tampe i o\u010dima\ngra\u0111ana. U svim tim primjerima presudna je bila trenuta\u010dna snala\u017eljivost,\nmunjevita dovitljivost milicionera.<\/p>\n\n\n\n<p>Slobodan\nVukasovi\u0107, me\u0111u drugovima, prijateljima i znancima poznatiji kao Vukas, u\nMiliciji je ve\u0107 22 godine. \u0160to on sve nije do\u017eivio? O tome bi trebalo pisati,\nali ne reporta\u017eu nego &#8211; kako nam reko\u0161e njegovi drugovi &#8211; \u010ditavu knjigu. Vukas\nse ni sam ne sje\u0107a koliko je kriminalaca otkrio, pa i onih najopasnijih. A\njednoga takvog otkrio je u drugom gradu, u vrijeme odmora.<\/p>\n\n\n\n<p>Boravio je u\nDubrovniku sa svojom porodicom i ve\u0107 po nekoj dugogodi\u0161njoj navici pro\u0161etao do\n\u017eeljezni\u010dke stanice. Na stanici je zapazio lice koje mu se u\u010dinilo poznatim.\nIskusno oko nije ga prevarilo. Radilo se, zaista, o kriminalcu za kojim je\nraspisana potjernica i \u010diju su sliku milicioneri nosili u slu\u017ebenim torbama.\nPopularni Vukas mirno je pri\u0161ao obija\u010du, kradljivcu i provaljiva\u010du. Dalje se\nsve zna. Jer, Vukasu nikada ni jedan prijestupnik nije umakao.<\/p>\n\n\n\n<p>Ina\u010de Vukasovo\niskustvo je toliko da je on sada jedan od glavnih ljudi u kompliciranim\nistragama, u rekonstrukcijama doga\u0111aja, u rekapitulaciji situacija. Tu\u017ei se da\nje bolestan, govori kako bi rado u mirovinu. Ali njegovi drugovi i njegovi\npretpostavljeni o tome ni da \u010duju. Bez njega kao da ne mogu. I ve\u0107 je postalo\ngotovo pravilo da se u Stanici javne sigurnosti u Mostaru tra\u017ei Vukas kad god\nje ne\u0161to komplicirano, nepoznato, neotkriveno.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Milicioner\nAn\u0111elko je rije\u0161io sve predmet<\/h3>\n\n\n\n<p>Vukasov kolega\nAn\u0111elko Laki\u0107, mnogo je mla\u0111i, i manje je iskusan. Ali smatraju ga jednim od\nnajperspektivnijih mladih milicionera u Mostaru. U miliciji je tek dvije\ngodine, a iza sebe ima \u010ditav niz pothvata i uspjeha kojima bi se ponosili i\nmnogo iskusniji radnici Slu\u017ebe javne sigurnosti. On zaista radi sve s voljom,\nneprestano u\u010di, poha\u0111a te\u010dajeve. Sve planira, dobro promi\u0161lja, to\u010dno odre\u0111uje.<\/p>\n\n\n\n<p>Kao po\u010detniku\npro\u0161le godine povjerili su mu 40 prijava maloljetni\u010dkog kriminala. Dali su mu\nto za nauk i za probu. Odredili su mu i vrijeme. An\u0111elko je radio na svoj\nna\u010din: u vrlo kratkom roku pojavio se pred svojim komandirom s izvje\u0161tajem na\nkojemu je bilo kratko ispisano: svi predmeti rije\u0161eni!<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Milicioner Dime\nbori se rije\u010dima<\/h3>\n\n\n\n<p>Na\u0161a dopisnica\nRanka \u010ci\u010dak iz Skoplja pi\u0161e o zaista osobitom \u010dovjeku, koji je uz to i vrlo\nosebujan milicioner. Rije\u010d je o Dimi Dimevskom, \u010dovjeku koji je obukao\nmilicionersku uniformu 1952. godine i koji od prvog dana svoje slu\u017ebe do sada\nnikada nije bio fizi\u010dki napadnut, niti je sam upotrijebio bilo kakvu silu prema\nbilo kojem prijestupniku. A ulazio je u najgore gu\u017eve i najte\u017ee situacije \u0161to\nih izazivaju kriminalci.<\/p>\n\n\n\n<p>A da se zaista\nDime uvijek nalazio tamo gdje je bilo najvru\u0107e, svjedo\u010di i \u010dinjenica da je on\nprogla\u0161en za najpo\u017ertvovnijeg mlilicionera pro\u0161le godine u Skoplju! Umjesto\nodgojne palice Dime ima prisnu, toplu, gotovo intimnu rije\u010d. Svoju re\u010denicu\nsmatra ja\u010dom od revolvera. Svoj pristup pode\u0161ava tako da se u njemu i ne mo\u017ee\nprepoznati nikakva odlu\u010dnost sile. Sve to na papiru izgleda vjerojatno. Ali u\nzbilji? Znate li \u0161to zna\u010di zaputiti se me\u0111u opasnu bandu huligana koja je prije\ntoga oplja\u010dkala na vrlo drasti\u010dan na\u010din i pred o\u010dima prolaznika \u010dak jedanaest\nautomobila. Svaki milicioner znade da je takva banda naoru\u017eana. I Dime je to\nznao.<\/p>\n\n\n\n<p>I jednostavno, na\nsvoj na\u010din, pri\u0161ao im je, bez straha i oklijevanja i zapo\u010deo razgovor. O \u010demu\nje govorio? Naravno, o njihovu zlo\u010dinu. I uspio ih je rije\u010dima dovesti u\nstanicu milicije, i to tako da je on i\u0161ao ispred njih, a ne iza njih kako\nobi\u010dno biva kad se radi o privo\u0111enju.<\/p>\n\n\n\n<p>Mnogo takvih slu\u010dajeva mo\u017ee Dime navesti. &#8220;Psihologija me zanima vi\u0161e od svega&#8221;, ka\u017ee Dime, milicioner koji pretpostavlja da u svakom kriminalcu ostaje ne\u0161to ljudskoga. A milicioner Dime je majstor upravo za to ljudsko. On to brzo otkrije, anga\u017eira, na\u0111e prave rije\u010di, probudi, potakne, i urazumi. Dime ne svladava, nego uvjerava. On \u0107e ove godine diplomirati na Vi\u0161oj socijalnoj \u0161koli, ali time se ne\u0107e zadovoljiti. Ka\u017ee, da \u0107e upisati neku \u0161kolu gdje mo\u017ee u\u010diti o ljudima. \u0160to \u0107e u\u010diti? Upravo ono \u0161to znade svojim darom, talentom i iskustvom. \u0160kola \u0107e mu to i formalno potvrditi.<\/p>\n\n\n\n<p>Dime je zavr\u0161io\nkurseve d\u017eudo-vje\u0161tine, ali, osim u vje\u017ebi, nikada to nije primijenio. Njemu se\nprijestupnici pokoravaju po zakonima i prednostima druge vje\u0161tine: po sili njegove\nljudskosti, po snazi njegovog pristupa, kojega \u010dak i okorjeli kriminalci\ndo\u017eivljavaju kao vlastitu za\u0161titu.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;I sad recite&#8221;, pi\u0161e Ranka \u010ci\u010dak, &#8220;da nije to\u010dna ona narodna poslovica koja govori kako lijepa besjeda i \u017eeljezna vrata otvara&#8221;.<\/p>\n\n\n\n<p>Eto, u ovom\nzapisu htjeli smo podsjetiti kako na\u0161i milicioneri nisu samo junaci u\ndramati\u010dnim okr\u0161ajima s kriminalcima, vje\u0161taci u posebno napetim i izuzetno\nopasnim situacijama. Tokovi \u017eivota pred njih bacaju i druge zamr\u0161ene,\nnevidljive probleme. Oni, dok vr\u0161e svoju pozorni\u010dku slu\u017ebu, nisu samo \u0161eta\u010di. U\nsvakome trenutku vreba ih zaplet \u0161to ga re\u017eira prijestupnik.<\/p>\n\n\n\n<p>Njihova dosjetljivost mora biti munjevita. I stoga bez obzira na njihov mirni izgled, odmjereni korak, prividno nezainteresiranu \u0161etnju, moramo zaklju\u010diti kako je svaki pozornik u svakom trenutku napet u o\u010dekivanju i spreman u svojoj odlu\u010dnosti. Ili, kako reko\u0161e milicioneri u Mostaru: &#8220;I kad se odmara, pozornik milicioner je u slu\u017ebi.&#8221; <em>(autori: Stipe Miji\u0107, \u0106amil Krehi\u0107, Ranka \u010ci\u010dak, Luka Horvat \/ Arena, 1971. \/ <a href=\"http:\/\/www.yugopapir.com\/2017\/12\/zgode-i-nezgode-yu-milicionera-71.html\" target=\"_blank\" rel=\"noreferrer noopener\" aria-label=\"Yugopapir (opens in a new tab)\">Yugopapir<\/a>)<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Njihova dosjetljivost mora biti munjevita. I stoga bez obzira na njihov mirni izgled, odmjereni korak, prividno nezainteresiranu \u0161etnju, moramo zaklju\u010diti kako je svaki pozornik u svakom trenutku napet u o\u010dekivanju i spreman u svojoj odlu\u010dnosti.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":32521,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[188,641,328],"class_list":["post-32517","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-jugoslavija","tag-policija","tag-retro"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/32517","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=32517"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/32517\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/32521"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=32517"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=32517"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=32517"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}