Svi oduvijek te\u017ee ka sre\u0107i, no sre\u0107a se kao pojava ne istra\u017euje ba\u0161 dugo, zar ne?<\/strong><\/p>\n\n\n\n To je to\u010dno. Sredinom devedesetih nastao je taj preokret u psihologiji kad se uvidjelo da se kompletna psihologija ve\u0107 stolje\u0107ima bavi samo problemima. Onda je jedan ameri\u010dki istra\u017eiva\u010d Seligman poku\u0161ao to preokrenuti. Zapravo, krenuo je analizirati koliko je znanstvenih \u010dlanaka objavljeno na temu lo\u0161ih \u017eivotnih ishoda, problema, nesre\u0107e, bolesti i sli\u010dnog, a koliko na temu ne\u010deg pozitivnog. Ustanovio je da je disproporcija nevjerojatna i da se svega desetak posto znanstvenih radova bavi pozitivnim stvarima. Tako je nastao taj pokret pozitivne psihologije i svojevrsni zaokret u paradigmi istra\u017eivanja kad su znanstvenici ustanovili da se istra\u017eivanju sre\u0107e ne posve\u0107uje dovoljna pa\u017enja. Tako se po\u010dela istra\u017eivati sre\u0107a i \u017eivotno zadovoljstvo te je to sad postalo uobi\u010dajeno.<\/p>\n\n\n\n Jer ljudi nisu ba\u0161 uvijek nesretni…<\/strong><\/p>\n\n\n\n To\u010dno. \u0160tovi\u0161e, \u010de\u0161\u0107e su sretni. Sre\u0107a se mjeri ljestvicom od jedan do deset po kojoj bi pet bilo neutralno. No istra\u017eivanja pokazuju da je ve\u0107ina ljudi \u0161est. Dakako, valja napomenuti da se ovakva istra\u017eivanje uvijek odnose na razvijene zemlje. Kad se ispituje sre\u0107a, jedno od standardnih pitanja je i koliko \u010desto do\u017eivljavate odre\u0111ene emocije. U tjedan dana, koliko ste puta do\u017eivjeli sre\u0107u, veselje, radost, a koliko ste puta do\u017eivjeli bijes, \u017ealost, ljutnju. Sva istra\u017eivanja pokazuju da pozitivne emocije do\u017eivljavamo daleko \u010de\u0161\u0107e. Tako da smo mi sretniji nego \u0161to zapravo mislimo. Postoji jo\u0161 jedan \u010dinjenica koja je biolo\u0161ka, a ta je da mi bolje pamtimo negativne doga\u0111aje. Zato treba ljudima osvijestiti sre\u0107u. Nesre\u0107u ne treba osvijestiti jer nas ona te\u0161ko poga\u0111a i biolo\u0161ki su negativne emocije puno ja\u010de od pozitivnih. Kad osjetite srd\u017ebu i fiziolo\u0161ki se sve pokre\u0107e. A kad osjetite radost, to se ne doga\u0111a.<\/p>\n\n\n\n Za to postoji dobar razlog. Naime, negativne nas emocije \u0161tite i omogu\u0107uju nam pre\u017eivljavanje. Kad osjetite strah, to je pozitivno jer se organizam priprema za obranu. Zato su negativne emocije ja\u010de. To je bilo va\u017eno kroz na\u0161u \u010ditavu povijest. Kad vidite da vam se pribli\u017eava neka opasna \u017eivotinja, za vas je bolje da osjetite strah ili srd\u017ebu, nego radost pa da krenete prema njoj. No u dana\u0161nje doba nema vi\u0161e razloga do\u017eivljavati tako jake negativne emocije, ali svejedno one su tu. Zbog toga sre\u0107u treba osvijestiti.<\/p>\n\n\n\n No kako se uop\u0107e istra\u017euje sre\u0107a s obzirom da se radi o subjektivnom dojmu neke osobe?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Upravo je pri kraju jedno na\u0161e istra\u017eivanje koje je trajalo \u010detiri godine. Rije\u010d je o Hrvatskom longitudinalnom istra\u017eivanju dobrobiti u kojem nam je cilj bio istra\u017eiti kako \u017eivotni doga\u0111aji utje\u010du na sre\u0107u ljudi, odnosno utje\u010du li \u017eivotni doga\u0111aji na sre\u0107u, ili sretni ljudi proizvode sretne \u017eivotne doga\u0111aje.<\/p>\n\n\n\n Pratili smo na\u0161e ispitanike kroz velike \u017eivotne doga\u0111aje poput vjen\u010danja, zavr\u0161etka fakulteta i sli\u010dno. Ponudili smo ispitanicima listu od 25 pozitivnih i 25 negativnih doga\u0111aja, a oni su odgovarali \u0161to im se dogodilo u te protekle 4 godine i procjenjivali koliko je doga\u0111aj bio pozitivan ili negativan.<\/p>\n\n\n\n U svakom slu\u010daju, na\u0161i ispitanici, a to je 5000 hrvatskih gra\u0111ana, do\u017eivjeli su u prosjeku u godini dana \u0161est pozitivnih i dva negativna doga\u0111aja. Svima nam se u \u017eivotu doga\u0111a puno vi\u0161e dobrih nego lo\u0161ih stvari ali toga nismo svjesni. \u010cinjenica je da se lijepe stvari doga\u0111aju. Kad sam predavala na fakultetu, ovako sam to obja\u0161njavala studentima: “Kad \u010dekate tramvaj i bijesni top\u0107ete jer tramvaj kasni, promislite li o tome koliko je puta do\u0161ao na vrijeme? A kad tramvaj do\u0111e na vrijeme onda ne ska\u010dete ekstati\u010dno od sre\u0107e, ali kad ne do\u0111e, onda te preplavi bijes. Ili ako je prodava\u010dica u du\u0107anu neljubazna, to \u0107e\u0161 primijetiti. No ako je ljubazna, to ti je normalno.” To je tako\u0111er biolo\u0161ki uvjetovano da sre\u0107u ne primje\u0107ujemo, a nesre\u0107u itekako.<\/p>\n\n\n\n \u0160to je to\u010dno pokazalo istra\u017eivanje? <\/strong><\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 nije gotovo, ali ve\u0107 sada ima naznaka da doista sretni ljudi proizvode sretne doga\u0111aje. Naime, ljudima koji su 2017. kad smo ih prvi put ispitivali rekli da su sretni, i nakon godinu dana dogodilo se vi\u0161e pozitivnih, a manje negativnih doga\u0111aja, nego onima koji su kazali da su nesretni. Ne radi se o tome da ovi primje\u0107uju vi\u0161e pozitivnih doga\u0111aja, jer su doga\u0111aji takvi kakvi jesu, definirani unaprijed. Radi se zapravo o vode\u0107oj teoriji koja vlada u pozitivnoj psihologiji, a to je da pozitivne emocije izazivaju uzlaznu spiralu sre\u0107e. \u0160to se bolje osje\u0107ate, to vam se bolje stvari doga\u0111aju. Onda se zbog toga osje\u0107ate jo\u0161 bolje pa vam se doga\u0111aju jo\u0161 bolje stvari. To je spirala sre\u0107e. <\/p>\n\n\n\n No postoji i negativna spirala. Kad se uglavite u neku nevolju, onda vam je sve gore i gore. Postoje ameri\u010dka istra\u017eivanja koja prate studente kroz dugi niz godina i oni koji su kao studenti bili sretni, kasnije su imali bolje poslove i ve\u0107e pla\u0107e. Vjerojatno su ba\u0161 zbog svog optimizma i pozitivnog stava u \u017eivotu bolje pro\u0161li. Ljudi vole biti okru\u017eeni sretnim ljudima pa vi\u0161e volimo one koji su vedri, pri\u010daju viceve i sli\u010dno, nego one koji su mrgudi.<\/p>\n\n\n\n Zanimljiva je distribucija sre\u0107e kroz \u017eivotna razdoblja. Unato\u010d tome \u0161to bismo mogli prvo pomisliti, ljudi su najsretniji upravo kasnije u \u017eivotu.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sve studije koje se bave istra\u017eivanjem dobi i sre\u0107e pokazuju tu “U” krivulju: Mladi su sretni, \u0161to je normalno. Onda sre\u0107a polako pada. Najni\u017ea je od 35. do 50. godine i onda nakon 50. po\u010dne opet rasti i raste do samog kraja. Mogli bismo se na\u0161aliti pa re\u0107i da se pod stare dane vra\u0107amo u mladost, kao da podjetinjimo. No za to postoje obja\u0161njenja… Jedno od najbanalnijih je da smo u srednjoj dobi najoptere\u0107eniji, najvi\u0161e brinemo o poslu, kreditima, djeci… To je doba s najvi\u0161e stresa. A kad se rije\u0161imo svega toga, djeca odu iz ku\u0107e, u penziji smo, sre\u0107a opet po\u010dinje rasti, jer sad kona\u010dno radimo ono \u0161to \u017eelimo.<\/p>\n\n\n\n Posebno je zanimljivo da su najsretnije upravo najstarije dobne skupine. Postoji jedna socioemocionalna teorija starenja koja obja\u0161njava kako to da stariji ljudi kod kojih je odlazak vrlo blizu, zapravo najsretniji. Naime, oni vi\u0161e nemaju vremena biti nesretni, ni\u0161ta drugo im ne preostaje nego biti sretni. To je jo\u0161 jedno od obja\u0161njenja za\u0161to kod starijih sre\u0107a raste. Ali to vrijedi za ove dobne skupine iznad 75 ili 80 godina. <\/p>\n\n\n\n Kod mla\u0111ih sre\u0107a, naravno raste, zato \u0161to smo se rije\u0161ili briga, ali kod ovih doista starih ljudi, sre\u0107a raste jer smo po\u010deli maksimalizirati ono pozitivno. Jedno istra\u017eivanje je pokazalo da negativni doga\u0111aji smanjuju sre\u0107u u mla\u0111oj i srednjoj dobi, no na najstariju dobnu skupinu uop\u0107e ne utje\u010du. Pozitivni pove\u0107avaju sre\u0107u (recimo vjen\u010danje unuka), no negativni doga\u0111aji ne\u0107e smanjiti sre\u0107u starijih. To smo objasnili upravo tom teorijom socio-emocionalne regulacije.Jako stari ljudi naprosto maksimaliziraju pozitivno.<\/p>\n\n\n\n Svi smo u potrazi za sre\u0107om. Mo\u017ee li se sre\u0107a nekako uvje\u017ebati?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Pa te\u0161ko da se mo\u017ee uvje\u017ebati nekim vje\u017ebama, ali ako \u010dovjek osvijesti da doista nema oko \u010dega biti nesretan i prigovarati, onda se slika svijeta mo\u017ee promijeniti. Na primjer, da svaki dan zapi\u0161ete tri dobre stvari koje su vam se toga dana dogodile, da se natjerate da se sjetite dobrih stvari, jer ljudi imaju tendenciju dobro zaboraviti. Tako se mo\u017eete natjerati da mislite pozitivnije. Mislim da mo\u017eda \u010dak ima ne\u0161to i u onim vje\u017ebama i grupama smijanja, jer smijeh \u010disto fiziolo\u0161ki pozitivno djeluje, zarazan je i dobro se osje\u0107amo. No va\u017eno je osvijestiti da nam je dobro.<\/p>\n\n\n\n Va\u017ena je i tzv. samoregulacija emocija odnosno \u0161to sve \u010dinimo kako bi se osje\u0107ali bolje. Pokazalo se da su efikasni na\u010dini izlaska iz lo\u0161eg raspolo\u017eenja distrakcija, tj. baviti se ne\u010dim drugim. Uvijek se savjetuje da iza\u0111ete van s prijateljima. Sigurno \u0107e vam biti bolje. Sve te aktivne strategije izlazaka iz lo\u0161eg raspolo\u017eenja su uspje\u0161ne i efikasne. No razmi\u0161ljanje o uzroku problema ili pi\u0107e i droge – tu nikakve koristi nema.<\/p>\n\n\n\n Kolegica i ja radile smo istra\u017eivanje o strategijama regulacija emocija. Jedna od tih strategija je da si pomisli\u0161 kako je nekome drugome te\u017ee pa \u0107e tebi biti lak\u0161e. Kod nas niti jedan posto ispitanih zami\u0161ljanje tu\u0111e nevolje nije zaokru\u017eio kao mogu\u0107nost, a Amerikancima je ba\u0161 taj na\u010din samoregulacije emocija bio naj\u010de\u0161\u0107i. Amerikanci su vi\u0161e individualni, vrlo su izra\u017eene te kulturolo\u0161ke razlike.<\/p>\n\n\n\n Bez obzira \u0161to nam mo\u017eda i nije ba\u0161 tako lo\u0161e, \u010dini li se i vama da Hrvati jako puno kukaju?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mislim da Hrvati i nisu ba\u0161 toliko depresivni koliko nam se mo\u017eda \u010dini, no \u0161to se kukanja i prigovaranja ti\u010de, \u010dini mi se da je to stvarno jako prisutno. Ne znam ima li istra\u017eivanja koja su ba\u0161 to prou\u010davala i uspore\u0111ivala razli\u010dite zemlje, no uvjerena sam da mi previ\u0161e kukamo. A zapravo nam je bolje nego \u0161to mislilmo. Ponekad kao da inzistiramo da tome da je sve lo\u0161e, a kad nas netko poku\u0161a uvjeriti u suprotno, naljutimo se na njih. Kao da nam oduzimaju pravo na kuknjavu \u0161to nas ljuti.<\/p>\n\n\n\n ‘Sve studije koje se bave istra\u017eivanjem dobi i sre\u0107e pokazuju tu ‘U’ krivulju: Mladi su sretni \u0161to je normalno, onda sre\u0107a polako pada, najni\u017ea je od 35. do 50. godine i onda nakon 50. po\u010dne opet rasti i raste do samog kraja. Mogli bismo se na\u0161aliti pa re\u0107i da se pod stare dane vra\u0107amo u mladost, kao da podjetinjimo.’ <\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":30495,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[85,1008],"tags":[952,345,35,80],"class_list":["post-32578","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktivno-starenje","category-nema-predaje","tag-nemapredaje","tag-psihologija","tag-sreca","tag-starenje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/32578","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=32578"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/32578\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/30495"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=32578"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=32578"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=32578"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/ljiljana-kaliterna-lipovcan-740x444.jpg\")
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroni\u010dkih medija u okviru projekta \u201cNema predaje\u201d<\/em><\/h6>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"