{"id":32660,"date":"2019-12-14T09:52:34","date_gmt":"2019-12-14T08:52:34","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=32660"},"modified":"2020-12-09T19:39:02","modified_gmt":"2020-12-09T18:39:02","slug":"planirali-smo-samo-10-no-do-danas-smo-prevezli-217-zena-na-kemoterapiju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2019\/12\/planirali-smo-samo-10-no-do-danas-smo-prevezli-217-zena-na-kemoterapiju\/","title":{"rendered":"‘Planirali smo samo 10, no do danas smo prevezli 217 \u017eena na kemoterapiju’"},"content":{"rendered":"\n

“Kad sam po\u010dela, plan mi je bio prevesti 10 \u017eena na kemoterapiju. No danas, svega nekoliko mjeseci poslije, prevozimo ve\u0107 217. \u017eenu”, govori nam Ivana Kalogjera<\/strong>, predsjednica Udruge “Nismo same” koja organizira taksi prijevoz te\u0161ko oboljelih \u017eena u bolnicu i natrag ku\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

No po\u010detak ove uspje\u0161ne akcije bio je sve samo ne lijep i lagan. Dobiti dijagnozu te\u0161ke bolesti \u0161ok je sam po sebi. A kad se to poklopi s otkazom na poslu, samo rijetki se ne slome. No one doista iznimne osobe \u010dak i tako dramati\u010dnu situaciju uspiju pretvoriti u ne\u0161to uspje\u0161no i pozitivno, a upravo to je po\u0161lo za rukom Ivani Kalogjeri koja nam je ispri\u010dala svoju pri\u010du…<\/p>\n\n\n\n

Kako je \u010ditav projekt zapo\u010deo?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Zapravo, sve je krenulo od mog bloga. Kad mi je 2015. dijagnosticiran rak dojke, krenula sam s terapijama. U to vrijeme, radila sam kao glavna savjetnica ministra obrazovanja \u017deljka Jovanovi\u0107a. Ostavila sam dobro pla\u0107en posao novinara i oti\u0161la na poziv ministra kao savjetnica. Ne\u0107kala sam se, ali sam se jedno jutro probudila i odlu\u010dila da ako moje znanje mo\u017ee pomo\u0107i, pomo\u0107i \u0107u. Aktivno sam pratila sektor obrazovanja i mislila sam da moje iskustvo mo\u017ee biti od koristi. Dobila sam tzv. “revolving door”<\/em> ugovor koji traje do kraja mandata. Ve\u0107ina mojih kolega u takvoj situaciji potpi\u0161e s biv\u0161om firmom ugovor da se mogu vratiti kad mandat istekne, ali ja to nisam u\u010dinila. Kad je Jovanovi\u0107a naslijedio Vedran Mornar, ve\u0107 su krenule moje kemoterapije. Dogovoreno je da ostanem raditi od ponedjeljka do \u010detvrtka, kad mi je bila terapija, a onda odem doma na “resetiranje” pa od ponedjeljka opet na posao. No ba\u0161 usred mojih terapija, sud je donio odluku da smo mi na “revolving door”<\/em> ugovorima nezakonito zaposleni. I tako je meni usred kemoterapija i kao samohranoj majci uru\u010den otkaz. Tad sam dotakla dno.<\/p>\n\n\n\n

Tad ste po\u010deli pisati blog o svojoj bolest?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Zapravo, blog sam po\u010dela pisati na nagovor Sandre Kuki\u0107<\/strong>, urednice “Doktora u ku\u0107i”. Rekla mi je da bih ja bila idealna za to i da ona ve\u0107 dugo tra\u017ei autora za tako ne\u0161to. Razmi\u0161ljala sam da li da se tako ogolim do kraja ili ne, no na kraju sam ipak pristala. <\/p>\n\n\n\n

Mene je operirao doktor Zdenko Stanec<\/strong> i odstranio mi obje dojke. \u010cak mi je i on rekao da su ga zvali s neke televizije da im treba neka \u017eena koja je pro\u0161la kroz sli\u010dno. U to vrijeme se ba\u0161 puno pri\u010dalo o slu\u010daju Angeline Jolie<\/strong> pa je ta tema bila vrlo aktualna. I nekon nekog vemena, zove me Maja Medakovi\u0107<\/strong> iz Provjerenog. I tako je krenulo, zahuktalo se i mediji su po\u010deli zvati. Nakon nekoliko emitiranih priloga i objavljenih tekstova, \u010dak i na ulici me po\u010delo zaustavljati puno \u017eena sa svojim pitanjima i iskustvima. To svakako razumijem jer kad dobije\u0161 dijagnozu, prvo ide\u0161 puno “guglat” i onda shvati\u0161 da to nije kraj. <\/p>\n\n\n\n

No primijetila sam da nema puno pri\u010da obi\u010dnih ljudi iz svakodnevnog \u017eivota. Tako sam do\u0161la na ideju da sama pokrenem portal gdje \u0107e svoja iskustva iznositi stvarne \u017eene. To je baza na\u0161eg portala “Nismo same”. Moja mlada prijateljica Maja Dodi\u0107<\/strong> i njezin partner pomogli su mi da dignem portal. Pozvala sam prijateljice i \u017eene sa sli\u010dnim iskustvom da mi se jave i ispri\u010daju svoju pri\u010du. No ne samo \u017eene koje su oboljele ve\u0107 i njihove partnere, djecu, obitelj jer rak je bolest koja poga\u0111a \u010ditavu obitelj. Po\u010deli su mi se javljati ljudi iz cijele regije i stvarno sam sama sebi rekla da nismo same i da ovo doista nije kraj nego, kako je to u svojoj pri\u010di napisala Ivanka Nikoli\u0107<\/strong>, po\u010detak jednog novog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n

Kad ste zapo\u010deli s projektom prijevoza \u017eena na terapije?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Moje su terapije postale svakodnevne i taj me prijevoz doista jako mu\u010dio. Molila sam prijatelje da me voze, no uvijek sam gledala da nitko ne do\u0111e po mene vi\u0161e od dva puta. Nisam ih \u017eeljela previ\u0161e optere\u0107ivati. U bolnici sam, pak, sretala \u017eene koje nisu imale nikoga, koje su bile posve same, neke su i tajile bolest, neke su partneri ostavljali usred kemoterapija. Bilo ja stvarno tu\u017enih situacija. A svima je prijevoz bio najve\u0107i problem. Jedna \u017eena mi je ispri\u010dala da je “izdr\u017eala do ku\u0107e jer nije \u017eeljela povra\u0107ati u autobusu”. Postoji taj sanitetski prijevoz koji u drugim gradovima jo\u0161 nekako funkcionira, ali u Zagrebu koji je velik grad, vozila jednostavno nema dovoljno. Na odjelu bih znala vi\u0111ati ljude koje bi ostali u \u010dekaonici i satima \u010dekali sanitet.<\/p>\n\n\n\n

Tako smo moja prijateljica Melita<\/strong> i ja po\u010dele razmi\u0161ljati kako pomo\u0107i i ona je spomenula da u Nizozemskoj osiguranje pokriva tro\u0161ak prijevoza taksijem. Pa kako se nisam sjetila taksija! Ubrzo sam doznala da je Zaklada Solidarna raspisala natje\u010daj “\u017denske inicijative” na koji se mogu javiti \u017eene kao gra\u0111anke, dakle bez osnivanja udruge. Javila sam se i uskoro dobila pozitivan odgovor. \u0160tovi\u0161e, rekli su mi da je moja prijava me\u0111u njih vi\u0161e od 60, bila me\u0111u najboljima. Tad sam dobila 3.600 kuna. Sad se to ne \u010dini jako puno, no s\u00e2m taj poticaj da ti netko ka\u017ee da je tvoja ideja dobra, zna\u010dio mi je doista mnogo. Bila sam u sedmom nebu.<\/p>\n\n\n\n

Sljede\u0107i korak bilo je osnivanje udruge?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da. Tad sam osnovala udrugu kako bih se mogla javljati na natje\u010daje, a me\u0111u prvima koji su pozitivno odgovorili je bila Zaklada Adris koja nam je dala taj po\u010detni kapital da mo\u017eemo krenuti. Kako je Zaklada Solidarna rekla da \u0107e pomo\u0107i sa svojom platformom, organizirali smo 2018. godine prvu crowdfunding<\/em> kampanju i prikupili vi\u0161e od 100.000 kuna. Prije svega toga, cilj mi je bio da na terapiju prevezemo 10 \u017eena, no mi smo s tim novcem od Adrisa prevezli 52 \u017eene. U tijeku je i \u0161esta humanitarna akcija, peta ove godine, i evo danas na terapiju ide 217. \u017eena.<\/p>\n\n\n\n

\n
<\/div>