{"id":3414,"date":"2015-03-03T18:49:42","date_gmt":"2015-03-03T17:49:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=3414"},"modified":"2019-04-18T15:25:48","modified_gmt":"2019-04-18T13:25:48","slug":"ovi-su-ljudi-zivi-zakopani","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2015\/03\/ovi-su-ljudi-zivi-zakopani\/","title":{"rendered":"Najve\u0107i strah: Ovi su ljudi \u017eivi zakopani"},"content":{"rendered":"

Iako dana\u0161nja medicinska oprema mo\u017ee gotovo bez gre\u0161ke potvrditi ne\u010diju smrt, strah od bu\u0111enja “dva metra ispod zemlje” jo\u0161 je duboko ukorijenjen u \u010dovjeku. Zbog toga mnogi ljudi od svojih najbli\u017eih tra\u017ee dodatne zahvate kojima \u0107e se potvrditi da su zaista spremni za odlazak na posljednju adresu ili tra\u017ee na\u010dine kako se vratiti na vrijeme. Upravo je te na\u010dine\u00a0opisao Jan Bondeson<\/strong> u knjizi Pokopani \u017eivi: Zastra\u0161uju\u0107a povijest na\u0161eg iskonskog straha<\/a>. Jedna od opisanih metoda je\u00a0i nadgrobna zastavica koja bi slu\u010dajne prolaznike upozorila na \u010dudna kretanja pod zemljom. Iako bi, u dana\u0161nje vrijeme, mo\u017eda prikladnija bila uporaba mobilne telefonije. I dok malo tko od nas nije barem jednom u \u017eivotu \u010duo kakovu zastra\u0161uju\u0107u pri\u010du o \u201eonima \u010diji su kosturi prona\u0111eni potrbu\u0161ke\u201c, malo je pravih dokaza o pokapanjima \u017eivih ljudi. Iz spomenute knjige izdvajamo neke.<\/p>\n

1. Neimenovani postolar<\/h3>\n

1822. godine jedan je njema\u010dki postolar<\/strong> pokopan, no njegova je smrt bila sumnjiva od samog po\u010detka. Iako je obitelj potvrdila da je preminuo, a tako je i izgledao, na truplu se nije primje\u0107ivala mrtva\u010dka uko\u010denost poznatija kao rigor mortis<\/em>. Usprkos tomu, sprovod je odr\u017ean i ba\u0161 kada je grobar bio pri kraju zatrpavanja rake, iz nje\u00a0se\u00a0je za\u010dulo kucanje. Otkopavanje je potvrdilo da se je tijelo pomicalo u lijesu, bilo je toplo, a kada je mrtvozornik otvorio \u201epokojnikovu\u201c venu, iz nje je potekla krv. Iako se na ponovno bu\u0111enje \u010dekalo tri dana, nije se dogodilo. Progla\u0161ena je smrt, a siroti postolar je pokopan \u2013 jo\u0161 jednom.<\/p>\n

2. Essie Dunbar<\/h3>\n

Essie<\/strong> (30), \u017eena iz ameri\u010dke Ju\u017ene Karoline je 1915. godine do\u017eivjela koban epilepti\u010dki napad. Ili se barem tako mislilo. Nakon progla\u0161enja smrti, tijelo joj je stavljeno u sanduk, a sprovod je zakazan za idu\u0107i dan kako bi iz susjednog grada na\u00a0njega mogla do\u0107i i \u201epokojni\u010dina\u201c sestra.\u00a0No sestra je ipak zakasnila pa je od sprovoda vidjela samo posljednje lopate zemlje koje su zatrpale raku. Kako se nije mogla pomiriti s tim, naredila je da iskopaju lijes kako bi ju posljednji put vidjela. A kad je poklopac skinut, Essie se uspravila, nasmije\u0161ila i po\u017eivjela jo\u0161 punih 47 godina.<\/p>\n

\"Zagreba\u010dko

Zagreba\u010dko groblje Mirogoj (foto: MojeVrijeme.hr)<\/p><\/div>\n

3. Philomele Jonetre<\/h3>\n

Davne 1867. godine Francuskinja Philomele<\/strong> (24) se zarazila kolerom, a do progla\u0161enja smrti nije pro\u0161lo dugo. Kako su obi\u010daji nalagali, sve\u0107enik je obavio svoje du\u017enosti nad tijelom pokojne djevojke koje je potom polo\u017een o u sanduk. Samo 16 sati kasnije, njeno je tijelo stavljeno u\u00a0zemlju. Ba\u0161 kao u slu\u010daju postolara s po\u010detka ove pri\u010de, grobar je za\u010duo lupanje u sanduku kojega je odmah otkopao. Stavili su joj\u00a0svije\u0107u pod nos kako bi provjerili di\u0161e li. Zapisi kazuju da disanje nije utvr\u0111eno, no primije\u0107eni su pokreti mi\u0161i\u0107a i kapaka. Kako to nije potrajalo dugo, djevojka je jo\u0161 jednom progla\u0161ena mrtvom i pokopana je idu\u0107eg dana.<\/p>\n

4. Angelo Hays<\/h3>\n

Jo\u0161 se jedan Francuz upisao u ovaj morbidni niz. Angelo<\/strong> je imao samo 19 godina kada je postao mo\u017eda najpoznatijim slu\u010dajem preuranjenog pokapanja u 20. stolje\u0107u. Te 1937. godine je do\u017eivio prometnu nesre\u0107u. Zba\u010den s motocikla, glavom je udario u cigleni zid. Lice mu je bilo toliko unaka\u017eeno da roditeljima nisu dopustili vidjeti ga. Nakon \u0161to je utvr\u0111en nedostatak pulsa, progla\u0161en je mrtvim, a tri dana kasnije je i pokopan. Na zahtjev osiguravaju\u0107e ku\u0107e, ekshumiran je samo dva dana nakon pogreba. Iznena\u0111enju nije bilo kraja kada je utvr\u0111eno da je jo\u0161 uvijek topao. Ustanovilo se da je zbog udarca u\u0161ao u stanje duboke kome zbog \u010dega je i mogao pre\u017eivjeti\u00a0s malom koli\u010dinom kisika u lijesu. Nakon brojnih operacija i rehabilitacije, potpuno se oporavio. Postao je velika atrakcija, a ljudi su putovali s drugog kraja svijeta kako bi ga vidjeli. Hays je izumio i siguran lijes koji je trebao sprije\u010diti ponavljanje njegovog slu\u010daja. Lijes je bio debelo tapeciran, a sadr\u017eavao je ormari\u0107 s hranom, toalet pa \u010dak i manju knji\u017enicu za kra\u0107enje vremena pod zemljom.<\/p>\n

Iracionalan strah od preranog pokopa naziva se tafofobija. Bio je pogotovo izra\u017een u 19. stolje\u0107u, te poslu\u017eio kao inspiracija kako za razne izume kojima se prerano pokopanim osobama omogu\u0107avalo da poku\u0161aju pobje\u0107i iz groba ili upozore \u017eive, odnosno knji\u017eevna i umjetni\u010dka djela. Danas je \u010dest motiv djela horor \u017eanra.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Malo tko od nas nije barem jednom u \u017eivotu \u010duo kakovu zastra\u0161uju\u0107u pri\u010du o ‘onima \u010diji su kosturi prona\u0111eni potrbu\u0161ke’. Mnogi od svojih najbli\u017eih tra\u017ee dodatne zahvate kojima \u0107e se potvrditi da su zaista spremni za odlazak na posljednju adresu ili tra\u017ee na\u010dine kako se vratiti na vrijeme. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3428,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[455,65,66,1247],"class_list":["post-3414","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-koma","tag-pogreb","tag-smrt","tag-zivi-zakopani"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3414","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3414"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3414\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3428"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3414"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3414"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3414"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}