{"id":35229,"date":"2020-03-11T13:09:44","date_gmt":"2020-03-11T12:09:44","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=35229"},"modified":"2020-03-11T15:11:26","modified_gmt":"2020-03-11T14:11:26","slug":"osam-osobina-koje-imaju-toksicne-majke","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2020\/03\/osam-osobina-koje-imaju-toksicne-majke\/","title":{"rendered":"Osam osobina koje imaju toksi\u010dne majke"},"content":{"rendered":"\n

“Nedavno sam dobila sljede\u0107u poruku od jedne \u010ditateljice”, pi\u0161e psihologinja Peg Streep<\/strong> za portal Psychology Today<\/a>:<\/p>\n\n\n\n

“Kona\u010dno sam to u\u010dinila. Nakon godinu dana otkada sam prestala kontaktirati s majkom, zvala sam ju i \u010dinila se sretnom \u0161to razgovaramo. Nakon toga sam je, u naletu amnezije, posjetila. Kako sam mogla biti tako naivna? Nije trebalo vi\u0161e od 15 minuta da se vratimo na staro. Da li je ona taj scenarij nau\u010dila napamet? Oti\u0161la sam nakon jednog sata osje\u0107aju\u0107i se poni\u017eeno. Da li sam ja jedina osoba koja je toliko glupa ili se ovo doga\u0111a i drugima?”<\/p>\n\n\n\n

Ako vas zanima moj odgovor: rekla sam joj da se sli\u010dne situacije doga\u0111aju toliko \u010desto da za to postoji posebna fraza \u2013 povratak na izvor<\/strong>. Fraza otkriva nesklad izme\u0111u onoga \u0161to znate intelektualno \u2013 da je izvor suh \u2013 i onoga \u0161to o\u010dajni\u010dki \u017eelite emocionalno, a to je nepresu\u0161an izvor maj\u010dinske ljubavi. <\/p>\n\n\n\n

Ako postavljate pravila koja potom kr\u0161ite, ako zapo\u010dinjete komunikaciju nakon dugih pauza te se potom brzo vra\u0107ate na stare pro\u017evakane razgovore, znajte da u tome niste sami. Ako \u0107e vam biti od pomo\u0107i, ja sam to radila 20 godina, izme\u0111u dvadesete i \u010detrdesete godine \u017eivota. U stvari, i istra\u017eivanja su pokazala da je ovo pona\u0161anje \u2013 bje\u017eanje iz sfere utjecaja majke i ponovni povratak pod maj\u010dine skute \u2013 \u010de\u0161\u0107e nego \u0161to se misli.<\/p>\n\n\n\n

Glavni problem je u tome \u0161to je rije\u010d o scenariju koji je napisala va\u0161a majka, a va\u0161a je uloga samo sporedna<\/strong>. Ona je u toj pri\u010di i scenarist i re\u017eiser.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u0107 i odnos izme\u0111u majke i k\u0107eri<\/h3>\n\n\n\n

S obzirom da mit o univerzalnost maj\u010dinske ljubavi pro\u017eima \u010ditavu na\u0161u kulturu, \u010desto se odbijamo suo\u010diti s mogu\u0107nosti da roditelj mo\u017ee zloupotrebiti svoju mo\u0107 nad djetetom. Obi\u010dno zami\u0161ljamo roditelje kao dobro\u0107udne i bri\u017ene vladare, \u010duvare miroljubivog kraljevstva, ali to nije uvijek slu\u010daj. <\/p>\n\n\n\n

Kao \u0161to je to Deborah Tannen<\/strong> sro\u010dila u svojoj knjizi razgovora majki i k\u0107eri pod nazivom “\u0160to si to obukla?”, roditelj ne samo \u0161to stvara djetetovoj svijet ve\u0107 i odre\u0111uje na koji na\u010din \u0107e se taj svijet tuma\u010diti. Kao mala djeca razumijemo \u0161to se doga\u0111a u na\u0161oj obitelji \u2013 stvari koje se \u010dine i izgovaraju, pona\u0161anje i reakcije ljudi \u2013 zbog toga \u0161to ih na\u0161e majke tuma\u010de za nas.<\/p>\n\n\n\n

Interakcije i pona\u0161anje ljudi \u2013 pa \u010dak i zlostavljanje i toksi\u010dni odnosi \u2013 se normaliziraju; kao djeca, pretpostavljamo da je svako ku\u0107anstvo poput na\u0161eg, a spoznaja da druge obitelji funkcioniraju druga\u010dije dolazi postupno i ponekad sporo. Povrh toga, ta spoznaja mo\u017ee koegzistirati s na\u0161om percepcijom vlastite obiteljske situacije. Smatramo da je normalno da majke vi\u010du na nas zato \u0161to vjerujemo da su to rije\u010di koje odra\u017eavaju na\u0161 karakter \u2013 “te\u017eak”, “lijen”, “neposlu\u0161an” i “glup”. <\/p>\n\n\n\n

Mislimo da se na\u0161e sestre i bra\u0107u gleda druga\u010dije od nas zato \u0161to su oni dobri, divni i ljupki, odnosno sve ono \u0161to mi nismo. Priznanje dolazi brzinom pu\u017ea, a ne zeca.<\/p>\n\n\n\n

Odraslo doba i osnovni konflikt<\/h3>\n\n\n\n

Najmanje voljene k\u0107erke vjeruju da \u0107e ih odraslo doba osloboditi od bolnog osje\u0107aja nedostatka ljubavi, ba\u0161 kao \u0161to sam i ja mislila; prelazak u svijet odraslih slabo poma\u017ee u rje\u0161avanju boli koja nastaje uskra\u0107ivanjem maj\u010dinske ljubavi i podr\u0161ke. To je ono \u0161to nazivam \u201eosnovni konflikt\u201c u svojoj knjizi detoksikacija k\u0107eri: konflikt izme\u0111u rastu\u0107e spoznaje o tome da nas je majka ranila i \u017eudnje za maj\u010dinskom ljubavi i odobravanjem. <\/p>\n\n\n\n

Dok god je k\u0107erka u konfliktu, imati \u0107e sklonost racionalizirati, opravdavati ili \u010dak poricati maj\u010dina djela i pona\u0161anja umjesto da se suo\u010di s njima. Ovo je dio koji nazivam “ples poricanja”. Ovaj ples mo\u017ee trajati godinama, dok god je k\u0107erka u konfliktu. Imam \u010ditateljice koje su bile u konfliktu tijekom \u0161est ili sedam desetlje\u0107a \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n

Osam uobi\u010dajenih varijanti toksi\u010dnog pona\u0161anja majki<\/h3>\n\n\n\n

Vodite ra\u010duna da je ono \u0161to vas sputava da spoznate svoja toksi\u010dna pona\u0161anja \u010dinjenica da ste na njih naviknuti; metafora koju ina\u010de koristim je hrpa cipela i \u010dizama ostavljenih pored vrata. Ne treba vam puno da se naviknete na prizor nagomilane obu\u0107e i prestanete je primije\u0107ivati. Na isti na\u010din funkcionira neprimjereno postupanje s drugima. Kako bi se odr\u017eao mir vi po\u010dinjete i\u0107i niz dlaku majci i ako ste nesigurni tada otvoreno racionalizirate njezino pona\u0161anje. “Nije to mislila” ili “ona je jednostavno takva”. Mo\u017eda \u0107e vas u tome podr\u017eati i drugi \u010dlanovi obitelji kojima je u interesu da ne ljuljate brod i ne remetite postoje\u0107e stanje.<\/p>\n\n\n\n

Da razjasnimo, sve ovo su zlostavlja\u010dki i toksi\u010dni obrasci pona\u0161anja. Budite bez sumnje.<\/p>\n\n\n\n

1. Posramljivanje<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ovo mo\u017ee zapo\u010deti u djetinjstvu tako \u0161to \u0107e se sitne pogre\u0161ke i nepodop\u0161tine preuveli\u010davati a okrivljavanje se mo\u017ee doga\u0111ati pred drugim ljudima. Posramljivanje je visoko personalizirano i obi\u010dno zapo\u010dinje s “Ti uvijek” ili “Ti nikad”. Ako se ponavljaju dovoljno \u010desto, ove poruke se ugra\u0111uju u dijete u obliku samokritike, navike uma koja krivi vlastitu pokvarenu prirodu za pogre\u0161ke i padove koji nam se doga\u0111aju u \u017eivotu. Navika se ugra\u0111uje u odraslog pojedinca i traje dok god se problem ne prepozna i dok se ne po\u010dne rje\u0161avati.<\/p>\n\n\n\n

Mnoge studije pokazale su povezanost izme\u0111u slabog mentalnog zdravlja i depresije s posramljivanjem.<\/p>\n\n\n\n

2. Nabijanje krivnje<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ovo je situacija kad mama igra ulogu \u017ertve a k\u0107erku se podsje\u0107a kako je mama zanemarena, i to nakon “svega” \u0161to je u\u010dinila za k\u0107erku. Iako ima korijene u djetinjstvu, nabijanje krivnje najve\u0107i u\u010dinak ima u odrasloj dobi, posebno ako se postavljaju ograni\u010denja ili se regulira kontakt s roditeljima. <\/p>\n\n\n\n

Adelino iskustvo mo\u017eda najbolje oslikava ovu situaciju: “Svaki put kada joj uzvratim komentar ili kad joj poku\u0161avam spo\u010ditnuti njezinu zlobu, ona prekine vezu. Sljede\u0107ih dana me zove netko drugi iz obitelji \u2013 mo\u017eda teta, ili otac, ili ro\u0111ak \u2013 i ka\u017ee mi da se majka razboljela i za to krivi mene te me na kraju iskritizira zbog okrutnosti. Nakon toga slijede ‘Jadna ja’ izlaganja moje majke. To me izlu\u0111uje. I da, dio mene uvijek se osje\u0107a krivom. Iako znam da sam samo \u017ertva u njihovoj igri.”<\/p>\n\n\n\n

Adelina pri\u010da je prili\u010dno tipi\u010dna i njezinu krivnju poja\u010davaju kulturna o\u010dekivanja, a to je jednostavno iskoristiti u praksi.<\/p>\n\n\n\n

3. Uspore\u0111ivanje s drugima<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Favoriziranje \u010dlanova obitelji nije ograni\u010deno samo na majke sklone drami; \u010desto se doga\u0111a da roditelji razli\u010dito tretiraju svoju djecu, \u010dak i u ina\u010de zdravim i funkcionalnim obiteljima. Ta pojava je toliko \u010desta da ima svoj naziv u stru\u010dnoj literaturi. Ovo se obi\u010dno ne \u010dini sa svjesnom zlom namjerom, iako negativno utje\u010de na djecu u obitelji. Ponekad ima veze s maj\u010dinim osobnim preferencijama gdje se \u010desto favorizira dijete koje ima osobnost sli\u010dniju maj\u010dinoj, ili se majka osje\u0107a ugodnije s djetetom koje zahtijeva manje podr\u0161ke (ili obrnuto).<\/p>\n\n\n\n

Toksi\u010dna majka igra igru favoriziranja kako bi zadr\u017eala kontrolu nad svojom djecom \u2013 manipulira njihovom \u017eeljom da budu maj\u010dini ljubimci i na taj na\u010din oblikuje odnose izme\u0111u bra\u0107e i sestara. To radi svjesno i namjerno. Kritizira vas bez milosti kako ne bi bili previ\u0161e puni sebe, uspore\u0111uje vas s bra\u0107om i sestrama kako bi vas motivirala, itd. Va\u017eno je istaknuti da niste izuzeti od ove taktike ni ako ste jedinac ili jedinka. Uvijek postoje ro\u0111aci, susjedi, ili \u010dak poznate li\u010dnosti s kojima se mo\u017ee izvr\u0161iti negativna usporedba (Za\u0161to nisi vi\u0161e poput nje? Za\u0161to me ne u\u010dini\u0161 ponosnom poput njezine majke?).<\/p>\n\n\n\n

4. Prikrivena ili pasivna agresija<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Majka mo\u017ee ispoljiti pasivnu ili prikrivenu agresiju prema svojem djetetu \u2013 a ve\u0107ina navedenih pona\u0161anja ne uklju\u010duju ni vikanje ni vri\u0161tanje. Razvoj djeteta izravno ovisi o tome kako se roditelji odnose kako jedno prema drugom tako i prema ostalim \u010dlanovima obitelji. Longitudinalna studija koju je proveo Patrick T. Davies ispitivala je djecu u tri razli\u010dite faze \u2013 u vrti\u0107u, u drugom razredu te u sedmom razredu \u2013 i uspore\u0111ivala u\u010dinke izravnih ili neizravnih roditeljskih sukoba na njih. Razlike izme\u0111u grupa su pru\u017eile vrijedne informacije o utjecaju roditeljskog neslaganja na djecu.<\/p>\n\n\n\n

Djeca koja su bila izlo\u017eena otvorenom sukobu – verbalnom bijesu, izbjegavanju komunikacije, neverbalnom bijesu ili fizi\u010dkom nasilju – internalizirala su simptome do drugog razreda \u0161kole i pokazala su sklonost izbjegavanju konflikata. S druge strane, djeca izlo\u017eena prikrivenoj agresiji su eksternalizirala svoje simptome i postala emocionalno osjetljiva i sklona konfliktima. Adolescenti u sedmom razredu izlo\u017eeni otvorenom sukobu nastavili su proces internalizacije i postali tjeskobni i povu\u010deni, imali su problema sa spavanjem i bili su deprimirani. Adolescenti izlo\u017eeni pritajenom tipu roditeljskog konflikta imali su problema s reguliranjem pona\u0161anja, pra\u0107enjem nastave, agresivnosti i sklonosti prema kr\u0161enju pravila.<\/p>\n\n\n\n

5. Izlu\u0111ivanje (la\u017eno optu\u017eivanje, poticanje nesigurnosti<\/strong>)<\/p>\n\n\n\n

Iako se obi\u010dno doga\u0111a izme\u0111u odraslih pojedinaca, tu\u017ena je istina da roditelji to rade i svojoj djeci. Izlu\u0111ivati djecu je nevjerojatno lagano i u\u010dinkovito zato \u0161to su roditelji autoritativne figure i ako oni ka\u017eu da se ne\u0161to dogodilo ili nije dogodilo dijete \u0107e vjerojatno povjerovati.<\/p>\n\n\n\n

Izlu\u0111ivanje je krajnje \u0161tetno za djecu koja bi u najboljem mogu\u0107em svijetu trebala u\u010diti vjerovati svojim emocijama i mislima te brusiti vje\u0161tine \u010ditanja drugih ljudi; umjesto toga izlu\u0111ivanje re\u017ee poput ma\u010da te uvodi sumnju u sebe i nesigurnost. <\/p>\n\n\n\n

Takvo je bilo iskustvo od Robyn: “Moja majka bi ne\u0161to obe\u0107ala, onda bi prekr\u0161ila to obe\u0107anje i kona\u010dno bi  negirala da je ikad i\u0161ta obe\u0107ala. Sad znam da je to bilo izlu\u0111ivanje. Kad me je brat udario, ona me okrivila jer sam ga navodno provocirala, a kad sam se pobunila rekla mi je da je sve moja krivica. I to je izlu\u0111ivanje. Ili bi jednostavno porekla da se ne\u0161to dogodilo. Stajala bi u kuhinji s rukama na bokovima i nazvala bi me la\u017eljivicom ili bi me pitala za\u0161to la\u017eem. Stra\u0161no! Terapija mi je otvorila o\u010di.”<\/p>\n\n\n\n

Dobra stvar u vezi roditeljskog optu\u017eivanja u odnosu na ono bra\u010dno je da se s vremenom sve lak\u0161e mo\u017ee prepoznati.<\/p>\n\n\n\n

6. Marginaliziranje i izrugivanje<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Majke autoritativnih sklonosti ili narcisoidnih crta li\u010dnosti orkestriraju odnose me\u0111u djecom unutar obitelji \u2013 to je izme\u0111u ostalog su\u0161tina favorizacije \u2013 ali ako jedno dijete u\u010dinimo predmetom poruge, na taj na\u010din dr\u017eimo i drugu djecu pod kontrolom. Izrugivanje s djetetovim osje\u0107ajima i mislima, bilo kroz rije\u010di ili geste prijezira poput kolutanja o\u010dima ili smijeha, nije samo okrutno ve\u0107 i zlostavlja\u010dki jer poti\u010de nesigurnost i mr\u017enju prema sebi.<\/p>\n\n\n\n

\u010cak i u odrasloj dobi, ako vam uvijek  govore da je va\u0161e mi\u0161ljenje blesavo ili glupo ili da “nikog nije briga \u0161to mislite”, rije\u010d je o manipulaciji koja se ne smije tolerirati. Briga za druge uklju\u010duje uzajamno po\u0161tovanje.<\/p>\n\n\n\n

7. \u017drtveno janje<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Po mom mi\u0161ljenju, stvar je najbolje opisao Gary Gemmill koji je primijetio da prisustvo \u017ertvenog janjeta dozvoljava \u010dlanovima grupa ili obitelji da vjeruju da su bolji nego \u0161to jesu. Ako mo\u017eete svaliti krivicu na nekoga \u2013 bilo da je rije\u010d o trajnoj ili rotiraju\u0107oj ulozi \u2013 to vam daje za pravo misliti da bi stvari mogle biti savr\u0161ene, samo da nema te jedne osobe. Ova taktika manipulativnim majkama daje uvijek spremno obja\u0161njenje. Ni\u0161ta \u010dudno da je ova taktika pouzdani alat narcisoidnih majki.<\/p>\n\n\n\n

8. Izbjegavanje ili opstruiranje komunikacije<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pona\u0161anje kao da osoba nije govorila ili izbjegavanje odgovora su izravan na\u010din izra\u017eavanja ekstremnog prijezira, i iako je rije\u010d o poni\u017eavaju\u0107em i bolnom iskustvu za odrasle, za djecu je to apsolutno devastiraju\u0107e, pogotovo ako dolazi od roditelja. <\/p>\n\n\n\n

Jedna \u010ditateljica je podijelila svoje iskustvo: “Tihi tretman koji je prakticirala moja majka je bio zastra\u0161uju\u0107; mogao bi trajati danima, \u0161to predstavlja cijelu vje\u010dnost ako imate 6 ili 7 godina. Gledala bi ravno kroz mene, kao da ne postojim. Osje\u0107ala sam se kao da sam nestala s lica zemlje. Radila sam \u0161to sam mogla da je ne naljutim i da joj ostanem izvan pogleda; govorila sam malo i radila jo\u0161 manje jer sam se bojala. Moji napadaji panike zapo\u010deli su u \u0161koli kad bi me u\u010ditelj prozvao, a tek sam na fakultetu uz pomo\u0107 terapeuta povezala svoj strah od izricanja mi\u0161ljenja sa zlostavlja\u010dkim pona\u0161anjem moje majke.”<\/p>\n\n\n\n

Jednom kad prepoznate sva toksi\u010dna pona\u0161anja i njihov utjecaj na vas, morati \u0107ete smisliti kako postaviti ograni\u010denja u komunikaciji s majkom. Zlostavljanje jednostavno nije u redu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mit o univerzalnost maj\u010dinske ljubavi vrlo je ra\u0161iren i pro\u017eima \u010ditavu na\u0161u kulturu, pa se \u010desto odbijamo suo\u010diti s mogu\u0107nosti da roditelj mo\u017ee zloupotrebiti svoju mo\u0107 nad djetetom. <\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":33051,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[945,198,379,941],"class_list":["post-35229","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-majke","tag-obitelj","tag-odnosi","tag-zlostavljanje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/35229","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=35229"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/35229\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/33051"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=35229"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=35229"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=35229"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}