{"id":39901,"date":"2020-08-16T21:17:23","date_gmt":"2020-08-16T19:17:23","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=39901"},"modified":"2020-08-16T21:19:03","modified_gmt":"2020-08-16T19:19:03","slug":"zlocinci-treceg-reciha-zavrsili-su-u-pecima-dachaua-ovako-su-izgledali-njihovi-posljednji-sati","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2020\/08\/zlocinci-treceg-reciha-zavrsili-su-u-pecima-dachaua-ovako-su-izgledali-njihovi-posljednji-sati\/","title":{"rendered":"Zlo\u010dinci Tre\u0107eg Reicha zavr\u0161ili su u pe\u0107ima Dachaua, ovako su izgledali njihovi posljednji sati"},"content":{"rendered":"\n<p>Ujutro 20. studenoga 1945, \u0161est mjeseci nakon zavr\u0161etka drugog svjetskog rata, me\u0111u ru\u0161evinama avionskim bombama poru\u0161enog grada po\u010delo je najve\u0107e su\u0111enje u povijesti \u010dovje\u010danstva, pisao je daleke 1987. godine zagreba\u010dki RS Magazin. <\/p>\n\n\n\n<p>Optu\u017enica je imala dvadeset pet tisu\u0107a rije\u010di, a sud je zasjedao vi\u0161e od \u010detiri stotine puta i na kraju donio dvanaest smrtnih presuda na vi\u0161egodi\u0161nje tamnovanje. U sudnici je izre\u010dena i jedna rije\u010d koja je do tada bila nepoznata: <strong>genocid<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n<p>Tako je svijet, zaprepa\u0161ten i zbunjen, pred pravnicima svjetskog glasa, saznao \u0161to su bile i kako su djelovale najve\u0107e nacisti\u010dke glave\u0161ine, optu\u017eene za zlo\u010dine protiv \u010dovje\u010dnosti.<\/p><div id=\"mojev-2079709853\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n\n\n\n<p>Su\u0111enje je zavr\u0161eno 30. rujna 1946. Tada je pro\u010ditana presuda gra\u0111ena na stravi\u010dnim svjedo\u010danstvima i jo\u0161 stravi\u010dnijim dokumentima. \u010cak je i obrana optu\u017eenih morala priznati da je su\u0111enje vo\u0111eno pravedno i humano.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">U\u017ead za vje\u0161anje po posebnoj narud\u017ebi<\/h3>\n\n\n\n<p>Negdje sredinom kolovoza 1946. stigla je u londonsku tvornicu u\u017eadi &#8220;John Edgington &amp; Co&#8221; jedna od naj\u010dudnijih narud\u017ebi. Predstavnik Savezni\u010dke kontrolne komisije za Njema\u010dku zatra\u017eio je da ta tvornica, sa sjedi\u0161tem u Old Kent Roadu 108, izradi \u010detrdeset specijalnih konopaca za vje\u0161anje. Svaki je konopac morao biti duga\u010dak tri metra i deset centimetara, trebalo je da bude izra\u0111en od prvorazredne talijanske konoplje i da ima ko\u017eom oblo\u017een \u010dvor kako bi om\u010da mogla stegnuti vrat osu\u0111enima a da ne povrijedi ko\u017eu na grlu.<\/p>\n\n\n\n<p>Po\u010deo ih je izra\u0111ivati oniski \u0161ezdesetogodi\u0161nji majstor <strong>Harry Moakes<\/strong>, koji je ve\u0107 tridesetak godina u jednoj sobici u dnu tvorni\u010dkog dvori\u0161ta izra\u0111ivao u\u017ead za engleskog krvnika. Konopci su poslani naru\u010diocu 5. listopada 1946. godine.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Odabir krvnika<\/h3>\n\n\n\n<p>Istodobno je odlu\u010deno tko \u0107e biti krvnik. U prvi mah Savezni\u010dka kontrolna komisija htjela je da to bude engleski krvnik <strong>Albert Pierrepoint<\/strong> zvan Young Albert. No, on se nalazio na odmoru, spremaju\u0107i se na izvr\u0161enje osam smrtnih kazni u Be\u010du, nakon \u010dega je namjeravao oti\u0107i u mirovinu.<\/p>\n\n\n\n<p>Tako je izbor pao na \u010dovjeka koji je u slu\u017ebi pri ameri\u010dkoj armiji izvr\u0161io ve\u0107 364 smrtne osude vje\u0161anjem. Zvao se <strong>John Woods<\/strong>, narednik ameri\u010dke vojske, porijeklom Irac, ali ro\u0111en u Teksasu. Borio se u sjevernoj Africi i sudjelovao u iskrcavanju u Normandiji 6. lipnja 1944. u brigadi generala Pattona. Poginuo je 1968. godine u saobra\u0107ajnoj nesre\u0107i; ugu\u0161io ga je sigurnosni pojas vlastitog automobila.<\/p>\n\n\n\n<p>Od 1. listopada 1946. ovaj miran, jak i hladnokrvan \u010dovjek po\u010deo je svojim pomo\u0107nicima pripremati vje\u0161anje nacisti\u010dkih glave\u0161ina osu\u0111enih na smrt. Novinarima je spremno izjavio: &#8220;Svima koji me pitaju gdje \u017eivim, ka\u017eem: San Antonio, Texas! No, to nije istina. Stanujem u drugom gradu, ali ne \u017eelim da zbog nju\u0161kala i novinara moja obitelj bude umije\u0161ana u ovakve pri\u010de!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Imao je pravo, jer su ga poslije vije\u0161anja nekih rukovodilaca konc-logora u Dachau dva nacisti\u010dka fanatika poku\u0161ala otrovati, a u Parizu su nepoznati napada\u010di pucali na njegov d\u017eip, ali ga sre\u0107om nisu pogodili!<\/p>\n\n\n\n<p>Woods je radio s pet pomo\u0107nika, jednim desetarom i \u010detiri redova. Odabrao ih je vrlo pa\u017eljivo, ali je od nadle\u017enih vlasti zatra\u017eio da se identitet tih ljudi zauvijek sa\u010duva u tajnosti, kako ne bi do\u0161li u opasnost.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Strati\u0161te u gimnasti\u010dkoj dvorani<\/h3>\n\n\n\n<p>Mjesto pogubljenja odredio je pukovnik Burton C. Andrus komandant zatvora u kojemu su osu\u0111eni boravili za vrijeme procesa i gdje su \u010dekali izvr\u0161enje presude. Andrus je odlu\u010dio da se strati\u0161te izradi u biv\u0161oj gimnasti\u010dkoj dvorani staroga zatvora u N\u00fcrnbergu. Do njega se dolazilo preko maloga dvori\u0161ta s niskim drve\u0107em. Visoki prozori dvorane bili su pokriveni plavim neprozirnim zastorima. Sa stropa visjelo je deset vrlo jakih svjetiljki. Njihovo je svjetlo padalo to\u010dno na &#8220;ring&#8221; od tri jednake tribine, visoke dva metra, izra\u0111ene od grubog drveta.<\/p>\n\n\n\n<p>Na te drvene kocke polo\u017eene su, kako tra\u017ei ameri\u010dka tradicija, grube drvene stube s trinaest stepenica. Iznad kocaka nalazila su se vje\u0161ala. Vje\u0161ala su bila izra\u0111ena tako da se platforma mogla naglo otvoriti, \u0161to je zna\u010dilo da \u0107e tijelo pasti u unutra\u0161njost kocke, te da gledaoci ne\u0107e vidjeti posljednje trzaje i samrtni hropac osu\u0111enih.<\/p>\n\n\n\n<p>Troja vje\u0161ala izra\u0111ena su zato \u0161to je svako tijelo &#8220;trebalo da visi barem petnaest minuta&#8221;, kako je izjavio pukovnik Andrus. Predvi\u0111eno je da se upotrijebe samo dvoja vje\u0161ala, tre\u0107a su bila rezervna, za slu\u010daj da se ne\u0161to na ostalima pokvari. U dnu dvorane opremljena je mala prostorija \u0161to je nekad slu\u017eila kao svla\u010dionica. Sad se u toj prostoriji nalazilo dvadesetak poljskih kreveta i dvanaest mrtva\u010dkih sanduka, grubih i nebojenih, bez ikakva ukrasa\u2026<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Odbijene molbe<\/h3>\n\n\n\n<p>Sve te pripreme izvr\u0161ene su tajno. \u010cak ni osoblje koje je \u010duvalo osu\u0111ene nije znalo \u0161to se doga\u0111a u &#8220;odjelu smrti&#8221;. Taj su odjel dan i no\u0107 \u010duvale posebne jedinice vojne policije kojima je zapovijedao Andrusov zamjenik, pukovnik <strong>Selby Little<\/strong>. Dan prije izvr\u0161enja presude pukovnik Andrus udvostru\u010dio je stra\u017ee, a pred ulaze u sudsku pala\u010du i zatvor postavljani su tenkovi.<\/p>\n\n\n\n<p>Ve\u010der prije izvr\u0161enja smrtnih osuda padala je jaka ki\u0161a i bilo je vrlo hladno. Kalendar je pokazivao 15. listopada. Na posebnoj sjednici Savezni\u010dke kontrolne komisije kojoj je predsjedao francuski general Pierre Koening, odlu\u010deno je da se smrtne osude izvr\u0161e 16. listopada 1946. od pono\u0107i nadalje, i to redoslijedom koji je bio predlo\u017een ve\u0107 za vrijeme su\u0111enja. Londonska radio stanica BBC javila je 15. listopada u 23 sata da je izvr\u0161enje smrtne kazne nad nacisti\u010dkim glave\u0161inama &#8220;pitanje sata&#8221;!<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Sedma sila <\/h3>\n\n\n\n<p>Po odluci Savezni\u010dke kontrolne komisije, na izvr\u0161enju smrtnih kazni smjelo je biti samo \u010detrdeset pet osoba. Me\u0111u njima nalazili su se delegati te komisije, engleski general Walsh, ameri\u010dki general Roy Richard, francuski general Morel i sovjetski general Molotov. Tu je bilo i osam novinara (su\u0111enje je pratilo \u010dak 472 predstavnika &#8220;sedme sile&#8221;!), zatim \u010detiri vojna fotografa, lije\u010dnici, savezni\u010dki oficiri i stra\u017ee.<\/p>\n\n\n\n<p>Uz njih, na izvr\u0161enje presude do\u0161la su i dva Nijemca: predsjednik bavarske vlade Wilhelm Hoegner i n\u00fcrnber\u0161ki javni tu\u017eilac Friedrich Leistner. Hoegner je s najve\u0107im mjerama opreza doputovao u N\u00fcrnberg pod la\u017enim imenom.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Progla\u0161enje kraja<\/h3>\n\n\n\n<p>Ne\u0161to prije pono\u0107i, pukovnik Andrus pozvao je u svoj ured Hoegnera i Leistnera, te s njima po\u0161ao objaviti osu\u0111enicima da su njihove molbe za pomilovanje odbijene. Prvo je otvorena \u0107elija u kojoj se nalazio Streicher. Kad su se vrata otvorila, biv\u0161i gaulajter Frana\u010dke bio je budan. Odjeven u potko\u0161ulju i hla\u010de, zatreptao je o\u010dima. Pukovnik Andrus pro\u010ditao je odluku Savezni\u010dke kontrolne komisije o odbijanju pomilovanja i ponovio osudu nirnber\u0161kog suda:<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Optu\u017eeni Julius Streicher, na osnovu optu\u017enice, progla\u0161en je krivim i osu\u0111uje se na smrt vje\u0161anjem!&#8221; Streicher je s gor\u010dinom odgovorio: &#8220;Ni\u0161ta mi nova niste rekli, znao sam to i prije!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Mala skupina napustila je \u0107eliju i uputila se dalje. Dotle je stra\u017ea lisi\u010dinama vezala Streichera. Sauckel, von Ribbentrop, Keitel i Kaltenbrunner u pokrajnim \u0107elijama \u010duli su \u0161to se doga\u0111a. Nitko nije komentirao rije\u010di pukovnika Andrusa. Jedino je Sauckel rekao: &#8220;Visoko po\u0161tujem ameri\u010dke oficire, uvijek su sa mnom postupali lijepo, ali nikako ne mogu po\u0161tovati ameri\u010dko sudstvo!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Iz \u0107elije u \u0107eliju ponavljao se isti prizor. Kad je Andrus sa dva njema\u010dka svjedoka i stra\u017eom zavr\u0161io posao, oti\u0161ao je u dvoranu gdje su nazo\u010dni napeto \u010dekali.<\/p>\n\n\n\n<p>Vani je padala ki\u0161a. U dvorani su sva svjetla bila upaljena a na pod je ba\u010dena piljevina. Dvorana je bila puna, nitko od ljudi nije spavao. Novinari su se skupili iza osam stolova na kojima su se nalazili be\u0161umni pisa\u0107i strojevi. Mjesta za \u0161tampu bila su postavljena to\u010dno ispred vje\u0161ala.<\/p>\n\n\n\n<p>Dopisnik &#8220;Pravde&#8221; Tamin upisivao je ne\u0161to u crnom ko\u017eom uvezani notes. Kraj njega sjedio je Afanisijev iz &#8220;Tassa&#8221;. Ameri\u010dki novinar Kingsbery Smith pu\u0161io je za prvim stolom. Jedan sovjetski sanitetski oficir, ku\u0161trave kose i velikih zalisaka, te tu\u017enih o\u010diju, nervozno je hodao dvoranom. Svi su \u0161utjeli.<\/p>\n\n\n\n<p>Ali tkogod je u\u0161ao u dvoranu, prvo je pogledao vje\u0161ala. Na platformi na kojoj su se nalazila prva vje\u0161ala &#8211; platforma je bila pokrivena crnom tkaninom &#8211; razgovarao je krvnik Woods s jednim od svojih pet pomo\u0107nika. Na ogradi platforme nalazila se crna kapulja\u010da, a pored nje tri ko\u017ena u\u017eeta. U\u017ee s ko\u017enom om\u010dom bilo je dignuto, a kontrola izdr\u017eljivosti ve\u0107 izvr\u0161ena.<\/p>\n\n\n\n<p>\u010cim je pukovnik Andrus s njema\u010dkim svjedocima u\u0161ao u dvoranu, stra\u017ear je pa\u017eljivo zaklju\u010davao mala \u017eeljezna vrata. Formalnosti su potrajale kratko. Generali su izmjenili nekoliko rije\u010di s lije\u010dnicima, a jedan ameri\u010dki major dao je znak Woodsu koji je odgovorio kimanjem glave.<\/p>\n\n\n\n<p>Sve je bilo spremno. Pred vje\u0161ala su do\u0161la dva sve\u0107enika, katoli\u010dki i luteranski. Pukovnik Andrus otvorio je ko\u017enu torbu i na stol stavio dokumente Savezni\u010dke kontrolne komisije o odbijanju pomilovanja\u2026.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Von Ribbentrop<\/h3>\n\n\n\n<p>Elektri\u010dni satovi pokazivali su to\u010dno jedan sat 16. listopada, kad su se na malim vratima za\u010dula tri udarca. Vojni policajac otklju\u010da vrata i otvori ih. Pojavio se zamjenik komandanta zatvora pukovnik Little, a za njim jedan oficir. Iza njih, izme\u0111u dva vojna policajca pod \u0161ljemovima, u\u0111e <strong>von Ribbentrop<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n<p>Ruke su mu bile u lisi\u010dinama, ko\u0161ulja otvorena na prsima, kosa lako razbaru\u0161ena od vjetra i ki\u0161e. Pogledao je pa\u017eljivo oko sebe. Biv\u0161i ministar vanjskih poslova nacisti\u010dke Njema\u010dke zaustavio se nespretno pred stubama za prva vje\u0161ala. Boja njegova lica bija\u0161e potpuno \u017euta.<\/p>\n\n\n\n<p>Von Ribbentrop je na\u010das pogledao vje\u0161ala i odmah zatvorio o\u010di, prestra\u0161en. Vojni policajac skine mu lisi\u010dine. Jedan ga ameri\u010dki oficir upita: &#8220;Kako se zovete?&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Prevodilac prevede pitanje iako je von Ribbentrop izvrsno govorio engleski. Joachim von Ribbentrop &#8211; glasio je odgovor. Zatim osu\u0111eni u pratnji policajca i prevodioca krene uza stepenice. Pratioci ga postavi\u0161e pod vje\u0161ala licem okrenutim prema svjedocima. Pod njegovim nogama bila su nevidljiva vrata platforme. Oficir ga upita: &#8220;Imate li \u0161to re\u0107i?&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Von Ribbentrop je \u0161utio nekoliko trenutaka, a onda re\u010de: &#8220;Neka Bog spasi Njema\u010dku. \u017delim da Njema\u010dka opet bude ujedinjena, da se Istok i Zapad slo\u017ee kako bi mir mogao zavladati svijetom&#8221;.<\/p>\n\n\n\n<p>Jedan od Woodsovih pomo\u0107nika sagnuo se i vezao mu ko\u017enim uzicama noge, a drugi mu je vezao ruke na le\u0111ima. Krvnik mu stavi crnu kapulja\u010du i energi\u010dnom kretnjom namakne om\u010du oko vrata. Luteranski pastor po\u010de s molitvama. John Woods skloni se dva koraka unatrag. Jedan ameri\u010dki major \u0161apatom dade zapovijed i krvnik gurnu veliku ru\u010dku.<\/p>\n\n\n\n<p>Za\u010du se zvuk \u0161to je stresao \u017eivce svih prisutnih, otvore se vrata pod nogama von Ribbentropa i njegovo tijelo nestade u dubini. Bilo je to\u010dno jedan sat i 15 minuta. U\u017ee na kojemu je obje\u0161en von Ribbentrop lako je zadrhtalo pod te\u017einom tijela\u2026<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Keitel<\/h3>\n\n\n\n<p>Poslije \u0161est minuta opet su se za\u010duli udarci na \u017eeljeznim vratima. Stra\u017ear ponovo otklju\u010da vrata i u\u0111e <strong>Keitel<\/strong>, blijed poput krede. Biv\u0161i \u0161ef Vrhovne komande Wehrmachta kora\u010dao je \u010dvrstim korakom, odjeven u generalske hla\u010de, ko\u0161ulja mu je bila otvorena oko vrata, a kaput bez ikakvih \u010dinova. Doveli su ga pod vje\u0161ala. On se okrenuo i obratio ljudima oko sebe: &#8220;Zovem se Wilhelm Keitel.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Te\u0161kim koracima popeo se uz trinaest stepenica. Kad je stigao, pru\u017ei ruke krvniku i mirno izjavi: &#8220;Molim svemogu\u0107eg da se smiluje njema\u010dkom narodu. Vi\u0161e od dva milijuna ljudi umrlo je prije mene. Sada idem za svojim sinovima. Neka Bog \u010duva Njema\u010dku!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Ove posljednje rije\u010di viknuo je dok je propadao &#8211; u smrt.<\/p>\n\n\n\n<p>Ameri\u010dki i francuski lje\u010dnik u\u0161li su ispod platformi i pregledali von Ribbentropovo tijelo koje je jo\u0161 visjelo na u\u017eetu. Kroz ko\u0161ulju osluhnuli su kuca li srce. Ameri\u010dki lije\u010dnik stupi pred generala i re\u010de: &#8220;Obje\u0161eni je mrtav&#8221;! Jedan od Woodsovih pomo\u0107nika o\u0161trim no\u017eem odrezao je u\u017ee, a grobari su odnijeli le\u0161 i stavili ga u sanduk.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Kaltenbrunner<\/h3>\n\n\n\n<p>U 1.30 sati ponovo se za\u010dulo kucanje na vratima. Ulazi golemi Kaltenbrunner kojega na ulazu do\u010dekuje katoli\u010dki sve\u0107enik. <strong>Kaltenbrunner<\/strong> dr\u0161\u0107e, \u010dini se da se obukao na brzinu. O\u010dajno je pogledao sve\u0107enika koji je \u010ditao molitve za pokojnike, a zatim se dugim koracima pribli\u017eio vje\u0161alima. Naglo se zaustavio ispod u\u017eeta.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Va\u0161e ime?&#8221;, upita ga oficir. &#8220;Zovem se Ernst Kaltenbrunner&#8221;, odgovorio je tako tiho da se jedva razumjelo. &#8220;Imate li \u0161to re\u0107i?&#8221;, upitali su ga. &#8220;Da, molim vas&#8221;, promrmljao je. Zatim se obratio nazo\u010dnima pokazuju\u0107i im, pod jakim svjetlom reflektora, lice puno o\u017eiljaka. &#8220;Volio sam svoju domovinu i svoj narod. Nisam kriv ni za jedan zlo\u010din zbog kojih ste me osudili!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Kaltenbrunner nevjerojatno poblijedi. Crna kapulja\u010da odjednom mu je prekrila lice a om\u010da mu se na\u0161la oko vrata. Woods povu\u010de ru\u010dku, ali je pro\u0161lo nekoliko sekundi, a da se ni\u0161ta nije dogodilo. Me\u0111u svjedocima nastala je mala panika, ali se tada za\u010du \u0161kripa, otvori se poklopac ispod osu\u0111enikovih nogu i tijelo nestade u mraku\u2026<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Jodl<\/h3>\n\n\n\n<p>Sad je na redu bio <strong>Jodl<\/strong> u uniformi generalpukovnika, u hla\u010dama sa crvenim \u0161iritima i blje\u0161tavim \u010dizmama. Bio je pomalo blijed, ali \u010dvrst. Ne gledaju\u0107i nikoga, zaputio se pod vje\u0161ala, kao da zna kakav je red. Ispod vje\u0161ala, dok se om\u010da njihala, rekao je kratko: &#8220;Pozdravljam te, moja Njema\u010dka!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Poslije Jodla obje\u0161eni su Alfred Rosenberg, Hans Frank, Wilhelm Frick, Julius Streicher, Fritz Sauckel i Arthur Seyss-Inquart. Sat pokazuje dva sata i \u010detrdeset osam minuta, kalendar datum 16. listopada 1946. Izvr\u0161enje smrtnih presuda bilo je zavr\u0161eno. &#8220;Deset ljudi u sto tri minute, to je dobar posao&#8221;, rekao je krvnik Woods.<\/p>\n\n\n\n<p>Mrtva\u010dke sanduke, jo\u0161 otvorene, poredali su jedan do drugog. Grobari su pokrili jednog po jednog, fotografi na\u010dinili posljednje snimke. \u010culo se samo tipkanje pisa\u0107ih strojeva. U svijetu su se listovi u\u017eurbano pripremali da objave vijest o vje\u0161anju <strong>G\u00f6ringa<\/strong> i njegovih glave\u0161ina. Nitko jo\u0161 nije znao da se biv\u0161i nacisti\u010dki mar\u0161al G\u00f6ring otrovao u \u0107eliji!<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">G\u00f6ringovo samoubojstvo<\/h3>\n\n\n\n<p>Iznenada su se na vratima dvorane opet za\u010duli sna\u017eni udarci. Za\u0161to? Kad je stra\u017ear otvorio vrata, u dvoranu su u\u0161la dva bolni\u010dara i unijela tijelo Hermanna G\u00f6ringa. Pa\u017eljivo su ga polo\u017eili na poljski krevet. Ameri\u010dki, sovjetski, engleski i francuski fotografi smjesta su po\u010deli bljeskati fle\u0161evima. Francuski general Morel obratio se nazo\u010dnima: &#8220;Molim vas, uvjerite se da je G\u00f6ring mrtav! Sad je zaista sve gotovo!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Istraga nikada nije uspjela ustanoviti kako je G\u00f6ring do\u0161ao do otrova. Ameri\u010dki komandant avijacije, general <strong>Arnold<\/strong>, poslije nekoliko dana izjavio je: &#8220;Dugo sam prou\u010davao G\u00f6ringa; njegov potez mogao se predvidjeti. Volio je dramati\u010dnost i iznena\u0111enja. G\u00f6ringova je smrt dokaz njegove naklonosti prema teatralnim gestama!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Dva i pol sata nakon posljednjeg vje\u0161anja, u ki\u0161nu zoru 16. listopada 1946, iz N\u00fcrnberga prema Firtu uputio se jedan kamion, pra\u0107en brojnim tenkovima i vozilima generala. To\u010dno je 5.30. U blizini aerodroma u Erlangenu jedan tenk zaustavio je novinare i poslao ih ku\u0107ama. Sanduci s tijelima nacisti\u010dkih glave\u0161ina natovareni su u avion i odnijeti u Dachau.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Pepeo zlo\u010dinaca<\/h3>\n\n\n\n<p>Tu, u zloglasnom konclogoru, jedan krematorij bio je ve\u0107 pripremljen. U pe\u0107i koja je progutala mnoge logora\u0161e nestala su i tijela nacisti\u010dkih glave\u0161ina. Pe\u0107 je upalio logora\u0161 njema\u010dke narodnosti i slavnog imena &#8211; <strong>Richard Wagner<\/strong>! Premda nije bio u rodu sa slavnim muzi\u010darem, odr\u017eavao je vatru dok nisu stigli kamioni s mrtvacima.<\/p>\n\n\n\n<p>Na trgu za prozivku logora\u0161a jo\u0161 je jednom pregledan sadr\u017eaj svakoga sanduka, na\u010dinjen je zapisnik, a onda su tijela gurnuta u pe\u0107 za spaljivanje. Prvi je u pe\u0107 ba\u010den le\u0161 Keitela, a za njim ostali. Posljednji je bio Streicher. Poslije nekoliko sati (jo\u0161 nije bilo podne), pe\u0107 je uga\u0161ena. Potom su ameri\u010dki vojnici sakupili pepeo i bacili ga u dvije kante za sme\u0107e. I opet je na\u010dinjen zapisnik.<\/p>\n\n\n\n<p>Na jednom d\u017eipu kante za sme\u0107e odvezene su na obalu Isara, rijeke \u0161to prolazi kroz M\u00fcnchen. Pepeo je ba\u010den u rijeku. Gdje, to se ne zna, jer su se svi sudionici morali zakleti da to nikad ne\u0107e odati. Naime, saveznici su odlu\u010dili da se nikad ne sazna gdje je ba\u010den pepeo \u0161efova Tre\u0107eg Rajha, najve\u0107ih zlo\u010dinaca svih vremena\u2026 <em>(Milan Dev\u010di\u0107 \/ RS Magazin, 1987. \/ <a href=\"http:\/\/www.yugopapir.com\/\" target=\"_blank\" rel=\"noreferrer noopener\">Yugopapir<\/a>)<\/em><\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-embed-youtube wp-block-embed is-type-video is-provider-youtube wp-embed-aspect-4-3 wp-has-aspect-ratio\"><div class=\"wp-block-embed__wrapper\">\n<iframe loading=\"lazy\" title=\"The Nuremberg Trials  (1945)\" width=\"740\" height=\"555\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/szhpgDz5iC8?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture\" allowfullscreen><\/iframe>\n<\/div><figcaption>Optu\u017eenici Nurnber\u0161kog procesa izja\u0161njavaju se o krivnji<\/figcaption><\/figure>\n<div id=\"mojev-1592267162\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Predvi\u0111eno je da se upotrijebe samo dvoja vje\u0161ala, tre\u0107a su bila rezervna, za slu\u010daj da se ne\u0161to na ostalima pokvari. U dnu dvorane opremljena je mala prostorija \u0161to je nekad slu\u017eila kao svla\u010dionica. Sad se u toj prostoriji nalazilo dvadesetak poljskih kreveta i dvanaest mrtva\u010dkih sanduka, grubih i nebojenih, bez ikakva ukrasa.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":39906,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[1036,1611,127,328,1403],"class_list":["post-39901","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti","tag-fasizam","tag-nacizam","tag-njemacka","tag-retro","tag-sudenje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/39901","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=39901"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/39901\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/39906"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=39901"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=39901"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=39901"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}