{"id":40747,"date":"2020-10-03T08:41:13","date_gmt":"2020-10-03T06:41:13","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=40747"},"modified":"2020-10-03T13:02:09","modified_gmt":"2020-10-03T11:02:09","slug":"prije-22-godine-otisao-je-pavle-vujisic-gromada-jugoslavenskog-filma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2020\/10\/prije-22-godine-otisao-je-pavle-vujisic-gromada-jugoslavenskog-filma\/","title":{"rendered":"Prije 32 godine oti\u0161ao je Pavle Vujisi\u0107, gromada jugoslavenskog filma"},"content":{"rendered":"\n<p>&#8220;Umro je Pavle Vujisi\u0107, glumac koji je nastupio u sto osam filmova te mnogo TV serija i drama.&#8221; S tim je rije\u010dima zagreba\u010dki Studio daleke 1988. zapo\u010deo vijest o smrti velikog jugoslavenskog glumca. Tekst prenosimo u cijelosti. <\/p>\n\n\n\n<p>Nastupilo je neko ludo vrijeme, nekakav izbirljivi tajfun pa ne odnosi ono \u0161to mu se na\u0111e na putu, nego odabire, probire, i to sve u\u010destalije &#8211; s vrha na\u0161e kulture. \u010covjeku da se srce smrzne osvrne li se samo koju godinu-dvije unatrag.<\/p>\n\n\n\n<p>Pavle Vujisi\u0107 imao je sre\u0107u da bude filmski glumac jer \u0107e ga kilometri celuloidne vrpce &#8211; a sto i osam filmova te mnogo TV serija i TV drama zaista je impozantan broj! &#8211; gotovo zauvijek odr\u017eavati \u017eivim.<\/p><div id=\"mojev-2907265375\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n\n\n\n<p>I red je da tako bude, da se i mala kinematografija kakva je na\u0161a mo\u017ee pohvaliti pred budu\u0107im generacijama da je imala sre\u0107u da ima svoga Jeana Gabina ili Orsona Wellesa. To je jo\u0161 poodavno re\u010deno, istina je, pa prema tome nije prigodni\u010darska usporedba.<\/p>\n\n\n\n<p>Pavle Vujisi\u0107 (Cetinje, 1926 &#8211; Beograd, 1988.) potjecao je od Vujisi\u0107a iz Mora\u010de. To\u010dno, od VUJISI\u0106A! No, dogodilo se da je prvu gre\u0161ku u\u010dinio pop dok ga je upisivao u knjigu ro\u0111enih, izbaciv\u0161i ono &#8220;j&#8221;, i tako Pajo ostade VUISI\u0106.<\/p>\n\n\n\n<p>Davne 1973. godine, na snimanju TV filma &#8220;Siva u\u017eivanja&#8221;, Kre\u0161e Golika, po\u017ealio se da i slu\u017ebene edicije grije\u0161e u tome i u mjestu ro\u0111enja (\u010dak Jugoslavenska enciklopedija), pa je rekao: &#8220;Beogra\u0111anin sam jer u njemu desetlje\u0107ima \u017eivim, ali ja sam ipak ro\u0111en na Cetinju. Ispravite to!&#8221; U\u010dinjeno je to u broju 478, i od tada je za Studio samo Vujisi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Pravu prirodu vje\u0161to je skrivao u ko\u017ei gromade<\/h3>\n\n\n\n<p>Pavle Vujisi\u0107 ostajao je uvijek jednak, od svoje prve uloge u Nanovi\u0107evu filmu &#8220;\u010cudotvorni ma\u010d&#8221; 1950. godine, pa u toku svih \u010detrdesetak godina gluma\u010dkog \u017eivota. Nepromjenljiv kako to mogu biti samo li\u010dnosti, i pravi, veliki magovi filmske scene.<\/p>\n\n\n\n<p>U biti tanko\u0107utan, tu pravu prirodu vje\u0161to je skrivao u ko\u017ei gromade, kao veliki majstor koji od svoga \u017eivota pravi poeziju \u017eivljenja. Zato mu je bila daleka i pomisao da na bilo koji na\u010din mistificira svoj posao, a gotovo da bi se naljutio kad bi se pred njim reklo da je za \u017eivota postao mit i legenda.<\/p>\n\n\n\n<p>Odbijao je i da govori o sebi, no ponekad nije imao kamo, kao 1983. godine, u povodu nagrade za \u017eivotno djelo na Festivalu gluma\u010dkih ostvarenja u Ni\u0161u: &#8220;Gluma je la\u017e koja sli\u010di na istinu, i to svi znaju. Gluma se ne u\u010di u \u0161koli, nego u praksi, jer uloga se ne pravi, ona mora da se do\u017eivi. Ljudi, zapravo, moraju imati samo malo du\u0161e, malo ma\u0161te &#8211; ni\u0161ta vi\u0161e! Ali, nije dovoljna samo du\u0161a, ako nema\u0161 i ma\u0161te da je obogati\u0161. Ina\u010de, \u0161to \u0107e nam i sam \u017eivot!?&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Takvo Vujisi\u0107evo razmi\u0161ljanje i njegov na\u010din rada ostat \u0107e velika tajna u koju \u0107e malo tko uspjeti prodrijeti. I doku\u010diti kako je mogao i umio &#8211; tako znala\u010dki uskladiti jednostavnost, prirodnost i svoju veliku umjetnost. <em>(Maja Benovi\u0107, Studio, 1988. \/ <a href=\"http:\/\/www.yugopapir.com\/2018\/10\/pavle-vujisic-in-memoriam-1988-roen-na.html\" target=\"_blank\" rel=\"noreferrer noopener\">Yugopapir<\/a>)<\/em><\/p>\n<div id=\"mojev-184879017\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>U biti tanko\u0107utan, tu pravu prirodu vje\u0161to je skrivao u ko\u017ei gromade, kao veliki majstor koji od svoga \u017eivota pravi poeziju \u017eivljenja. Zato mu je bila daleka i pomisao da na bilo koji na\u010din mistificira svoj posao.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":40748,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[84],"tags":[724,188,751,328],"class_list":["post-40747","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-show","tag-in-memoriam","tag-jugoslavija","tag-pavle-vuisic","tag-retro"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/40747","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=40747"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/40747\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/40748"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=40747"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=40747"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=40747"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}