{"id":40974,"date":"2020-10-13T13:56:32","date_gmt":"2020-10-13T11:56:32","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=40974"},"modified":"2020-10-13T13:56:34","modified_gmt":"2020-10-13T11:56:34","slug":"najstariji-jugoslaven-meho-hadzic-imao-je-130-godina-narasli-su-mu-treci-zubi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2020\/10\/najstariji-jugoslaven-meho-hadzic-imao-je-130-godina-narasli-su-mu-treci-zubi\/","title":{"rendered":"Najstariji Jugoslaven Meho Had\u017ei\u0107 imao je 130 godina, narasli su mu tre\u0107i zubi"},"content":{"rendered":"\n<p>Arenina akcija &#8220;Tra\u017eimo najstarijeg Jugoslavena&#8221; dobila je, \u010dini se, svog junaka. To je 130 godina stari <strong>Meho Had\u017ei\u0107<\/strong> iz Ora\u0161-Planja, jednog od najudaljenijih sela op\u0107ine Te\u0161anj, koji je najve\u0107i dio svog uistinu dugog \u017eivota bio najamni radnik. Pisala je tako 1978. godine zagreba\u010dka Arena,  prilog prenosimo u cijelosti. <\/p>\n\n\n\n<p>Op\u0107ina Te\u0161anj nalazi se u sjeveroisto\u010dnom dijelu Bosne i Hercegovine a prostire se na 223 \u010detvorna kilometra. Na tom podru\u010dju ima oko 40 naselja, u kojima \u017eivi oko 38.000 stanovnika. Podru\u010dje je izrazito prenaseljeno. Na jednom \u010detvornom kilometru \u017eivi prosje\u010dno oko 170 stanovnika.<\/p>\n\n\n\n<p>Sam grad smje\u0161ten je na padinama bre\u017euljaka i jednim dijelom u dolini rijeke Te\u0161anjke, desnog pritoka Usore. Ima oko 6.000 stanovnika. Tu u blizini je selo Ora\u0161-Planje, udaljeno od Te\u0161nja desetak kilometara. Po\u0161li smo mu u pohode jer tu \u017eivi Meho Had\u017ei\u0107 &#8211; vjerojatno najstariji stanovnik u na\u0161oj zemlji. Sto i trideset mu je godina!<\/p><div id=\"mojev-3521894329\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n\n\n\n<p>Put koji nas je vodio niz blage bre\u017euljke, uz potok koji razdvaja selo, bio je blatnjav i neravan. Prohladni dan tjerao nas je da malo razvu\u010demo korak. \u010cuo se samo \u017eubor potoka i pokoji lave\u017e pasa. Vjetar je donosio miris osu\u0161enih \u0161ljiva. Onda su se za\u010duli veseli dje\u010dji glasovi koji su se razlijegali iz tro\u0161nih da\u0161\u010dara i malih \u0161\u0107u\u0107urenih ku\u0107a.<\/p>\n\n\n\n<p>U jednoj ku\u0107ici sjedio je starac s dubokim borama na \u010delu. Na glavi mu kapa. Kad smo se pribli\u017eili, vidjeli smo i njegov pogled. I o\u010di su mu zaigrale. \u017delio je ne\u0161to re\u0107i. Uzeo je zatim svoj \u0161tap i podigao se na mr\u0161ave noge. Potra\u017eio je obu\u0107u koja je stajala kraj ognji\u0161ta. Obuo se, navukao ko\u017eni prsluk i po\u0161ao nam u susret.<\/p>\n\n\n\n<p>Sjeo je na klupu, pogledao oko sebe\u2026 A onda je po\u010deo pri\u010dati: &#8220;Sje\u0107am se kad je u ovom selu bilo samo \u0161est ku\u0107a. Zanimljivo, u Tesli\u0107u je tada bila samo jedna. Imao sam vi\u0161e od 30 godina kad su me pozvali na gradnju pruge Usora-Pribini\u0107.  Bilo je to 1884. godine. Na dionici pruge koja je i\u0161la prema Tesli\u0107u isprije\u010dio se neki mlin. Trebalo ga je sru\u0161iti. Tra\u017eio sam da to ne \u010dine. &#8216;Ama, ljudi, ne\u0107ete nam valjda sru\u0161iti i tu ku\u0107u koja kruh zna\u010di&#8217;, rekao sam. Ostat \u0107emo gladni. Gdje \u0107emo \u017eito mljeti?!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Razgovarali smo povi\u0161enim glasom. Jer slabo \u010duje. I saznali smo: Meho Had\u017ei\u0107 ro\u0111en je 1848. godine u selu Ora\u0161-Planju. Imao je petoro bra\u0107e: Mahmuta, Muju, Ahmu, Fehru i Red\u017eu te sestru Fatimu. Svi su odavno pomrli. Iza brata Ahmeta ostao je sin Flamo, koji sada ima 68 godina i koji tako\u0111er \u017eivi u Ora\u0161-Planju.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Prije 30 godina dobio je tre\u0107e zube<\/h3>\n\n\n\n<p>Otac Mehe Had\u017ei\u0107a zvao se Arif, a majka Cura. Ve\u0107 ih je zaboravio. Supruga Ajka umrla mu je prije 70 godina. Bilo joj je 50 godina. S njom je imao sina Muharema. Na \u017ealost, on se utopio u rijeci Usori, sa 12 godina.<\/p>\n\n\n\n<p>Meho Had\u017ei\u0107 je ina\u010de vi\u0161e od stotinu godina bio najamni radnik. Radio je na poljoprivrednim imanjima, sjekao drva, a najvi\u0161e je vremena proveo \u010duvaju\u0107i koze.<\/p>\n\n\n\n<p>Razgovaramo i s Osmanom \u0106ori\u0107em, kojem je blizu sedamdeset godina i \u017eivi je svjedok da je Meho Had\u017ei\u0107 \u010duvao koze kod njegova oca Mehe, koji je umro 1937. godine. &#8220;Osamdesetak godina imao je Meho kad je poput mladi\u0107a lutao po bre\u017euljcima i \u010duvao koze&#8221;, pri\u010da Osman. &#8220;Sje\u0107am se da se danima nije vra\u0107ao s pa\u0161njaka. Hranio se tamo kozjim mlijekom, sirom\u2026&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Meho Had\u017ei\u0107 nije slu\u017eio vojsku. Imao je priro\u0111enu manu, kra\u0107u lijevu nogu. Zbog toga i danas nosi \u0161tap. Meho nije nikada pu\u0161io, a niti pio alkohol. Hranio se isklju\u010divo mlijekom, sirom i kajmakom, a kada je bio s kozama na pa\u0161njacima, \u010desto je i sisao njihovo mlijeko, umjesto vode, koju je vrlo rijetko pio.<\/p>\n\n\n\n<p>Prije 30 godina dobio je tre\u0107e zube. Zanimljivo, svi su mu zdravi. Da bi oku\u0161ao svoju snagu i zube, znao je njima podi\u0107i jare te\u0161ko izme\u0111u 30 i 40 kilograma. Prkosio je uvijek bremenu godina.<\/p>\n\n\n\n<p>Prije 40 godina ostao je bez ikoga svoga. Primili su ga Mehmed i Rukija \u0106ori\u0107. Sagradili su mu ku\u0107icu, a nedavno su mu uveli i svjetlo. Hrane ga, odijevaju, kupuju mu drva za ogrjev. Kad stegne snijeg, Mehmed i Rukija ustaju no\u0107u i po dva puta i lo\u017ee mu vatru. Brinu o Mehinu zdravlju.<\/p>\n\n\n\n<p>Do prije 34 godine Meho Had\u017ei\u0107 nije nikada tra\u017eio lije\u010dni\u010dku pomo\u0107. Uvijek je bio veseo i krepak. Ostao je i danas takav. Kad je lijepo vrijeme, iza\u0111e pred ku\u0107erak, zagleda se u proplanke i staze kojima je tisu\u0107u puta pro\u0161ao. Kao da ga pro\u0111e sjeta. Jer, vrijeme i staze su se promijenile, ali njegovo je srce ostalo isto. Jo\u0161 veselo kuca. Kao da bi opet po\u0161ao na zelene proplanke i potr\u010dao za kozama. <em>(Hasan Brki\u0107, Arena, 1978. \/ <a href=\"http:\/\/www.yugopapir.com\/2017\/10\/tesanj-1978-najstariji-jugosloven-meho.html\" target=\"_blank\" rel=\"noreferrer noopener\">Yugopapir<\/a>)<\/em><\/p>\n<div id=\"mojev-3443511305\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Otac Mehe Had\u017ei\u0107a zvao se Arif, a majka Cura. Ve\u0107 ih je zaboravio. Supruga Ajka umrla mu je prije 70 godina. Bilo joj je 50 godina. S njom je imao sina Muharema. Na \u017ealost, on se utopio u rijeci Usori, sa 12 godina.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":40977,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[64,188,328],"class_list":["post-40974","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-dugovjecnost","tag-jugoslavija","tag-retro"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/40974","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=40974"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/40974\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/40977"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=40974"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=40974"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=40974"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}